Pitanje koje se nameće: Je li Hrvatska došla u situaciju da se više ne mogu obraniti čak niti vrijednosti iz vremena Domovinskog rata?

U trideset godina hrvatske države ne samo da nije provedena niti ograničena lustracija bivših komunističkih kadrova, nego čak i na akademskoj i znanstvenoj razini nisu raščišćene povijesne teme. Komunistički zločini do dan-danas u Hrvatskoj nisu jasno i nedvosmisleno osuđeni u Republici Hrvatskoj. No sada se pokazuje da i vrijednosti Domovinskog rata dolaze u pitanje i da postaje upitno mogu li se i one obraniti. Ovih dana tako postaju sporne i insignije jedne vojne postrojbe pobjedničke vojske koje su službeno registrirane u doba Račanove vlade.

Pitanje koje se postavlja je vrlo jasno: je li Hrvatska došla u situaciju da se više ne mogu obraniti čak niti vrijednosti iz vremena Domovinskog rata?

Ovu problematiku za Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća komentiraju: Josip Jović, Stipe Kutleša i Matko Marušić.

Josip Jović: Oni kojima toliko smeta „Za dom spremni“, zapravo ga priželjkuju

Nekoliko osnovnih polaznih točaka:

1. Ustaški pokret i režim su nepovratna prošlost. Isto kao i partizanski pokret i jugoslavenski režim. I jedan i drugi su Josip Jovićiza sebe ostavili teško breme na leđima novih generacija.

2. Na žalost, nostalgija za Jugoslavijom, unatoč svemu, je vrlo snažna ali ne toliko i proširena. Snažna je samo zahvaljujući dobro plasiranim uskim političkim i medijskim krugovima. Svaka nostalgija za NDH je besmislena iz jednostavnog razloga što je samostalna Hrvatska ostvarena, što postoji i što je primarni zadatak svakome kome je do nje stalo očuvati je i učvrstiti.

3. Pozdrav „Za dom spremni“ nije prizivanje NDH. U vrijeme Domovinskog rata on je bio autentičnim izrazom raspoloženja branitelja i naroda suočenih s rušilačkom agresijom, kao što je danas tek sjećanje na branitelje i na žrtve koje su pale pod tim pozdravom.

4. Taj ZDS nije tako proširen i malo tko ga koristi, osim dijela braniteljske populacije i to baš u određenim prigodama. Nije, dakle, u široj uporabi niti predstavlja bilo kome bilo kakvu prijetnju, kao ni opasnost za društvenu harmoniju.
5. Značenjski je ZDS, koji poziva na obranu doma i domovine, neusporediv s nacisičkim „Sieg Heil“ koji poziva na pobjede i osvajanja.

6. Represijama i eventualnim zabranama stvar se može samo dodatno isprovocirati.

Sve je to jasno i onima koji uporno traže zabrane, koji vode kampanje, koji preuveličavaju i napuhuju problem, koji proizvode moralnu paniku. Zbog čega onda sve to? Oni kojima toliko smeta taj ZDS zapravo ga priželjkuju, love i HOSprizivaju, a po potrebi i podmeću. Već čitava dva desetljeća Hrvatsku određene političke struje nastoje vratiti u četrdesete godine i tako nekako prevladati „nesretno vrijeme“ tuđmanizma devedesetih. Želi se po obrascu fašizam-antifašizam oživjeti situacija iz onog vremena kao referentni okvir za tumačenje (i poništavanje) onoga što je u krvi rođeno pedeset godina poslije i što još egzistira, vjerujemo ipak nepovratno, te kao poprište novih nacionalnih podjela nasuprot tuđmanovskoj pomirbi. Zar Slavko Goldstein nije napisao knjigu „Godine koje se vraćaju“? Na velika vrata, na opće čuđenje, otvorena je tema tzv. antifašizma kao zadataka trenutka i kao projekt budućnosti!?

