Poljudsko "ukazanje"

Pojava kukastog križa na utakmici Hrvatske i Italije još jednom pokazuje nesposobnost Hrvata da se koriste institucijama koje su sami stvorili. Umjesto da kao vrhovno nogometno tijelo bude forum u kojem će se raspletati problemi vezani uz nogometni sport, HNS je, kao uostalom i neke druge, čak i državne institucije, počeo služiti sam sebi, odnosno privatnim interesima svojih moćnika. Mamićevi nekulturni ispadi, njegova podjarivanja neprijateljstva između hrvatskog sjevera i juga te hvalospjevi Jugoslaviji izrečeni s namjerom uspostave nove jugo lige s jedne strane, kao i nesposobnost svih Hajdukovih uprava da ustroje klub koji bi makar donekle baštinio sjajnu tradiciju "majstora s mora" s druge strane, potpuno su paralizirali rad HNS-a. S obzirom da ovo tijelo nije ispunilo svrhu zbog koje je uspostavljeno, nogometni su se problemi počeli prelijevati na ulice i stadione, a trenutni vrhunac (zasigurno ne i kraj) incidenata vezanih uz nogomet, vidjeli smo nedavno u Splitu.

Mora se priznati da ni navijači nisu "cvjećke", dapače, no od ove se subkulturne skupine to i ne očekuje. Njihovi je angažman započeo još i prije negoli su HNS identificirali kao središnju točku prema kojoj usmjeravaju svoj bijes. Dinamovi su se navijači prvo bunili protiv preimenovanja komunističkog imena kluba u NK Croatia, a protiv toga su, vidjevši u tomu težnju ka uspostavi dominantnog "državnog" kluba, što je donekle razumljivo, ustali i hajdukovci. Potom je uslijedio niz, tko zna čime pravdanih, nasilja uglavnom Bad Blue Boysa na raznim utakmicama, počevši od pripremnih pa nadalje, da bi nedugo nakon toga neredi počeli i na nekim utakmicama hrvatske reprezentacije (npr. na Malti).

Sve je kulminiralo prvo otporom bivšem predsjedniku HNS-a pokojnom Markoviću, a sada se dodatno zaoštrilo otvorenom mržnjom spram "Mamića i njegova HNS-a", kao i međusobnim fizičkim obračunima najradikalnijih dijelova hrvatskih navijačkih skupina. Hrvatski su nogometni navijači tako, nažalost zasluženo, došli na loš glas. Njima to možda može biti kompliment, međutim država ali i čitavo društvo bi morali iznaći način kako smiriti tenzije u, s protokom vremena sve užarenijim odnosima unutar hrvatskog nogometa.

Jesmo li u Splitu vidjeli hrvatski fašizam?

Najnižu razinu poljudske afere predstavljaju neposredni izvršitelji, huligani. Vođeni najobičnijim inatom usmjerenim protiv čelnih ljudi hrvatskog nogometa, oni svoj "sveti NavijačiSve je kulminiralo prvo otporom bivšem predsjedniku HNS-a pokojnom Markoviću, a sada se dodatno zaoštrilo otvorenom mržnjom spram "Mamića i njegova HNS-a", kao i međusobnim fizičkim obračunima najradikalnijih dijelova hrvatskih navijačkih skupina. Hrvatski su nogometni navijači tako, nažalost zasluženo, došli na loš glas.rat" vode raznim vrstama ispada. Cilj im je izazvati kažnjavanje hrvatske reprezentacije što bi, nadaju se, dovelo i do pada omraženog im vodstva domaće krovne nogometne organizacije, te otvorilo prostor da se taj sport, kako kažu, "vrati navijačima". Ekstremni navijački povici poput "Za dom spremni" ili "Ubij Srbina!" koji su u početku imali jasnu političku notu, u posljednje se vrijeme izgleda sve više koriste samo zbog toga jer je postalo jasno da se njihovim izvikivanjem može nanijeti najveća šteta HNS-u. Moglo bi se reći da je iz nedavnih navijačkih ispada vidljivo da se s polja koketiranja s političkim motivima, težište navijačkih akcija sve više pomiče prema sukobu s vodstvom nogometne organizacije.

Jednom se za obračun koriste ekstremni povici, drugi put Hrvatima potpuno strani kukasti križ koji nije bio prihvaćen ni u vrijeme NDH, treći put potpuno "apolitične" baklje, koje su nam - bačene u Milanu u trenutku odlične igre naše reprezentacije - možda i uskratile pobjedu nad višestrukim svjetskim prvacima. U svemu ovomu jedino je bitno naštetiti "mrskom protivniku", a za tu bi svrhu ovi "navijači" na Poljudu bez problema ucrtali i zvijezdu petokraku, samo kad bi taj simbol bio ozloglašeniji od kukastog križa.

