Srbija se riješila balasta i primila se uloge regionalnoga lidera

Skupština Srbije u utorak je kasno navečer nakon 13 sati rasprave usvojila posebnu deklaraciju kojom se osuđuje zločin u Srebrenici. Time je Beograd, slobodno se može reći, riješivši se političkog balasta ostvario važan korak prema ulozi koju su mu mnogi namijenili - dominantnoga čimbenika na prostoru bivše Jugoslavije. U zamjenu za odustajanje od nerealnih političkih premisa Srbija sada ima aktivnu ulogu na Zapadnom Balkanu, gdje već ovom Deklaracijom o Srebrenici dijeli drugima lekcije što treba činiti. A ima li se na umu odnos snaga u Hrvatskoj, zadnji razvoj događaja u Srbiji mogao bi znatno ubrzati procese obnavljanja jugoslavenskih političkih i ekonomskih odnosa.

Za Deklaraciju je srbijanskom Parlamentu glasovalo127 zastupnika vladajuće koalicije, dok je protiv bio 21, a jedan zastupnik nije glasovao. Zastupnici Srpske radikalne stranke i Liberalno demokratske stranke glasovanje su preskočili. Tamošnji mediji objašnjavaju kako su nakon dugotrajne rasprave desne stranke zahtijevale, što je i usvojeno, da se u deklaraciji ne spominje riječ "genocid" prijeteći da inače neće glasovati, a predstavnici radikala su poručili kako je za njih "Ratko Mladić heroj srpskog naroda". Sve u svemu, Deklaracija je usvojena uz što manje političke štete za svaku od strana na srpskoj političkoj sceni.

Posebno je znakovit i indikativan dio deklaracije u kojem stoji kako "Skupština Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorija bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine počinjene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će uputiti ispriku i izraziti sućut obiteljima srpskih žrtava". Iz toga se, kao uostalom i iz dosadašnje prakse srpskih političara vezano uz otvorena pitanja Hrvatske i Srbije o Domovinskom ratu, jasno može iščitati namjera da se ovaj i ovakav potez dobro politički kapitalizira.

A da je tome tako pokazuje i brzinska reakcija Europske komisije koja se već uspjela izjasniti i ocijeniti deklaraciju kao „važan korak naprijed i od značaja za Srbiju i čitavu regiju". Naime, ova je deklaracija samo sljedeći korak u nizu poteza koji su povučeni od strane srpske, ali nažalost i određenog dijela hrvatske politike, a u smislu relativiziranja krivnje i izjednačavanja agresora i žrtve. Naravno, ne treba zaboraviti ni na dugogodišnju politiku Haaškog suda koji je svojim presudama (odnosno izostankom istih) Srbiju gotovo u potpunosti amnestirao krivnje za agresiju koju je počinila u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Uostalom, važno je primijetiti kako se aktualna deklaracija o svezi masakra u Srebrenici vrlo čvrsto poziva na presudu Međunarodnog suda pravde po kojoj je, podsjećamo, Srbija zbog nedostatka dokaza kao međunarodnopravni subjekt oslobođena odgovornosti. Dokaza „nije bilo" jer su uz svesrdnu pomoć Haaškog suda za bivšu Jugoslaviju relevantnim dokumentima zacrnjivane cijele stranice, i kao takvi slali Međunarodnom sudu pravde.

Također, znakoviti su i razlozi kojima je Srbija u deklaraciji obrazložila svoju ispriku navodeći namjeru osiguranja mira i stabilnosti na prostoru Zapadnog Balkana, kao i daljnje unaprjeđenje prijateljskih odnosa među državama bivše Jugoslavije. Drugim riječima, Srbija ovim potezom prelazi iz pasivne u aktivnu ulogu jer može reći da se ispričala, a sada to očekuje i od drugih. Također, izrijekom se podržava cjelovitost Bosne i Hercegovine u trenutku kada je ta država podijeljena na dva dijela i kada se regionalnim integracijama sada još samo može dobiti više.

