View Comments

„Budi lijepa i šuti"

htz Ne, nije to savjet majke neke mlade gospođice pred udajom davne 1850. godine, već najozbiljniji savjet koji je članica žirija popularnog „showa" dala kandidatkinji nježnih godina i još nježnijeg samopouzdanja.

Hrvatska traži zvijezdu, Hrvatski idol te sva slična idolatrija koju smo preuzeli sa zapada, mladima obećava instant slavu i sve što ona donosi, bez puno truda, vježbanja, odricanja -samo s talentom koji ti je Bog dao ili nije - i malo sreće.

Ne čudi ni broj kandidata koji se u svim većim hrvatskim gradovima spremno daju ponižavati pred vodom za streljanje iliti „stručnim žirijem" ... tisuće i tisuće mladih drhte i tresu se, zaboravljaju tekst i plaču, kao da će ispuniti svrhu svog života prolaskom u drugi krug ... sve do nove sezone, novih imena, novih zvijezda. Stari se brzo zaboravljaju, rijetki, rijetki se probiju.

Pri tome glazbeno obrazovanje gubi na važnosti, čak i obilaženje lokalnih festivala kao prva stepenica javnih istupa mladih pjevača više nije „in", a kantautorstvo je izumrla kategorija, nešto poput dinosaura. Znamo kako su izgledali - ali više ne postoje.

Uostalom, što i očekivati od generacije koja subotnje večeri provodi uz stihove „suzama sam lijepio tapete?" Novog Arsena? Teško.

I sve dok mlada generacija koja stasa u Hrvatskoj (uslijed konstantnih medijskih serviranja krivih vrijednosti) ne dođe u priliku shvatiti da jedino vlastitim radom, trudom, školovanjem i zalaganjem - dakle dodatnim brušenjem bogomdanog talenta mogu relevantno raditi ono što žele a ujedno i opstati, sveopćoj krizi društva općenito se ne će nazrijeti kraj.

Sjećate li se Pervanovog velikog hita „Servus dragi Zagreb moj?", od prije nekih 20 godina? Kada je staru zagrebačku šansonu obradio, u najboljoj maniri zezancije kao turbo folk hit i ne znajući u vlastitoj zafrkanciji da bi mu ta stvar postala, ali za ozbiljno, dvadeset godina kasnije hit broj jedan u vrlo popularnim zagrebačkim diskotekama.

Prije dvadeset godina to je bio predmet zafrkancije. Sad, statistički gledano, velik broj ljudi u Hrvatskoj to ustvari i sluša i lijepo se zabavlja uz te note.

I pravo je pitanje što se ustvari dogodilo hrvatskoj zabavnoj glazbi, koja je nekada žarila i palila ovim prostorima, a sad se svodi na dva festivala - od kojih je jedan (Dora) festival debitanata za koji je bolje da se ukine, a drugi (Split) nikako da kvalitetom vrati onu pravu, staru slavu.

I dok hrvatski znanstvenici i sportaši služe na ponos svojoj domovini širom svijeta, postavlja se jednostavno pitanje:gdje je nestala kreativnost? Što se čita? Što se sluša?

Što oblikuje osobnosti mladih ljudi koji su osobito prijemljivi za određene društvene trendove? I zašto su društveni trendovi takvi kakvi jesu?

Onog dana kad svatko, ali baš svatko od nas odmahne rukom na takozvani šund, promijeni program s emisija koje vrijeđaju inteligenciju (a one postoje samo i isključivo zbog gledanosti), tada se možda i društveni trend promijeni.

I možda neki mladi čovjek u knjižnici posudi Tina ili Goloba, otpuhne prašinu i vidi kako ustvari izgleda poezija.

N. N.