Etnička pristranost stanuje u Miloradovoj glavi

Svako malo Milorad Pupovac proširi svoje profesorske kompetencije, pa nam s političke tribine počne docirati. Protivnik mu je uvijek isti, navodni hrvatski nacionalizam, a u obračunu se koristi radikalnim diskvalifikacijama i huškačkom retorikom. Unatoč tomu, nikada ga se ne proziva za riganje mržnje, grijeh koji se izgleda može prišiti samo nekomu iz redova hrvatske većine. Izgleda da manjine po definiciji ne mogu biti prozvane ni za kakvu nepodopštinu, ma kako se ponašale.

Metodologija Pupovčevih istupa je također zanimljiva. Donedavno, glavno sredstvo obračuna mu je bilo citiranje anonimnih prijetećih pisama i istih takvih poruka s društvenih mreža, nakon čega je napadao hrvatski ekstremizam ili ekstremističkim organizacijama proglašavao udruge, poput Stožera za obranu Vukovara, koji, ispostavilo se, nije imao nikakve veze s "popisom srpskih trgovina koje treba bojkotirati", asom izvučenim iz "Pupovčeva šešira", a možda i kreiranim u krugovima bliskima predsjedniku Srpskog narodnog vijeća. Prije neki dan srpski je prvak i čitavo hrvatsko pravosuđe proglasio šovinističkim i predbacio mu etničku pristranost.

Primjeri iz prakse hrvatskog pravosuđa koje Pupovac ne spominje

Na tom bi tragu Pupovca trebalo priupitati je li to pravosuđe bilo etnički pristrano i kada je donijelo aboliciju za srpske pobunjenike ŠkolaNakon što smo prošli školu izvanjski dirigirane demokracije i protuhrvatski usmjerenih pritisaka u sklopu čega nam je pod imenom detuđmanizacije "prodavana" rejugoslavizacija Hrvatske, valjda je vrijeme da konačno "apsolviramo" pupovce i da ih zajedno s njihovim Feralima, H-alterima, Arkzinima i ostalim medijskim strašilima, prozremo kao mizerne ostatke vremena jugoslavenske represije. Što se tiče etničke pristranosti, ona očito postoji, ali nije hrvatskog predznaka i ne stanuje u hrvatskom pravosuđu, nego u Miloradovoj glavi.zbog koje su danas silovane Vukovarke prisiljene gledati podrugljive podsmijehe svojih dojučerašnjih zlostavljača? Da stvar bude bolja ta tema ne zanima ni ministricu i deklariranu feministicu Pusić.

Moglo bi se Pupovca podsjetiti i na presudu sisačkog županijskog suda po kojoj psovanje "ustaške majke" Hrvatici iz Gvozda "nije govor mržnje" (nego valjda ljubavi), ali i na benevolentnost hrvatskih vlasti spram četnikovanja "bogoslova" u manastiru Krka na Cetini.

Sve navedeno svjedoči da slučajevi koje navodi predsjednik SNV-a ne mogu biti uzimani kao mjerilo prakse čitavo hrvatskog pravosuđa itumačeni tako ostrašćeno i jednostrano.

Retorika kakvu upotrebljava Pupovac mogla je biti uspješna devedesetih kada se demokratski neiskusnoj hrvatskoj javnosti činilo da je svaki argument protiv Tuđmana i HDZ-a, istinit samim tim što je usmjeren protiv tada vladajuće stranke. Petnaest godina poslije, nakon što smo prošli školu izvanjski dirigirane demokracije i protuhrvatski usmjerenih pritisaka u sklopu čega nam je pod imenom detuđmanizacije "prodavana" rejugoslavizacija Hrvatske, valjda je vrijeme da konačno "apsolviramo" pupovce i da ih zajedno s njihovim Feralima, H-alterima, Arkzinima i ostalim medijskim strašilima, prozremo kao mizerne ostatke vremena jugoslavenske represije. Što se tiče etničke pristranosti, ona očito postoji, ali nije hrvatskog predznaka i ne stanuje u hrvatskom pravosuđu, nego u Miloradovoj glavi.

Egon Kraljevć