Jedva prešutna poruka je kako u Hrvatskoj i danas vlada fašizam i neoustaštvo. I sve što može potvrditi takvu tezu dobro je došlo ma koliko bilo efemerno i ma koliko jedva zasluživalo pozornost. „Za dom spremni“ trenutno je najuvjerljiviji argument, ali tome može poslužiti i hrvatski grb, koji ne, daj Bože, započinje bijelim poljem, i suviše bučno navijanje nogometnih navijača s nacionalističkim pjesmama, i naziv novčane jedinice i pokušaji da se neke očite laži i krivotvorine koje su nametnute kao konačne istine znanstvenim analizama preispitaju. Pa i taj HOS je samo prvi korak, na red će doći i gardijske brigade i Zbor narodne garde.

Uostalom, tako je od početka u Beogradu a tako je, za sada tiho, i u dijelu hrvatskih medija i politike. Te strašne parabole trebale bi poslužiti kao priprema konačnog sloma hrvatske državne ideje. Jer, za određene ideologe svaka je hrvatska država ustaška i svaka je odiozna i neprihvatljiva. Kampanja o „ustašizaciji“ samo je racionalizacija duboke mržnje.

Stipe Kutleša: Svaka hrvatska država je njih zapravo ustaška država

Gdje su god stvari nečiste i neraščišćene tu se lovi u mutnome. U Hrvatskoj je to, nažalost, tako. Lustracija nije provedena i zato imamo staru komunističku i protuhrvatsku vlast u modernijem ruhu poganca koji radi za stranca (A. G. Matoš). Nisu lustrirani ni političari iz bivšeg sustava, a pogotovo ne suradnici UDB-e, KOS-a i partijski ljudi, neki od njih tipični kriminalci, lopovi, prevaranti. Ni ljudi u akademskoj zajednici. Zato danas imamo i znanost i sustav Kutlešaobrazovanja na vrlo niskim granama s tendencijom podpunog urušavanja. Pogotovo u tzv. humanističkim i društvenim znanostima.

Najveći mediokriteti (ako to nije uvreda osrednjosti?) drže glavne položaje u znanosti i obrazovanju i odlučuju, vrlo često, mimo zakona; čak se i zakoni pokušavaju prilagoditi njihovim privatnim interesima. Rezultat svega je propadanje institucija sustava a promidžba uhljebničkih struktura koje su ne samo polusposobne i nesposobne (ali ne uvijek) nego su i ideološki probrane. Kadroviranje s poslušnicima jamči zastoj u kvaliteti institucija za sljedećih barem trećinu stoljeća koliko će takvi i slični uhljebi sisati porezne obveznike. Uz takve intelektualno podkapacitirane i moralno upitne akademske građane nije moguće ni razčistiti neke teme iz prošlosti na primjeren i civilizacijski način. Rezultate toga vidimo. Još se prepiremo oko povijesti i stalno nam se nameće lažna slika stvarnosti, naravno po mjeri „pobjednika“

Sve su učestaliji napadi na stvari o kojima jedna ozbiljna država ne bi trebala razpravljati jer su po sebi jasne. Oni koji o tome trebaju razpraviti su znanstvenici, a tek onda političari zauzimaju svoj stav. U Hrvatskoj je sve obrnuto u Upitnikodnosu na normalni svijet (ako takav još uvijek negdje postoji). Sjetimo se povjerenstva za suočavanje s prošlošću (tako se nekako zvalo) u koje su odabrani predstavnici nekih važnih institucija ove države. Neki od njih s problemom nisu imali blage veze, ali su predstavljali svoju instituciju kao da nitko u njoj nije kompetentan ni dostojan govoriti o meritumu stvari. Primjer je Matica hrvatska koju je predstavljao tadašnji predsjednik koji je sam izjavio (što je posve točno) da nije kompetentan za problematiku o kojoj povjerenstvo ima raspravljati i odlučiti. To je povjerenstvo, s časnim izuzetcima i izdvojenim mišljenjima, poslužilo „vođi“ da savjetodavno mišljenje provede u djelo. Rezultat toga je velika crvena petokraka na zgradi u tzv. gradu kulture.