Završimo ovaj tekst porukom predsjednika HBK Marina Srakića upućenoj u ovom uskršnjem tjednu ponajviše, rekli bismo, hrvatskim političarima. Vezano uz povlačenje hrvatske tužbe za genocid nadbiskup je rekao:

Nešto slično se događalo i za rata kao i prije rata. Ako pratite povijest toga razdoblja, ako uhite u Bosni katoličkog svećenika automatski moraju uhititi pravoslavnog paroha i hodžu. Radi bratstva i jedinstva. Tako i sada poslije rata slijedi izjednačavanje. Zločinci jedni zločinci drugi, ne pita se uopće tko je pokrenuo to, tko je izvor svega toga. To nije dobro, to je nepravda. Čast međunarodnim forumima ali neke stvari se moraju promatrati ne kroz povijesno prijateljstvo nego kroz činjenice. Na žalost, često su se sudovi donosili prema povijesnom prijateljstvu. Kroz povijest smo bili prijatelji, ali to nije pravda i istina.

M. M. B., M. M.

PRILOG

Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije o osudi zločina u Srebrenici

- Polazeći od Ustava Republike Srbije po kojem su ljudski život i dostojanstvo neprikosnoveni,

- Izražavajući privrženost duhu i normama Univerzalne deklaracije Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, Pakta o građanskim i političkim pravima, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Dopunskih protokola iz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih i nemeđunarodnih oružanih sukoba, Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i Statuta Međunarodnog krivičnog suda,

- Rukovodeći se ciljevima obezbeđenja stalnog mira i stabilnosti na prostoru Zapadnog Balkana, kao i daljem unapređenju prijateljskih odnosa među državama bivše Jugoslavije na osnovu poštovanja međunarodnog prava i teritorijalnog integriteta i suvereniteta svih država članica Ujedinjenih nacija, uključujući Bosnu i Hercegovinu,

- Težeći da sećanje na žrtve surovih oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina XX veka, u kojima su svi narodi podneli teška stradanja, nikada ne izbledi,

- Poštujući presudu Međunarodnog suda pravde, glavnog pravosudnog organa Ujedinjenih nacija, donetu u sporu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore 26. februara 2007. godine,

- Imajući u vidu da je navedenom presudom Međunarodnog suda pravde Srbija dužna da preduzme delotvorne korake radi obezbeđenja punog poštovanja svojih međunarodnih obaveza, uključujući punu saradnju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju,

Na osnovu člana 99. tačka 7. Ustava Republike Srbije i člana 136. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 14/2009 - prečišćen tekst), Narodna skupština Republike Srbije, na trećoj sednici prvog redovnog zasedanja u 2010. godini, održanoj 31. marta 2010. godine, donela je

D E K L A R A C I J U

Narodne skupštine Republike Srbije
o osudi zločina u Srebrenici

1. Narodna skupština Republike Srbije najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, kao i sve društvene i političke procese i pojave koji su doveli do formiranja svesti da se ostvarenje sopstvenih nacionalnih ciljeva može postići upotrebom oružane sile i fizičkim nasiljem nad pripadnicima drugih naroda i religija, izražavajući pri tom saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija.

2. Narodna skupština Republike Srbije pruža punu podršku radu državnih organa zaduženih za procesuiranje ratnih zločina i za uspešno okončanje saradnje sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, u čemu naročitu važnost ima otkrivanje i hapšenje Ratka Mladića radi suđenja pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

3. Narodna skupština Republike Srbije poziva sve nekadašnje sukobljene strane u Bosni i Hercegovini, kao i drugim državama bivše Jugoslavije, da nastave proces pomirenja i jačanja uslova za zajednički život zasnovan na ravnopravnosti nacija i punom poštovanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, da učinjeni zločini više nikada ne bi bili ponovljeni.

4. Narodna skupština Republike Srbije izražava očekivanje da će i najviši organi drugih država s teritorije bivše Jugoslavije na ovaj način osuditi zločine izvršene protiv pripadnika srpskog naroda, kao i da će uputiti izvinjenje i izraziti saučešće porodicama srpskih žrtava.