Jednooka hrvatska demokracija ili rekapitulacija doprinosa medija (i vlasti) razvoju slobodnog društva

Novinarski je ceh u Hrvatskoj naizgled vrlo osjetljiv kad su u pitanju medijske slobode. Devedesetih se sve orilo od povika o "Tuđmanovoj željeznoj ruci" koja je navodno stiskala javna glasila, a i prije neki dan su iz HND-a zarežali na HDZ-ovca Marasovića, tj. na njegovu dobro mišljenu, ali nespretno formuliranu izjavu o metenju na HTV-u.

Ako međutim, za ocjenu demokratske osjetljivosti organizacije hrvatskih novinara uzmemo odnos prema svim političkim opcijama a ne samo prema "desničarima", dojam će se u cijelosti promijeniti.

Zaboravljeni progoni novinara

Sjetimo se novinarke Nade Prkačin kojoj je HTV, iako je u to vrijeme bila njihova zaposlenica, tijekom snimanja dokumentarca o lovu na generala Gotovinu ograničavao korištenje arhiva te kuće i koja je zbog osjetljivosti teme koje se dotaknula, u konačnici najurena s Prisavlja. Njezina kolegica Karolina Vidović Krišto je istraživši temu spolnog odgoja otkrila između ostalog i to da se autor nastavne osnove tog predmeta Štulhofer, školovao na blago rečeno kontroverznom Kinsey-evu institutu, nakon čega je, ako me sjećanje ne vara, umjesto nagrade za istraživačko novinarstvo dobila suspenziju.

Tijekom proljetnih mjeseci ove godine aktualno je bilo i pitanje gašenja emisije Pola ure kulture. Da taj kulturni magazin duge tradicije nije nikakvo rasadište desničarskih ideja poznato je još iz prijašnjih godina, kada su se novinari te emisije npr. usprotivili ideji da nagrada za najbolje kulturno dostignuće Vladimir Nazor, ponese ime nekog drugog velikana hrvatske kulture koji nije imao veze s komunistima. No početkom godine se kao komentator u "Pola ure" pojavio Ivica Šola što je bio znak za uzbunu.
Šola, psi i Cigani: raus!

KaznaU pozadini svega su dublji razlozi, odnosno činjenica da su, kao reakcija na progresivno rastući sentimentalni odnos prema jugoslavenskom totalitarizmu, novinari Pola ure kulture počeli objavljivati sve veći broj priloga koji su se kritički odnosili prema toj tradiciji, a to nije smjelo proći nekažnjeno. Emisija na kraju nije ukinuta, ali je prebačena u kasni termin, čime je njezina gledanost uspješno srezana.Popularno internetsko utočište dijela zaposlenika bivšeg Ferala, Tportal, odmah se uključio u kampanju protiv urednice Branke Kamenski. Ustvrdili su da, unatoč tomu što je u prethodnim emisijama magazina koji potpisuje bilo dobrih sadržaja "poput priloga o sudbini spomenika NOB", ništa ne može opravdati postavljanje Ivice Šole za komentatora! Lukavi kakvi jesu, Tportalovci su sve pokušali opravdati racionalnim razlozima, ustvrdivši da teme o kojima je govorio Šola (npr. uvođenje ćirilice u Vukovar) nemaju ništa zajedničko s kulturom koja bi trebala biti jedini sadržaj takvog profila emisije.

No u tekstu im se ipak prošvercalo pitanje "što takav ultrakonzervatini lik (tj. Šola) uopće ima tražiti" u navedenoj emisiji, čime su odali prave razloge svog "liberalnog" nezadovoljstva. Njih bi se ukratko moglo iskazati parafrazom zloglasne nacističke parole koja u ovom slučaju glasi: "ognjištarima", psima i Ciganima nema pristupa na TV! U svemu ovomu Tportalovci nisu bili niti dosljedni, jer ako su hvalili prilog o spomenicima NOB-a što zasigurno nije tema koja obrađuje samo estetska pitanja, onda nisu imali uporišta niti za kritiku navodne političke zloporabe emisije, za što je okrivljen Šola.

U pozadini svega su dublji razlozi, odnosno činjenica da su, kao reakcija na progresivno rastući sentimentalni odnos prema jugoslavenskom totalitarizmu, novinari Pola ure kulture počeli objavljivati sve veći broj priloga koji su se kritički odnosili prema toj tradiciji, a to nije smjelo proći nekažnjeno. Emisija na kraju nije ukinuta, ali je prebačena u kasni termin, čime je njezina gledanost uspješno srezana.

Cenzura u 2014.

Zanimljiv je i slučaj cenzure, odnosno odgode emitiranja jedne epizode iz serijala o zločinima jugoslavenskog komunizma. Mjerodavni na HTV-u su smatrali kako se navedeni sadržaj ne smije CenzuraZanimljiv je i slučaj cenzure, odnosno odgode emitiranja jedne epizode iz serijala o zločinima jugoslavenskog komunizma. Mjerodavni na HTV-u su smatrali kako se navedeni sadržaj ne smije pustiti u eter bez TV rasprave koja bi slijedila nakon prikazivanja "sporne" emisije, iako nije jasno što je moglo biti sporno u prikazu jednog totalitarizma koji formalno ne postoji već četvrt stoljeća? Ili možda ipak postoji?pustiti u eter bez TV rasprave koja bi slijedila nakon prikazivanja "sporne" emisije, iako nije jasno što je moglo biti sporno u prikazu jednog totalitarizma koji formalno ne postoji već četvrt stoljeća? Ili možda ipak postoji?