Drugo je ono što ovih zadnjih dana radi predsjednik države i odmah iza toga se kao po dogovoru (tko jamči da sve unaprijed nije pripremljeno?) skupe na sastanak oni koji za ovu državu i narod nisu dali ama baš ništa osim svoje bankovne račune na koje sjedaju ustaške kune. Scenarij je već jednom viđen, a sada po drugi puta ista stvar: predsjednik jedne države teatralno napušta skup iz protesta što na njemu sudjeluju oni koji su branili, obranili i stvorili ono protiv čega je on uvijek bio – hrvatsku državu koja nije „slučajna“ nego s mukom i krvlju stvorena. Upravo su ti branitelji njegovi najveći neprijatelji. Ako su oni, onda je i većina naroda koji podržavaju te branitelje. Velika većina hrvatskog puka podržavaju branitelje. Onih Tuđmanovih 20-ak posto apriornih mrzitelja Hrvatske (ja bih rekao da ih ima više), naravno da su protivnici branitelja. A zahvaljujući njima oni mirno sjede u svojim državničkim foteljama.

Ne ulazeći u sve potankosti o kojima se ovih dana u vezi s tim, najvjerojatnije izplaniranim događajem govori, navedimo samo nekoliko činjenica i zaključaka koji iz tih činjenica slijede. Predsjednik koji je navikao bježati kad god se radilo o sudbini Hrvatske, kao u Domovinskom ratu, bježi i sada kada se radi o obilježavanju važnih događaja i sjećanja na te događaje. Navodno zbog ustaških obilježja koja nose postrojbe HOS-a. Ako postoje ustaška obilježja onda postoje i ustaše. Danas, to svatko zna, ustaše ne postoje jer je NDH, u kojoj su oni obnašali vlast, nestala. Očito se ustaše nekima samo priviđaju. Puno je vjerojatnije, gotovo sigurno, da su ustaše potrebni da bi neki mogli ostvariti svoje prljave i pokvarene ciljeve, a to je prilijepiti etiketu na sve Hrvate i njihovu državu. To je velikosrbski i četnički scenarij kojega zdušno provode neki, a među njima sam vrh sadašnje vlasti.

Svaka hrvatska država je njih zapravo ustaška država. To je aksiom. Ako postrojbe HOS-a nose ustaško znakovlje, onda slijedi da su oni ustaše. Ako su se borili u Domovinskom ratu onda znači da su se u njemu borili ustaše. Ako DRsu ustaše HOS-ovci onda su to i oni koju su u ratu uzvikivali pozdrav „Za dom spremni“ (ZDS) i koji su nosili to znakovlje. Četvrta gardijska brigada je postrojavanjem na splitskoj Rivi 1993. godine pozdravljala je pozdravom ZDS. I nije jedina. Ona ne spada u postrojbe HOS-a nego u „regularne“ postrojbe hrvatske vojske koje, čini se, predsjednik priznaje, za razliku od HOS postrojbi koje ne priznaje. A one su po zakonu legalne i legitimne. Zato bi predsjednika trebalo tužiti jer ne priznaje hrvatske zakone, ne samo da ih ne priznaje nego ih i svjesno krši. Njegov partijski drug je za vrijeme svog mandata legalizirao postrojbe HOS-a sa svim njihovim insignijama. Kad bi bio dosljedan predsjednik bi i njega, misli se na Ivicu Račana, posthumno morao tužiti.

