Milanovićeva strategija za izbore

Postupci Zorana Milanovića u zadnjih mjesec dana, nakon raspuštanja Sabora i s početkom priprema za nove izbore otkrivaju jednu novu, drugačiju, mudriju i puno promišljeniju osobu od one na koju se Hrvatska navikavala godinama.

Figurativno, umjesto političkog huligana i militantnog antife, Milanović pokušava zauzeti mjesto mudrog, pomirljivog i iskusnog političara koji je jedva dočekao okolnosti da prestane biti ono što nikada nije bio a eto morao je zbog „zlog“ Karamarka. Takvim ponašanjem Milanović odaje svjesno javno priznanje Andreju Plenkoviću, pri čemu bi bilo opasno nasjesti na tu političku fintu, jer će svim sredstvima pokušavati uz javno poštovanje prema Plenkoviću svakodnevno isticati razbojničku narav stranke. Nešto kao nije loš tata, ali sve sami razbojnici u – kući.

To je podmukla kampanja difamacije samoga Plenkovića na KampanjaMilanović odaje svjesno javno priznanje Andreju Plenkoviću, pri čemu bi bilo opasno nasjesti na tu političku fintu, jer će svim sredstvima pokušavati uz javno poštovanje prema Plenkoviću svakodnevno isticati razbojničku narav stranke. Nešto kao nije loš tata, ali sve sami razbojnici u – kući.
To je podmukla kampanja difamacije samoga Plenkovića na desnome biračkome spektru i potpaljivanje nepovjerenja koje se mjesecima vuče zbog orkestrirane stimulacije antifa medija HDZ-u da izaberu toga čovjeka i smišljenih spinova o njegovoj – prihvatljivosti antifama.desnome biračkome spektru i potpaljivanje nepovjerenja koje se mjesecima vuče zbog orkestrirane stimulacije antifa medija HDZ-u da izaberu toga čovjeka i smišljenih spinova o njegovoj – prihvatljivosti antifama. Plenković nije vjerojatno bio u opasnijoj zamci. Treba jasno pri tome naglasiti da je Plenković, kao i svaki lider HDZ-a tim ljudima i tim strukturama prihvatljiv koliko i kuga otprilike.

Kakva je stvarna priroda toga pokušaja umivanja i Milanovića i njegovoga političkoga pokreta, najbolje će posvjedočiti najbliži suradnici u kampanji, kao saborski politički batinaš Klarin i Sabina Glasovac, čiji se aktivistički i militantni politički nagon može svesti pod narodnu – ne smeta im pamet ni obraz reći što god hoće. Dakle „narodni“ Zoran će imati urednu frizuru, podrezane nokte i temeljito očišćeno crno ispod njih, dok će Sabina, Klarin, zatim Jovanović i čitav niz takvih tipova izražavati „demokratsku“ prirodu stranke i govoriti ono što vođa ne želi ili ne smije. Antifovati i bojovati protiv ustaša, fašista, razbojnika i kriminalaca. Ruku pod ruku s Rankom Ostojićem i njegovim poljudskim svastičarima za narodnu čast, čistoću, međunarodnu prepoznatljivost hrvatskog naroda i njegovu antifa uljuđenost.

Tu će svakako svoju ulogu imati i reformatori nacionalnoga uma hrvatskoga naroda od Jokića do Budaka i ostalih stratega stvaranja novoga stvorenja na hrvatskom ozemlju, zatim sve moguće udruge i udrugice pojačane s cehovskim udruženjima kao što je HND, pri čemu će kampanja stvaranja novoga hrvatskoga naroda imati svoju završnu fazu. Smrtonosnu. Da bude jasnije, fazu koja doslovno znači – „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, a sve u ime – naroda. To je stvarni smisao i značaj „narodne koalicije“.

To bi bila isuviše banalna finta i pokušaj koji bi se razbio o glavu takvim stratezima, kad ne bi realne okolnosti davale ubojiti značaj takvim pokušajima i namjerama. Da su primjera radi novinari i mediji više novinari i mediji, a manje aktivisti i antifa udruge, Milanović i njegovi kameradi bi se zbog takvoga pokušaja proveli kao u minskom polju. Ali, znaju oni kakve su biljke zasijali godinama i na što mogu računati, pa je i ovakva banalnost nažalost vrlo ozbiljno lukavstvo i mudrost u ovakvoj Hrvatskoj.

Izvrsno poznavanje realnoga stanja u društvu i na političkoj sceni

Milanović otkriva slijedom „narodnjačkih“ i „državotvornih“ postupaka izvrsno poznavanje realnoga stanja u društvu i na političkoj sceni i vodi u pravcu eksploatacije višegodišnjega napora stvaranja temeljnih pretpostavki za konačan Detonator Izvan svake sumnje antifa mediji i aktivistički novinari će u svakoj prigodi potpaljivati i potencirati vatru sukoba Grmoje, Petrova i Kovačića i HDZ-a. U svakom drugom slučaju Grmoja i kompanjoni će se dobro oznojiti da dođu u središte javnosti, na koju su toliko naučeni tijekom prošle godine i tijekom privremenoga saveza s HDZ-om. Jer, Most koliko god bio još uvijek izlazna opcija dobrome dijelu ljudi na jako razočaranom nacionalnom političkom spektru, ne može nikada postati ozbiljna politička opcija u Hrvatskoj, prije svega zbog toga što im je u temeljima negacija a ne – svjetonazor i ideja. Zbog toga su Milanoviću oni samo detonator ispod i onako bremenitoga HDZ-a.obračun s hrvatskom suverenošću i nacionalnom državnošću. Nema efikasnije alatke za uništenje državnosti od države, niti sigurnijega instrumenta za anacionalizaciju naroda od – „narodne“ vlasti.