Za tu su svrhu HTV-ovci namjeravali pomno odabrati ideološki podobne goste koji su svojim komentarima trebali poništiti negativne učinke (oni bi rekli "jednostranost") činjenica iznesenih u dokumentarcu. Navedena epizoda serijala na kraju nije donijela ništa što već ne znamo, ali je pokazala paranoični strah još uvijek snažnih jugoslavenskih struktura od suočavanja s vlastitom krvavom prošlošću. Lako se njima suočavati s tuđim, tj. hrvatskim (stvarnim i izmišljenim), zločinima, ali kad treba pogledati vlastiti ružni odraz u ogledalu, e to je onda "jednostrano" i "tendenciozno" prikazivanje njihove prošlosti, povijesni revizionizam i skandal.

Strukovno novinarsko udruženje u Hrvata kao i sva utjecajna glasila u zemlji ostali su naravno nijemi na sve navedene slučajeve klasičnog ugrožavanja prava na slobodu govora.

Prešućeno gaženje demokracije izvan novinarskog ceha

Ideološki potpuno slijepi, odšutjeli su oni i puno slučajeva negiranja osnovnih demokratskih postulata izvan usko novinarske struke. Nisu se tako oglasili na pritiske na sudbenu vlast koji su se događali u svezi slučaja Perković na što su upozoravali suci Hrvatin i Turudić. Mučali su i kad su, u pokušaju da ometu izručenje udbaša, predstavnici vlasti a među njima i sam Predsjednik, zagovarali boljševički institut "autentičnog tumačenja" zakona o europskom uhidbenom nalogu. Da im je to kojom nesrećom prošlo, navedeni bi pravni akt tumačio Sabor (tj. Kukuriku većina), a ne sudovi kao stručna i za to jedina mjerodavna tijela. Kako bi u tom slučaju završila saga o udbašima, zaključite sami. Zagovarajući podređenost sudbene zakonodavnoj vlasti i naš je "predsjednik Republike", koji je usput i ugledni pravnik, pokazao svoje stajalište prema načelu trodiobe vlasti.

O svemu ovomu HND-ovci su vjerojatno mislili isto što i Večernjakova novinarka Ivanka Toma, koja je bijesno komentirajući izručenje udbaških glavešina, napisala da je čitav taj slučaj proizvela desnica!? Kao da odnos prema ubojstvima posebice onim politički motiviranima, nije temeljno demokratsko pitanje u odnosu prema kojemu se diferenciramo na divljake odnosno luđake s jedne i uljuđene odnosno normalne ljude s druge strane, a ne na ljevicu i desnicu?

Policija kakve se ne bi zastidio ni Ranković

Nitko se iz HND-a nije uznemirio ni kad je s mjesta ravnateljice škole vlast smijenila Vukovarku Mariju Budimir nakon što je prokazala podmićivanje koje je provodio bivši gradonačelnik Sabo, niti PolicijaRajkova će policija ostati upamćena i po tomu što je uhitila nekolicinu splitskih mladića jer su, zamislite, tijekom predizborne kampanje lijepili plakate kojima su se izjašnjavali protiv aktualnog predsjednika. Ni ovaj potez, kojeg se ne bi posramio niti Ostojićev veliki prethodnik Aleksandar (Ranković naravno), nije potaknuo HND niti neka od "naprednjačkih" pera da se dotaknu ove odurne političke zloporabe policijskog aparata.onda kad je s jasnim namjerama političkog zastrašivanja, policija uznemiravala volontere Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Nije ih se dojmilo ni to kad je policajac s pedigreom RSK odbio pola glave hrvatskom branitelju Pajčiću, niti im je zanimljiv bio slučaj hrvatskog iseljenika Vida Guština, koji je zatraživši informaciju od njemu najbližeg prolaznika na ulici (a taj je na njegovu nesreću bio "prvi policajac" Ostojić), umjesto odgovora, dobio višesatni pritvor i pitanja: kada je "emigrirao", kada je opet došao u Hrvatsku, kod koga boravi itd. Isti ovakav, stari dobri udbaški tretman potom su prošle i Guštinove žena i sestra kad su došle po njega u policijsku postaju.

Rajkova će policija ostati upamćena i po tomu što je uhitila nekolicinu splitskih mladića jer su, zamislite, tijekom predizborne kampanje lijepili plakate kojima su se izjašnjavali protiv aktualnog predsjednika. Ni ovaj potez, kojeg se ne bi posramio niti Ostojićev veliki prethodnik Aleksandar (Ranković naravno), nije potaknuo HND niti neka od "naprednjačkih" pera da se dotaknu ove odurne političke zloporabe policijskog aparata. Teško je i pretpostaviti kakvom bi linču bila izložena desna politička opcija da su pojedini od u ovom tekstu spomenutih ispada zabilježeni na toj strani.

Umjesto da svojim djelovanjem promiče ljudske slobode i demokraciju, naše novinarsko društvo i velika većina utjecajnih javnih glasila i novinara, svojom isključivošću služe kao medijski pendrek neojugoslavenske političke opcije. Nema ničega na hrvatskoj strani što oni, dovodeći stvari do razine histerije, nisu u stanju predočiti kao fašističku sablazan, kao što ne postoji nijedan skandal na neojugoslavenskoj strani koji oni nisu u stanju prešutjeti. Ako su mediji oči demokracije, hrvatska je demokracija neojugoslavenski Kiklop.

Egon Kraljević