No kad je stvar takva kakva jest, a to znači da postrojbe HOS-a zakonito postoje, a njezini pripadnici su, kako izgleda, ustaše, onda je i država koju su stvarali ustaška država. A onda su ustaše i većina onih koji su stvarali tu državu, ne samo većina Hrvata nego i pripadnika drugih naroda, čak i veliki broj Srba u Hrvatskoj koji su se borili za Hrvatsku ili se barem nisu borili protiv nje. Tako je, smije se zaključiti, u Domovinskom ratu stvorena ustaška hrvatska država. Svi njezini predsjednici, predsjednici vlada, ministri također su ustaše, pa prema tome i sadašnji predsjednik države i Vlade su ustaše. Milanović je, dakle, kao predsjednik nasljednik Ante Pavelića. Ako on to želi biti, u redu, dobio je izbore i ima pravo odraditi svoj mandat. Ako pak ne želi biti poglavnikov nasljednik onda mora sam odstupiti s mjesta predsjednika države, koja je uz to još i „slučajna“. A u toj državi dobiva plaću u ustaškim kunama. Zar i kune nisu ustaške?

Stvari idu još dalje. Ako je hrvatska vojska nastala u Domovinskom ratu ustaška onda i nju treba staviti pod kazneni zakon, tj. procesuirati sve one koji su se borili u Domovinskom ratu na strani države Hrvatske, drugim riječima ukinuti vojsku, vojne činove, generale i druge časnike i njihove mirovine jer su za vrijeme Domovinskog rata pozdravljali pozdravom ZDS. A da nisu tako pozdravljali Hrvatske možda ne bi bilo. Pogotovo bi pod udar zakona trebalo staviti nekoga tko obuče majicu s natpisom ZDS (kratica nadpisa bi mogla značiti puno drugih stvari, npr. „Za domovinu spreman“, „Za Dinamo spreman“ i sl.).

Kad se već bezglavi i bezdušni nadobudnici trse da se što prije donese Kazneni zakon kojim bi se spriječila „ustaška Univerzijadadivljanja“, onda bi ih valjalo podsjetiti na dosljednost u postupanju. Neka pod udar toga zakona dođu i sve ostalo što je ustaško. Neka takvi poreknu da je kuna bila hrvatska ustaška valuta. Ne mogu poreći, bila je. Kao što je i sada hrvatska hadezeovska valuta. Dosljedno bi je bilo zabraniti. Ali i slovo U koje su ustaše tako rado koristili. Bilo bi primjereno da se prijateljicu kancelarku u Njemačkoj zamoli da se u svim njihovim gradovima s podzemnom željeznicom (U-Bahn) ukinu ta ružna slova U kao što su bila ukinula u bivšoj Jugoslaviji za vrijeme univerzijade u Zagrebu. U je tada zamijenjeno s Y iako u riječi univerzijada, univerzitet nema slova Y nego U). A i neke riječi bi trebalo zabraniti i nadomjestiti ih nekim drugima, npr. dom. Ne bi, dakle, smjeli postojati ni nazivi starački dom. Ni pojam Domovinski rat jer u njemu se nalazi riječ „dom“, niti „spreman“ (možda bi umjesto nje trebalo uvesti riječ pripravan ili nešto slično). A zašto onda ne ukinuti i imena svih ulica, trgova, lokacija i svega što su ustaše koristili? Zašto ne srušiti zgrade u kojima su stanovali ustaše kao što je to u doslovnom smislu namjeravao „osloboditelj“ Zagreba Koča Popović 1945. godine. Zašto su strvinarski komunistički i partizanski „heroji“, tako omiljeni obojici sadašnjih predsjednika, istjerali ustaše i uselili se u njihove stanove koje ni do današnjega dana nisu vratili?