U prilog nepolitičkom tumačenju poljudske diverzije, snažno svjedoči i odabir simbola koji je "prezentiran" u Splitu. Tako je - možda iz "tehničkih razloga" (jer ju je kao pravocrtni objekt lakše "narisati"?) na travnjaku ucrtana svastika, a ne "ušato U", koje bi svakako prigodnije izrazilo domaći politički ekstremizam kad bi o njemu bila riječ. Moguće je i da su "autori" procijenili kako će globalno poznati nacistički simbol jače odjeknuti u svijetu negoli tek regionalno ozloglašeno ustaštvo, pa ih je to navelo da odustanu od hortikulturnog izvođenja slova U. Ukoliko je posrijedi potonje, mora se priznati da su promašili "ceo fudbal", jer nedvojbeno je da bi pojava ustaškog znakovlja izazvala puno veću "tarapanu" negoli svastika.

Što god bilo posrijedi, na Poljudu je osvanuo zloglasni simbol njemačkog nacizma, znak koji u Hrvatskoj ne simpatizira ama baš nitko osim par frustriranih tinejdžerskih grafiterskih vandala koji nas teroriziraju tim, ali i drugim zidnim "švrljotinama". Iz svega je jasno da razlozi iscrtavanja svastike nemaju političku pozadinu, ali će imati teške kako sportske, tako i političke posljedice. Osim nogometne reprezentacije, na stup srama će ponovno biti pribijena i čitava Hrvatska o kojoj će svjetski mediji još jednom govoriti kao svojevremeno Ernst Bloch, njemački filozof i veliki zagovornik Jugoslavije, koji je Hrvate doživljavao kao neshvatljivo tvrdokorne "fašiste i polufašiste".

Je li na Poljudu ipak bilo politike?

O političkim motivima splitskog slučaja može se samo nagađati. Ako ipak pretpostavimo da je netko iz sjene izmanipulirao huligane i naveo ih da nacrtaju kukasti križ ili je MotiviO političkim motivima splitskog slučaja može se samo nagađati. Ako ipak pretpostavimo da je netko iz sjene izmanipulirao huligane i naveo ih da nacrtaju kukasti križ ili je možda u cijelosti sam organizirao navedenu diverziju, postavlja se pitanje komu bi to bilo u interesu? Prije odgovora na ovo pitanje moramo vidjeti kakve je sve posljedice izazvao navedeni događaj u Splitu.možda u cijelosti sam organizirao navedenu diverziju, postavlja se pitanje komu bi to bilo u interesu? Prije odgovora na ovo pitanje moramo vidjeti kakve je sve posljedice izazvao navedeni događaj u Splitu.

Prije svega, na najgori je mogući način osramoćena Hrvatska, koju se po tko zna koji put povezuje s nacizmom i fašizmom. Znakovito, dan nakon utakmice, Hrvatsku je povodom incidenta na Poljudu, za istu stvar, dakle za fašizam i fašizaciju, optužila i njezina ministrica vanjskih poslova. Navedena je izjava samo jedna u nizu optužbi kojima aktualna vlast stvara psihozu fašističke opasnosti u Hrvatskoj.

Pored toga dodatno su zaoštrene prilike u hrvatskom nogometu, posebice odnosi HNS-a i Hajduka, odnosno grada Splita. To bi u ne tako dalekoj budućnosti moglo dovesti do zvižduka hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji u Splitu, što bi snažno podsjetilo na svojedobno zviždanje jugoslavenskoj himni u Maksimiru. Teško je vjerovati da je ovakva moguća eskalacija netrpeljivosti između hrvatskog sjevera i juga u interesu "hrvatskih fašista".

Konačno HNS je novčano prilično "potkožen", a zadužen je za upravljanje nogometom koji ima ogroman utjecaj na javnost. Svaka kriza koja bi dovela do pada sadašnjeg HNS-ova vodstva, otvorila bi prostor za zakulisne političke igre u kojima bi aktualna vlast, pravdajući sve uvođenjem reda u "nogometnu močvaru" što je najavio još ministar Jovanović, dobila prigodu da i ovu instituciju stavi pod svoju šapu. S obzirom na navedeno, čini se da je prilično jasno koja je politička snaga jedina mogla stajati iza poljudskih zbivanja, u slučaju da je politika u ovom događaju igrala ikakvu ulogu.

Egon Kraljević