Detalji

Objavljeno: 21. srpnja 2015.

Donja Motičina je primjer hrvatskog stradanja u Drugom svjetskom ratu - bez vlastite krivnje pretrpjelo jezive zločine. Potom je stavljeno pod državnu represiju koja je sve njegove stanovnike, samo zbog toga što su u složenim lokalnim vojno-političkim okolnostima branili vlastito selo i živote, proglasila fašistima. Uz to im je, kao i ostalim žrtvama jugoslavenskog komunizma, oduzeto čak i pravo na sjećanje o zlu počinjenom nad njima. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 14. srpnja 2015.

Zaljubljenost je iracionalan osjećaj koji nas često zna odvesti u loše odluke. Kada se tim osjećajem počne voditi službena politika jedne zemlje, tada stvari postaju upravo katastrofalne. Djelovanje Vesne Pusić predstavlja tipičan primjer vanjske politike koja je, mimo svake logike, oblikovana neojugoslavenskim simpatijama aktualne vlasti i posebno, prve žene hrvatske diplomacije. Sve je još gore zna li se da su jugoslavenska nagnuća u nepomirljivom sukobu sa svakom hrvatskom državom, pa je naša vanjska politika, osim što je utemeljena na emocijama a ne na razumu, još i generalno usmjerena protiv hrvatskih interesa. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 07. srpnja 2015.

Ničim potkrijepljena samosvijest o svjetskoj važnosti Jugoslavije stvorila je luđački i nevjerojatno rastrošni jugoslavenski militarizam koji se hranio i na mitovima o "slavnom dobu NOB-e". Kada tomu dodamo trulo gospodarstvo koje je kao i čitav režim parazitiralo na blokovskoj podjeli svijeta, imamo sve preduvjete za neizbježni krah Jugoslavije koji se počeo događati onog trenutka kada su strani podupiratelji Titove države odlučili prestati financirati njegov korumpirani i ekonomski neodrživi režim. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 17. lipnja 2015.

Na najgori je mogući način osramoćena Hrvatska, koju se po tko zna koji put povezuje s nacizmom i fašizmom. Znakovito, dan nakon utakmice, Hrvatsku je povodom incidenta na Poljudu, za istu stvar, dakle za fašizam i fašizaciju, optužila i njezina ministrica vanjskih poslova. Navedena je izjava samo jedna u nizu optužbi kojima aktualna vlast stvara psihozu fašističke opasnosti u Hrvatskoj. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 24. svibnja 2015.

Skup u Bleiburgu svjedoči i o tomu da su jugoslavenske vlasti strogo, u nekim slučajevima čak i smrću, kažnjavale svaki spomen na vlastite zločine, zbog čega se komemoracija žrtvama tog masakra jednostavno morala održavati izvan jugoslavenskih granica, tj. na Bleiburškom polju. Zalaganjem za promjenu mjesta žalovanja, neojugoslavensko omalovažavanje Bleiburga u zaborav želi gurnuti i ovu činjenicu. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2015.

Markovina je svojim izlaskom iz "jugoslavenskog ormara" razgolitio, medijski već više od desetljeća vješto prikrivanu istinu, da se iza "hrvatske ljevice" i njezine izražene, navodno demokratskim razlozima motivirane kritičnosti spram hrvatske države, često krije najobičnija jugoslavenska mržnja. U kulturnoj i znanstvenoj produkciji koja je na tragu Markovininih razmišljanja izražen je isti osjećaj, samo na profinjeniji način. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 20. travnja 2015.

Slijedom potpune ispremiješanosti privatnog (obitelji) i ideologijskog (Jugoslavije), vjera koju su Markovine polagali u jugoslavenski ideal može se usporediti samo sa žarom kojim iskreni vjernici prilaze Bogu. Takav je stav sasvim normalan kada je riječ o transcendentnim stvarima, no kada političkoj tvorevini prilazite s takvom dozom nekritičnosti nije čudo da vam mnoge stvari jednostavno promaknu. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 19. travnja 2015.

Markovina je tako postao i ostao zarobljenikom one vrste jugoslavenstva koje ne ljubi jugoslavenske narode, posebice ne one subverzivne poput Hrvata, ali obožava jugoslavensku državu. Da stvar bude gora, kod Markovina je ta država shvaćena kao neka vrsta njihove proširene nacionalno mješovite obitelji što ih je dovelo do zapanjujućeg podređivanja jugoslavenskom državnom idealu. Na Markovininu je primjeru postalo jasno da oni koji Hrvate optužuju za "fetišizam države" najčešće nisu ništa drugo nego fetišisti jugoslavenske države. (E. Kraljević)