Samo intelektualno podkapacitirani ispodmediokriteti i ujedno zločesti ljudi mogu tražiti selektivno dovođenje pod udar zakona samo nekih stvari, i to po njihovoj želji i volji, a drugih ne. Takvima je logika argumenta glavni neprijatelj. Takvi ne razlikuju što je to denotacija i konotacija. Neka ih ovom prigodom pouči lingvist koji bi to trebao znati, a ne zna. Da zna on bi dobro razlikovao pozdrav ZDS u Domovinskom ratu, u doba NDH i prije uzpostave NDH. Mnogi se izrazi mogu promatrati iz kuta denotacije i konotacije. Isti izraz ali različita značenja ovisna o kontekstu, tj. značenje pojma s obzirom na neku situaciju. Onda bi i lingvist, biznismen i brojač krvnih zrnaca shvatio da za vrijeme Domovinskog rata nije postojala NDH i da branitelji koji su upotrebljavali pozdrav ZDS nisu nužno morali misliti na NDH. To je pogotovo sigurno za one koju se taj pozdrav rabili prije 10. travnja 1941. godine. A sasvim je moguće da su branitelji u Domovinskom ratu mogli mislili na NDH. NDH je bila stvorena u skladu s težnjama velike većine hrvatskoga naroda. To ne znači da su svi pristajali uz ustaški režim kao što sada mnogi ne pristaju uz hadezeovski režim koji nije nimalo bolji od ustaškog. Nije li HDZ više klijentelistička, korumpirana i zločinačka organizacija (partija) od ustaškog pokreta? Nisu li hrvatske vlade nakon 2000. godine Hrvatskoj i Hrvatima nanijeli više zla nego sve elementarne nepogode od korone do potresa?

No nijedna vrsta argumenata ovdje ne pomaže. Uvođenje zakona koji bi zabranio pozdrav ZDS i sve insignije regularne postrojbe HOS-a samo bi bio prvi korak u demontaži svega hrvatskoga. A to je, uvjeren sam, plan i program kojega treba prljavo odraditi za vlastite interese i interese izvanjskih gazda. Zar nam to nije obećano? Kako sada stvari stoje to se zasad ostvaruje s puno uspjeha. Uz asistenciju, naravno, koalicijskih partnera i njihovih nalogodavaca. Ne samo da se uništavaju vrijednosti Domovinskog rata nego i mnogo šire i dublje; uništava se sve ono što bi moglo dati nadu za buđenje uspavanog puka. No prije toga ukidanja bilo bi dosljedno da „ukidači“ ukinu sami sebe.

Matko Marušić: Treba zabraniti simbole svih totalitarnih sustava

Način na koji se dio hrvatske javnosti bori za pravo Hosovaca da nose svoje zastave i grb s natpisom „Za dom MArušićspremni“ (ZDS) nije dobar. Moram to izreći sasvim jasno, jednom šalom iz mojega djetinjstva: to je „samoubojstvo iz zasjede“. Neprijatelji Hrvatske upravo to i traže! Jer im to daje priliku da ruše hrvatsku državu na međunarodnom planu. A cilj njihova djelovanja nisu ljudi koji podržavaju ZDS nego su – sredstvo njihova cilja uništenja Hrvatske.

Znam da me mnogi ne će razumjeti, a neki ne će ni htjeti, ali moram reći da se u tom pitanju, u tim napadima i prijeporima uopće ne radi o tome što će biti sa ZDS, nego što će biti s Hrvatskom.

Vratimo se samoubojstvu iz zasjede.

Zasjeda

Komunistička zasjeda za Hrvatsku ujedno je i srpska, a nastala je u svezi s II. svjetskim ratom i postojanjem NDH. No NDH je doista bila povezana s talijanskim fašizmom i njemačkim nacizmom, a fašizam i nacizam osudio je cijeli svijet. Na kraju toga rata Hrvatska je bila zgažena, ljudi pobijeni, a narod ušutkan. Tada su komunisti, jednako kao i četnici koji su se prebacili u partizane i ubacili u Titovu vlast, napisali o NDH najstrašnije stvari koje su mogli izmisliti i to su proširili u svijet. To rade i danas, kao što vam je zacijelo dobro poznato i što vam se sigurno gadi i što vas jako ljuti – kao i mene. I onda vrebaju Hrvatsku za svaku sitnicu da je povežu s ustaštvom. I time huškaju svijet protiv Hrvatske.