Pogledajmo malo Milanovićeve poteze u kontinuitetu.

Nakon što je mirno pratio završetak političkog krvoprolića između Mosta i HDZ-a, odnosno eutanaziju Tomislava Karamarka logičnim slijedom izuzetno loših jednogodišnjih poteza rukovodstva HDZ-a, nakon što je dopustio da se pod pritiskom njegovih medija i potpuno pretežite aktivističke antife u javnosti, HDZ-u čvrsto zacrtaju pravci djelovanja pa i kadrovska politika iz koje ne smiju izići ni u unutarstranačkoj kampanji, a vrlo vejrojatno ni u predizbornoj kampanji, povukao je već od ranije spremljen potez s Beljakom - savez s HSS-om. Istovremeno je jasno naznačio da ga Božo Petrov i njegovi negativisti moralizatori ne zanimaju, jer je u paketu s Beljakom dobio i Jambu, koji je njihova crvena krpa.

Taj potez Zorana Milanovića, očito na temelju vrlo detaljne analize političkoga profila Petrova i najuže jezgre Mosta, te prije svega njihove izvorišne negativističke paradigme na kojoj su nastali, jasno ukazuje na namjeru guranje Mosta u latentni sukob s HDZ-om do izbora, jer se tuku za manje više isto izborno tijelo. Milanović očito je misli, a ima za to i argumente, da je s Mostom nemoguće vladati. Zatim misli da je u dovoljno ozbiljnoj prednosti da mu ne trebaju Mostovci, i konačno, nada se da će političko krpvoproliće u borbi za vlastiti opstanak dovoljno iscrpiti i nauditi i Mostu i HDZ-u zabavljajući ih jedne drugima, da on treba samo sjediti sa strane i ukazivati prstom mudraca narodu na – dvije budale. Kao i za vrijeme polugodišnje vlasti tih skupina.

Izvan svake sumnje antifa mediji i aktivistički novinari će u svakoj prigodi potpaljivati i potencirati vatru sukoba Grmoje, Petrova i Kovačića i HDZ-a. U svakom drugom slučaju Grmoja i kompanjoni će se dobro oznojiti da dođu u središte javnosti, na koju su toliko naučeni tijekom prošle godine i tijekom privremenoga saveza s HDZ-om.

Jer, Most koliko god bio još uvijek izlazna opcija dobrome dijelu ljudi na jako razočaranom nacionalnom političkom spektru, ne može nikada postati ozbiljna politička opcija u Hrvatskoj, prije svega zbog toga što im je u temeljima negacija a ne – svjetonazor i ideja. Zbog toga su Milanoviću oni samo detonator ispod i onako bremenitoga HDZ-a.

Sve ovisi o HDZ-u

Milanović je dakle serijom dobro osmišljenih poteza zapravo pripremio gotovo sve ili sve što je ovisilo o njemu, za mirno privođenje predstojeće kampanje i izbora u svoju korist. Što mu nedostaje za siguran uspjeh? Temeljni slabost je laž na kojoj je osmišljen cijeli projekt. Dakle, usprkos svoj nadmoći, usprkos svim realnostima koje sam istakao u prednjem dijelu teksta, Milanovića se upravo zbog tako ambicioznoga pa PojmoviKompomitirali su slobodu, ljubav, mir, toleranciju, dijalog, europjestvo što god to značilo, pravo, pravdu, državnost, državničko ponašanje, razvoj, stabilnost, demokraciju. Ni jednoga pojma nema koji u zrelim demokratskim državama i društima ima izvorno ili približno izvorno značenje, koji u Hrvatskoj u diskursu Milanovićeve ljevice nema posve suprotno – značenje. Ni jednoga.i vrlo drskoga programa, može relativno lako razoriti. Sve opet, kao i po tko zna koji put, ovisi o – HDZ-u. Najviše o HDZ-u.

Iako se HDZ ne smije u predstojećoj kampanji baviti SDP-om, pogotovo ne Milanovićem i njegovim umotvorinama, ako jesu i ako žele biti bitno drugačiji od njega i njegove „narodne koalicije“ moraju ako već neće moći izbjeći polemike i sučeljavanja, inzistirati na nekoliko jasnih i preciznih razdjelnica.

