Plagiranje u znanstvenoj zajednici II.

Ako imate problem koji bi se mogao lako riješiti sporazumom ili dogovorom, pa se u svezi toga obraćate javnoj instituciji, morate biti spremni na nekoliko mogućih reakcije te institucije. U nastavku ću pokušati, koristeći konkretne slučajeve iz prethodno objavljenog teksta o plagiranju u znanstvenoj zajednici, opisati dva najčešća slučaja ponašanja.

1. Ne odgovarati na dopis - Ako svoj dopis (prigovor, molbu ili prijedlog) uputite na službenika ili čelnika državne institucije, a ovaj procijeni da nema odgovarajuće rješenje, a ujedno smatra da nema zakonom propisane obaveze odgovoriti na dopis – odgovor nećete dobiti. Takvim ponašanjem, spomenuti službenik ili čelnik institucije smatrat će da je riješio svoj problem komunikacije, osim ako podnositelj dopisa baš nije izuzetno uporan. Pa pogledajmo primjer.

U najboljoj želji da izbjegnem moguće buduće neugodnosti, 25. studenog 2016. uputio sam dopis osobno akademiku Silobrčiću, tada još predsjedniku Odbora za etiku u znanosti RH. U dopisu upozoravam na činjenicu da je prijava plagijata pokrenuta protiv prof. dr. sc. Valerija Vrčeka i njegove supruge dr. sc. Ivane Vinković-Vrček, a Odbor za etiku u znanosti je dao zakonski neutemeljeno mišljenje samo o Ivani Vinković-Vrček, dok je postojanje prvog potpisnika plagijata Valerija Vrčeka potpuno zanemario/preskočio.

Nadalje, to zakonski neutemeljeno mišljenje Odbora zasniva se na mišljenju krnjeg Etičkog povjerenstva Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, koje među ostalim 'mudro' navodi da, "...zbog oprečnosti u navodima suprotnih strana, te suzdržavajući se od provjere iznesenih navoda, ne može nedvojbeno utvrditi povredu...".

Pored toga u vrijeme donošenje spomenutog mišljenja, Etičkom povjerenstvu FBF-a je nedostajao obavezni član student, pa je prema tome pravno gledano to mišljenje krnje komisije nevažeće. (NN 94/2013.; Čl. 61, stavka 3: ... Na visokim učilištima najmanje jedan član etičkog povjerenstva je student.)

Mišljenje Odbora temelji se i na stavu Etičkog povjerenstva Instituta za medicinska istraživanja, koje navodi da: "... sukladno Članku 34. stavak 5, Etičkog kodeksa, Etičko povjerenstvo Instituta nije tijelo koje ima istražne ovlasti." Dakle, niti ono nije u stanju ispitati slučaj i donijeti punopravnu odluku!

Dok Etička povjerenstva obiju institucija navode da nisu kompetentne za stručnu provjeru plagijata, Odbor za etiku u DopisiOdgovoriti na dopis, ali izbjeći bit predmeta, posebna je vještina. Tako nakon mog prošlog priloga na Portalu HKV-a "Plagiranje u znanstvenoj zajednici" nije trebalo dugo čekati na reakciju, i to ni od koga drugoga doli akademika Silobrčića, nekada predsjednika Odbora za etiku u znanosti RH, koji u pravilu na službene dopise Odboru nije odgovarao. On se svrstao tamo kuda ga nitko nije niti pokušao svrstati: u plagijatore. Time se skreće tijek rasprave na sporedni kolosijek.znanosti RH previđa postojeće, u tu svrhu dostavljene mu ekspertize triju znanstvenika, specijalista tog područja. U jednoj od ekspertiza akademika Ferde Bašića stoji:

"Temeljem iscrpnog pregleda priloženih mi pisanih dokumenata iz korespondencije, zaključujem da su prof. dr. sc. Valerije Vrček sa Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i njegova supruga dr. sc. Ivana Vinković Vrček sa Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu, nedvojbeno odgovorni za počinjena djela neovlaštenog preuzimanja podataka bez pristanka prof. dr. sc. Marijana Jošta analiza metala u brašnu šest, odnosno sedam pšenica iz konvencionalnog i ekološkog uzgoja, te njihovu objavu u dva rada."

U drugoj ekspertizi dr. Thomas S. Cox-a iz USA stoji – prevodim:

"U trideset i pet godina istraživanja na području oplemenjivanja i genetike pšenice i drugih žitarica, nikada nisam vidio očitiji primjer kopiranja i izmišljanja podataka – u ovom slučaju čistog plagiranja."

Potom je 21. prosinca 2016. i dekanici FBF-a upućeno pismo sličnog sadržaja. Odgovora na taj pismeni prijedlog, kao niti na onaj od 15. svibnja 2015., do danas naprosto nema. Na slučaj plagijata upozoreni su i u Ministarstvu, kao i prof. dr. sc. Ante Čović, prorektor i koordinator Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu. Niti jedna od navedenih adresa/osoba nije niti potvrdila prijem pošte.

2.Odgovoriti, ali izbjeći temu. Odgovoriti na dopis, ali izbjeći bit predmeta, posebna je vještina. Tako nakon mog prošlog priloga na Portalu HKV-a "Plagiranje u znanstvenoj zajednici" nije trebalo dugo čekati na reakciju, i to ni od koga drugoga doli akademika Silobrčića, nekada predsjednika Odbora za etiku u znanosti RH, koji u pravilu na službene dopise Odboru nije odgovarao. On se svrstao tamo kuda ga nitko nije niti pokušao svrstati: u plagijatore. Time se skreće tijek rasprave na sporedni kolosijek.

Međutim, njegova je odgovornost daleko veća, jer on kao predsjednik Odbora za etiku svojim djelovanjem i izjavama poput - “Po mom sudu, sankcije moraju biti oštre jer je plagiranje svojevrsna intelektualna krađa” – na riječima se svrstava na pravu stranu, ali istovremeno pokazuje dva suprotna načina djelovanja: zaštitnički u slučaju prof. dr. sc. Valerije Vrčeka, kada je plagijat, krađa i izmišljanje podataka više nego li očito i od tri eksperta jednoglasno potvrđen, a s druge strane vrlo aktivan u slučaju ministra, kada je postojanje plagijata čak upitno. Čudno, zar ne?

prof. dr. sc. Marijan Jošt