A svijet ne zna istinu o Hrvatskoj jer do 1990. tu istinu nitko nije smio ni spomenuti a otad je ipak nitko nije napisao – tako da bi je svijet mogao pročitati i da bi dokazi te istine bili toliko jaki da ih se ne može negirati ni zanemariti. StepinavNapisana je samo istina o kardinalu Stepincu i to je napravila jedna Amerikanka židovskog podrijetla. A ipak je njegova beatifikacija zaustavljena; neka vam to ilustrira snagu hrvatskih neprijatelja!

I onda se u svijetu, na važnim i vidljivim mjestima, pojavljuju grozni članci o Hrvatskoj, a na osnovi njih svjetski moćnici pritišću hrvatske političare da to „ustaštvo“ („fašizam“, „nacionalizam“, „revizionizam“, „netoleranciju“) suzbiju. Hrvatska vlast je tako dospjela između čekića u nakovnja: čekić je međunarodna zajednica koja u velikoj mjeri ide i za ukidanjem nacija, a onda i pogotovo za suzbijanjem svake vrste domoljublja; nakovanj su politički neobaviješteni pojedinci, koji od vlade traže ono što ona ne može, ne smije i ne treba učiniti.

Pogledajte televiziju i glavne hrvatske novine malo bolje i vidjet ćete koliko neprijatelji vrebaju Hrvatsku: vrebaju svaki detalj koji se može protumačiti kao ustaštvo.

A onda vidite, ili meni povjerujte, da oni sve to šalju u inozemstvo i da se tamo ta kriva tumačenja i laži prenose kao istina. I vraćaju se kao pritisak hrvatskoj vladi.

To je zasjeda u kojoj neprijatelji čekaju našu dragu i toliko teško izborenu Hrvatsku.

Samoubojstvo

Budući da znamo za zasjedu i smrtonosne nakane neprijatelja, postaje sasvim jasno da je ustrajanje na ičemu što se može nazvati ustaštvom – zapravo samoubilačko ponašanje. Navest ću jedan primjer kojim ću ilustrirati to „samoubojstvo iz zasjede“.

Prije nekoliko godina jedan ugledni hrvatski znanstvenik i ja uspjeli smo od Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) dobiti pisano priznanje da ona svim srcem podržava slobodu znanstvenih istraživanja hrvatske povijesti. Bila Slavko Goldsteinje to naša reakcija na traženje g. Slavka Goldsteina da se ta istraživanja zabrane, kao „negiranje Holokausta“. Sastavili smo peticiju koju je potpisalo mnogo ljudi, poslali je HAZU i dobili taj važan odgovor. No zatim je taj moj kolega znanstvenik pokrenuo peticiju da Hrvatska uvede ZDS kao službeni pozdrav u svojoj vojsci. To sam odbio potpisati i on, a i neki drugi, jako su se ohladili prema meni. Ja sam, pak, taj potez nazvao samoubojstvom (iz zasjede). Peticija je prikupila mnogo potpisa i oni su je poslali hrvatskoj predsjednici s traženjem da po njoj postupi kao predsjednica i zapovjednica hrvatske vojske. Nije moglo gluplje! Jer su tako gđu Predsjednicu doveli u situaciju da se na međunarodnoj razini prikaže kao ustaška (fašistička, nacistička itd.) – ili da odbije dobre hrvatske domoljube koji su je i izabrali. Pa ih je odbila. Pa su joj se osvetili na izborima za drugi mandat i dobili g. Zorana Milanovića.

A onda se i dalje tako ponašaju. Valjda da maknu i g. Andreja Plenkovića i dobiju g. Peđu Grbina. Možda im je dovoljno da je jednom podnapit pjevao „Juru i Bobana“?