Prvo, kako je moguće uzeti si za naziv „narod“ a ne izjasniti se jasno o – hrvatskom narodu kao političkom pojmu i temelju državnosti i države? Činjenica je da je ljevici izvorište svih politika građanska paradigma, koja u Hrvatskoj u kojoj upravo ljevica svojim politikama žestoko osporava nacionalnu državnost i paradigmu, ima izuzetno zlokobno i razorno značenje.

Kako je moguće kao vrhunsku društvenu i političku paradigmu hrvatskome narodu u njegovoj nacionalnoj državi primjenjivati i naturati građansko izvorište politika i interesa, a istodobno nacionalnim manjinama, prije svega Srbima, s te iste pozicije – jamčiti nacionalnu eksluzivnost? Zašto bi većinski narod bio građani, a manjina – Srbi?

Karakteristika antifa ljevice i njenih javnih politika je da uzimaju najvažnije političke, društvene i kulturološke pojmove i kompromitiraju ih namećući im radikalno suprotne sadržine. Kompomitirali su slobodu, ljubav, mir, toleranciju, dijalog, europjestvo što god to značilo, pravo, pravdu, državnost, državničko ponašanje, razvoj, stabilnost, demokraciju. Ni jednoga pojma nema koji u zrelim demokratskim državama i društima ima izvorno ili približno izvorno značenje, koji u Hrvatskoj u diskursu Milanovićeve ljevice nema posve suprotno – značenje. Ni jednoga.

SDP-ovo europejstvo

Za njih je europejstvo vrednovati i afirmirati zločinačku baštinu komunističkoga poretka i ostvarene demokratske diktature njegovih oligarha, nasljednika i pripadnika, naspram svih slobodarskih europskih normi i stečevina. Za njih je europejstvo diviti se tuđoj nacionalnoj samosvijesti, veličati nacionalni zanos stotina tisuća Francuza, Engleza, CertifikatZa njih je dijalog pristajati na laži, krivotvorine, ne usuditi se postaviti pitanje, izbjegavati logiku, razum, znanstveni metod, a vrhunac dijaloške kulture je klevetati hrvatski narod. Naročito u Srbiji. Za njih je zapravo narod– skupina ljudi s antifa certifikatom. A svi su ostali sumnjivi, fašisti, razbojnici, kriminalci.Nijemaca ili Talijana, koji s tisućama zastavica gromoglasno pjevaju svoje nacionalne himne, a fašizam je i nazadno pjevati pučku himnu „Lijepa li si“ jer ih, kako Milanović kaže - vrijeđa. Ukratko, europejstvo je biti veći Francuz od Francuza, Englez od Engleza a jedino je neprihvatljivo i opasno biti – Hrvat.

Za njih je dijalog pristajati na laži, krivotvorine, ne usuditi se postaviti pitanje, izbjegavati logiku, razum, znanstveni metod, a vrhunac dijaloške kulture je klevetati hrvatski narod. Naročito u Srbiji. Za njih je zapravo narod – skupina ljudi s antifa certifikatom. A svi su ostali sumnjivi, fašisti, razbojnici, kriminalci.

To se naravno ne odnosi na krađu i kradljivce stotina milijuna kuna sredstava iz EU fondova koje su politički usmjerili njihovim lupežima umjesto seljacima, ne odnosi se to na kriminalni udar na obranu i zrakoplovstvo nezabilježenom sabotažom teškom stotinu milijuna kuna, to se naravno ne odnosi na višemjesečno toleriranje banalnih i klošarskih krađa u ministarstvu kulture o kojima je cijela Hrvatska pričala i koje je državna revizija jasno potvrdila. Ne, to se ne odnosi na njih, jer, oni su – avangarda.

Oni imaju pravo sudionika u tim kokošarskim krađama Šipuša izabrati na mjesto ministra i govoriti o načelima. A Hasanbegovića koji ne dopušta takvu „samoposlugu“ nazvati ustašom i fašistom pa primjeniti paradigmu – Smrt fašizmu sloboda narodu. To je narod, to je narodno što nudi Milanović. Pa tko voli nek – izvoli.

Milanovićevi „narodnjaci“ mogu financirati bez ikakve reakcije državnih tijela i institucija preko ministrice Pusić njenu globalnu kampanju preko satelitskih udruga, njihova „istraživanja“ od Zambije do Kirgistana, mogu pomagati u istraživanjima u Peruu i ne znam gdje sve ne, zatim pomagati ženama u Republici Srpskoj u obrani od poplava ili u Srbiji istraživanju rasplodnih svinja, valjda.

Sve se to može, iako se radi o stotinama i stotinama milijuna kuna pokrivenih političkim odlukama i namjerama. Dakle, za njih je to politika iako je obično razbojstvo prvoga ranga. Zbog toga je labilna i vrlo opasna programska opcija Zorana Milanovića. Jer, ovisi o znanju, spremnosti i spretnosti HDZ-a. A prije svega o njihovoj odlučnosti.

Sintagmom „narodna koalicija“ Milanović i ljevica zapravo privode kraju, zatvaraju krug potpune duhovne okupacije Hrvatske, a to ne znati, to ne vidjeti i tome se ne usprotiviti mudro, snažno i žestoko je – sudioništvo u tim ubilačkim namjerama.

Marko Ljubić