Jugofilna politika i manipulacija nacionalnim vrijednostima

Bojan Glavašević je samo jedan od posljednjih iz dugačkog niza pojedinaca koji su dragovoljno ili nesvjesno poslužili kao nacionalno pokriće jugofilne politike. Recept je to poznat Sime Balenjoš iz vremena KPJ koja kao stranka internacionalističkih nazora nije htjela voditi hrvatsku politiku, ali je - da bi u zemlji duboko prožetoj nacionalnim duhom mogla ostvariti ikakav politički utjecaj - morala naći način kako za svoje svrhe iskoristiti mase koje su slijedile nacionalne autoritete. Trebalo je, kako je nalagala Kominterna, izaći iz "sektaške" klasne paradigme, govoriti jezikom koji narod razumije i prihvaća i na taj način iskoristiti energiju masa za ostvarivanje svojih zakulisnih ciljeva.

Prvi političar koji je (dragovoljno) poslužio u tu svrhu bio je Šime Balen, pred Drugi svjetski rat formalno još uvijek istaknuti član HSS-a i istodobno prikriveni komunist. Glasujući za njega, Mačekovi su sljedbenici, a da to nisu niti znali, jačali radikalno prokomunističko krilo HSS-a koje je iznutra razaralo tu stranku.

Slično je bilo i nakon skorog izbijanja svjetskog rata kada je svojim (prisilnim, kako tvrdi akademik Mihanović) "odlaskom preko Kupe", kao građanska i hrvatska legitimacija jugoslavenskog boljševizma iskorišten Vladimir Nazor.

SDP i HSLS

U prvim godinama samostalne Hrvatske, za svrhu političkog preživljavanja lijeve (tj. ex, odnosno neo jugoslavenske) opcije, iskorišteni su komunisti koji su, što BudišaBudiša je, naivno vjerujući da su njegovi dojučerašnji progonitelji kroz pomirbu shvatili dubinu svojih jugoslavenskih zabluda, nesvjesno dopustio da bude upotrijebljen kao hrvatski paravan kojim je prikrivana neojugoslavenska suština Račanove politike, čime je svojim bivšim tamničarima omogućio povratak na vlast.zasluženo poput Zdravka Tomca, što nezasluženo poput Milana Bandića, smatrani nacionalno osviještenim kadrovima.

Prvi je naime još u godinama pred raspad Jugoslavije izradio prijedlog pretvaranja te zemlje u savez suverenih država što je za to vrijeme bilo iznimno hrabro, drugi je nacionalnu etiketu zavrijedio samim time što se rodio u "ustaškoj" zapadnoj Hercegovini. Obijica su namjerno gurnuta u prvi plan da bi se dokazalo kako SDP više nije udbaški i jugoslavenski, iako je, to je barem danas jasno, takav ne samo bio, nego i ostao.

Kako slabašan je bio status ove dvojice unutar SDP-a, vidjelo se nakon promjene vlasti 2000. godine, kada je reafirmacijom neojugoslavizma prestala potreba za dokazivanjem SDP-ova "hrvatstva". Tomac je kada im više nije bio potreban za svrhu nacionalnog legitimiranja, odbačen i ismijan, a karijeristički je nastrojeni Bandić, prije negoli je svojom preambicioznošću sam ispisao vlastitu ispisnicu iz SDP-a, ponovno postao "hercegovački bedak".

GotovacGotovac se pak, u zadnjim godinama prije smrti zbližio s HNS-om, strankom koja je nakon odlaska "proljećarskih" utemeljitelja poput Krešimira Džebe ili Srećka Bijelića, dopala u iste neojugoslavenske ruke, što su novi "vlasnici" HNS-a, a u stvari stari zatornici hrvatskog duha, nastojali prikriti kako „prisvajanjem" Vlade Gotovca, tako i pozivanjem na nasljeđe Hrvatskog proljeća.Žalosne primjere iste prakse imamo i u slučajevima Dražena Budiše i Vlade Gotovca. Budiša je, naivno vjerujući da su njegovi dojučerašnji progonitelji kroz pomirbu shvatili dubinu svojih jugoslavenskih zabluda, nesvjesno dopustio da bude upotrijebljen kao hrvatski paravan kojim je prikrivana neojugoslavenska suština Račanove politike, čime je svojim bivšim tamničarima omogućio povratak na vlast. Potom ga je zadesila Tomčeva sudbina

Gotovac se pak, u zadnjim godinama prije smrti zbližio s HNS-om, strankom koja je nakon odlaska "proljećarskih" utemeljitelja poput Krešimira Džebe ili Srećka Bijelića, dopala u iste neojugoslavenske ruke, što su novi "vlasnici" HNS-a, a u stvari stari zatornici hrvatskog duha, nastojali prikriti kako „prisvajanjem" Vlade Gotovca, tako i pozivanjem na nasljeđe Hrvatskog proljeća.