Pa i danas ne vide da su upali u zasjedu najnovijeg službenog traženja, da se donese zakon o zabrani ne samo ustaških znakova, nego i propitivanja broja žrtava u II. svjetskom ratu! Povod tom traženju bila je pojava ZDS na obilježavanju akcije Maslenica, a u zahtjev je dodano je da se traži zakonska zabrana „negiranja koncentracijskih logora smrti“. To znači objektivnih istraživanja i govora (pisanja) ičega osim poznatih nedodirljivost komunističkih laži.

Treba tražiti zabranu simbola svih totalitarnih režima!!!

Odgovor na pitanje pozdrava ZDS je vrlo jednostavan: treba tražiti ono što je zatražilo Vijeće Europe u više navrata: zabranu simbola svih totalitarnih režima! Koliko ja znam, od Hrvatskog sabora to je već službeno tražio Hrvatski svjetski kongres; pažljivo pogledajte obrazloženje, dvaput je objavljeno, ali ne na HTV ni u glavnim medijima.

Podržite to traženje! Proučite njegove argumente i podrškom zaspite saborske zastupnike! Sve one koji se tom traženju usprotive (a znate koji će to biti) napadnite da su antieuropski i antidemokratski elementi koje bi trebalo osuditi i javno i pravno. Jer to i jest istina.

Oni koji ne vole HDZ neka najoštrije pritisnu predsjednika Sabora g. Gordana Jandrokovića i sve HDZ-ove i druge domoljubne zastupnike u Saboru da izglasaju zakon o zabrani simbola svih totalitarnih režima. A kad se zakon izglasa bit će zadovoljni svi pošteni hrvatski građeni. A tim bolje što će biti nezadovoljni svi nepošteni.

Za osjećaje Hosovaca ne brinite – oni su previše pametni, časni i domoljubni da taj događaj ne bi shvatili kao hrvatsku, dakle i svoju veliku pobjedu.

Tri dobre vijesti

Prva dobra vijest je da je definitivno, na međunarodnoj razini i neoborivo dokazano da je popis žrtava Jasenovca koji na internetu drži Javna ustanova Spomen park Jasenovac – izmišljena. S obzirom na treću dobru vijest (dolje), moram vas ostaviti same da taj dokaz dokraja razumijete; trebat ćete pomoć nekog matematičara jer je dokaz jako stručan i napisan je na engleskom jeziku.

Druga dobra vijest je da je u svijetu prikazan film „Dara iz Jasenovca“ koji je Srbija nominirala za nagradu „Oskar“, a onda je on međunarodno ocijenjen kao „tanko zamaskirana propaganda koja cinično zlorabi Holokaust za guranje mučne teme političkog domorodstva (šovinizma, moje objašnjenje)“ (SERBIA’S OSCAR SUBMISSION IS THINLY DISGUISED PROPAGANDA, CYNICALLY USING THE HOLOCAUST TO PUSH A TROUBLING NATIVIST AGENDA).


Treća dobra vijest je da više ne ću pisati u ovoj uredničkoj rubrici. Pisao sam najiskrenije, najpoštenije i najbolje što sam mogao i znao, a komentatori su me vrijeđali što god da sam rekao. Ne smeta me toliko to vrijeđanje koliko spoznaja da se s njima ne može voditi dijalog.

No moraju znati da nikad nisam bio član Komunističke partije, da od hrvatske države nisam nikad dobio apsolutno ništa (osim plaće i mirovine), da sam bio ponosni član HDZ-a od 1990. i da sam istupio iz članstva zbog usvajanja Istanbulske konvencije. Nikad nisam imao nikakvu funkciju u stranci i nikad od nje nisam dobio ni lipe. No potpuno mi je jasno da je HDZ jedina stranka koja održava Hrvatsku iznad vode i da g. Andrej Plenković vodi odličnu hrvatsku politiku, kako nutarnju tako i vanjsku. Ako niste znali, na međunarodnoj razini politički je on ranga Luke Modrića.

(hkv)

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

Sri, 14-04-2021, 13:00:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.