Zakoni po mjeri pijanih milijardera

Niti jedna moderna civilizirana država u 21. stoljeću, pa tako ni Hrvatska, ne može – niti bi smjela funkcionirati bez sustavno utvrđene i u praksi primjenjive zakonske regulative. No, ako se u obzir uzme činjenica kojom se brzinom pravni propisi u RH donose, odnosno mijenjaju, lako je zaključiti kako je malo koji pravni stručnjak danas siguran što i kako treba postupati i činiti u pojedinim situacijama, a o „običnim građanima" da ne pričamo. Oni valjda nisu ni bitni, mada se primjerice trenutno najaktualnija pitanja izmjena Zakona o radu i Zakona o obveznom mirovinskom osiguranju najviše tiču upravo njih.

Što se mogućih izmjena ZOR-a tiče, Ustavni sud odlučio je da su 3. rujna povlačenjem Vladina prijedloga izmjena Zakona o radu "prestale postojati pretpostavke za raspisivanje referenduma koje je zatražilo 15,95 posto (717.149) birača". Druga je posljedica odluke Ustavnog suda da "prijedlog zakona koji bi sadržavao odgovor suprotan odgovoru "Da" na referendumsko pitanje ne smije se uputiti u postupak prije proteka roka od godinu dana od dana objave ove odluke u Narodnim novinama, osim ako se o tom prijedlogu zakona prethodno ne raspiše i provede referendum na temelju valjanih potpisa 15,95 posto birača".

Iako je mišljenje javnosti vezano uz odluku Ustavnog suda podijeljeno, pravno gledano činjenica jest da osnovne pretpostavke za provođenje samog referenduma više nema, barem ne u smislu pitanja koje je tada postavljeno - "Jeste li za zadržavanje važećih zakonskih odredbi o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima i o otkazivanju kolektivnih ugovora?". Ono što svakako više miriši na političku kuhinju jesu aktualne najave sindikalnih čelnika kako će predsjednik Ivo Josipović posredovati u vezi sindikalnih zahtjeva da se poštuje volja građana koji su podržali organiziranje referenduma o izmjenama Zakona o radu, te da će ih čak i pravno savjetovati na koji način i kako točno treba formulirati novo referendumsko pitanje.

Stoga se opravdano postavlja pitanje kome je to u ovoj državi danas u situaciji kad ministar Šuker iz dana u dan u bijelome svijetu moli za nova zaduženja kako bi se podmirile osnovne tekuće obveze, odnosno isplatile plaće i mirovine u interesu potrošiti ogroman novac za održavanje referenduma (prema riječima ministra uprave Davorina Mlakara oko 170 milijuna kuna) čija je svrha Vladinim povlačenjem prijedloga izmjene zakona ionako već postignuta. Je li to u stvarnom interesu građana ili politike koja će učiniti sve da brod koji tone dodatno napuni vodom i isposluje nemire i prijevremene izbore koji će ovu državu ponovno stajati ogromnih novaca kojih jednostavno nema?

S druge strane, za većinu negativnih događaja krivi su upravo oni koji su na vlasti, jer se još uvijek ponašaju kao skupina pijanih milijardera koji kao muhe bez glave glavinjaju i povlače blago rečeno upitne poteze, sve u želji opstanka u vladajućim foteljama. Uspjeli su tako donijeti i usvojiti valjda tisućiti po redu prijedlog promjena mirovinskog sustava, koji bi navodno trebao učiniti čuda za hrvatsko gospodarstvo. Glavne izmjene odnose se na povećavanje broja godina i mirovinskog staža žena za odlazak u prijevremenu i starosnu mirovinu po čemu su sada, eto „konačno" izjednačene s muškarcima. Čudno je da nisu postavljene i veće dobne i granice staža, barem za ono vrijeme koje u prosjeku većina žena provede „odmarajući" za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta. Malo ironije, ali možda će i tu okolnost vrli hrvatski zakonodavci uzeti u obzir prilikom idućih izmjena koje će, poznavajući njihovu „revnost", uslijediti vrlo brzo.

Na kraju, sudeći po Zakonu o zabrani pušenja, Hrvati su svoje popušili, barem što se većine ugostiteljskih lokala tiče. Što se tiče svega ostalog, učinili su to izgleda već odavno.

M.M.B.