Tako su likovi poput Vesne Pusić ili Radimira Čačića za neojugoslavenske svrhe zlorabili i zagadili i sjećanje na 1971. Gotovac je imao "sreću" pa je umro prije negoli je svojim saveznicima iz HNS-a postao nepotreban i samo zato nije šutnut kao prethodno opisani.

Stipe Mesić

Posebna je priča Stjepan Mesić, opsjenar koji je o sebi uspio izgraditi sliku hrvatskog domoljuba, a "zacrniti" epizode u kojima je pokazao svoje pravo lice, kao npr. onu iz 1967. godine, kada je, priključivši se protuhrvatskoj histeriji izazvanoj objavom Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku, pozivao na uhićenje potpisnika tog dokumenta.

Početkom 21. stoljeća, Mesić je svoj "patriotski" kapital prvo iskoristio za osvajanje predsjedničkog mandata, a zatim ga je, postavši počasnim predsjednikom Saveza antifašističkih boraca, opet upotrijebio ne bi li - pozivajući se na "hrvatske" antifašističke tradicije - s navedene boračke udruge (koja inače radikalno prezire ono malo hrvatskog antifašizma oličena u Hebrangu starijem) uklonio jugoslavenski režimski smrad i time imidž bivšeg SUBNOR-a prilagodio hrvatskom državnom okviru.

Otprilike u isto to vrijeme na vrlo osjetljivo mjesto ministra branitelja postavljen je Vukovarac Ivica Pančić. Dotični je kao sudionik ZlouporabaNacionalni legitimitet koji je ljudima poput Tomca, ili Glavaševića zasluženo ili nezasluženo pripisivan, uvijek je bio (zlo)upotrijebljen za ostvarivanje zakulisnih ciljeva neojugoslavenskih struktura, koji da su javno izneseni, nikada ne bi dobili većinsku potporu javnosti. Iako bi im jednostavnije bilo prihvatiti narod i zemlju u kojoj su rođeni, jugofili to jednostavno ne mogu.vukovarske bitke na taj položaj imenovan s jasnom svrhom: trebao je ublažiti negativne reakcije očekivane nakon planiranog pokretanja hajke na "lažne branitelje", što je bio jedan od odlučujućih koraka u široj, "trećejanuarskoj" strategiji omalovažavanja Domovinskog rata.

Nizu "hrvatskih nacionalnih prvaka" jugoslavenske ljevice, u mandatu aktualne vlasti pridružili su se Glavašević, Matić i Kotromonović. Unatoč tomu što se među svim dosada nabrojanima - čak i među onima koji su poput Tomca bili u članstvu Komunističke partije - nalazi određen broj ljudi koji su imali, odnosno imaju normalan hrvatski nacionalni osjećaj, činjenica je da sudjelovanje navedenih pojedinaca u jugofilnim političkim strukturama, nije ni najmanje ublažilo anacionalnu bit ove političke struje.

Naprotiv, nacionalni legitimitet koji je ljudima poput Tomca, ili Glavaševića zasluženo ili nezasluženo pripisivan, uvijek je bio (zlo)upotrijebljen za ostvarivanje zakulisnih ciljeva neojugoslavenskih struktura, koji da su javno izneseni, nikada ne bi dobili većinsku potporu javnosti. Iako bi im jednostavnije bilo prihvatiti narod i zemlju u kojoj su rođeni, jugofili to jednostavno ne mogu.

Zato su, nastavljajući na svoje predratne tradicije i danas prisiljeni prikrivati i iza pojedinaca koji slove kao nacionalno svjesni, skrivati svoju, "ovoj državi" trajno suprotstavljenu političku suštinu. Kad naši ljevičari odstupe od svoje protunacionalne ideologije i kao u Glavaševićevu slučaju počnu "iskreno" eksploatirati nečije navodno domoljublje, treba znati da se sprema velika laž iza koje se krije nešto jako, jako loše.

Egon Kraljević

Ned, 26-06-2022, 07:42:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.