Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Ponosna Hrvatska

Od povijesne nedjelje 14. studenoga 2021. Hrvatska ima novog „trenera svih trenera“ i izbornika Zlatko Dalicsvih izbornika. To je sjajni Zlatko Dalić (nomen est omen). Bravo dečki! Bravo Vatreni! Počelo je na nogometnom terenu, travnjaku, nastavilo se na oranici, a zatim igralo vaterpolo. Toliko je kišilo i bilo teško našim Vatrenima.

Mala Hrvatska s 3,8 milijuna stanovnika pobijedila je ogromnu Rusiju, bazen s više od 144 milijuna stanovnika. Eto, koliko je hrvatsko nogometno srce, snaga i vještina. I nije to bio tek odlučujući autogol. On je bio isprovociran, prisiljen perfektnom igrom Vatrenih. Imali su pet prilika, pet udaraca na gol pa je rezultat mogao biti i puno veći. Hrvatska je imala čak 69 % posjeda lopte, Rusija više nego upola manje. Hrvatska 620 dodavanja, naspram više nego upola manje ruskih...

Nesretan Fjodor (u godini u kojoj slavimo onog velikog Fjodora, književnog!) Fjodor Kudrjašov dobio je loptu, prisiljen situacijom nije znao što će s njom, osramotio se i pucao na vlastiti gol. Neobranjivo. I sve to uz glasno klicanje cijelog stadiona Škabrnja! Škabrnja! Vukovar! Vukovar! Uz legendarnog, hvala Bogu zdravog, Mišu Kovača, koji nije ni smio ni želio propustiti ovu tekmu. Čak se, zamislite, sviralo i onog nepoćudnog Thompsona, „od prije poznatog policiji“, dakle srčano. Vatreni nisu mogli poželjeti vatreniju publiku. Nima Splita do Splita. Hrvatska i Split gorjeli su do dugo u noć. Zasluženo. Jer, Katar je naš.

Nažalost, (gotovo) svi predobro znamo da prepun Poljud, kao i mnoštveno okupljanje u Vukovaru te posebno obiteljska slavlja za predstojeći Božić i Novu Godinu ne mogu drugo nego znatno povećati broj oboljelih i umrlih. Taj ceh virusu, plaćat ćemo od sredine siječnja 2022. Pa nadalje.

Osramoćen Zagreb 2000. - 2021.

Blamaža 1.

Nema tu isprike za tzv. nov, Izbaviteljev HDZ, blamaža je pogolemata. Bez obzira na to što je i kako je sa suđenjem HDZžupanici Merzel. Ma koja je to tek najnovija blamaža za tzv. HDZ. Poslije Predsjednika za povijest, obraze tzv. HDZ-a učestalo šamara pravosuđe. Nije to samo Sanader, Čobanković, sada je i nekadašnja potpredsjednica i ministrica Žalac, tako draga Izbavitelju, postala osumnjičenica. Bila je divna ministrica – glagolja Izbavitelj u trenutku njezina uhićenja! Velika je to kandidatkinja za istražni zatvor. I već je osvojila Remetinec, kao optužena za masnu EU pljačku. Sramota je to za tzv. HDZ ali i ogromna sramota i što se Izbavitelj pravi kao da se ništa nije dogodilo. Osramotila nas je kao članicu EU, čije fondove, eto ovako izgleda, sam vrh tzv. HDZ-a (opetovano) pljačka. I opet, kao kod Perkovića i Mustača, Europa radi naš posao i mete za (ponosnima) nama.

Blamaža 2.

Dok Izbaviteljeva Hrvatska bilježi sjajnu turističku sezonu (koja im je pala s neba i nezasluženo u krilo); dok PadIzbaviteljeva Hrvatska bilježi fantastičan uspjeh BDP-a; dok Izbaviteljeva Hrvatska bilježi nezabilježen porast EU rejtinga, istovremeno ne rastu ni plaće ni mirovine. Ne poštuje se ni izniman, nadljudski trud hrvatskog medicinskog osoblja. Ako je RH ekonomija tako divna, gdje je fundamentalan hrvatski standard? Čemu dakle služe svi ti velebni uspjesi? Osim njima. Zašto tolika poskupljenja i devalvacija? Nema poboljšanja standarda hrvatskih građana, dapače uništavaju se već dostignuti demografski standardi a Izbaviteljeva, ona tzv. HDZ-ova a stvarna i sramna i krupna korupcija, raste u nebo. Pri tom kavernoznom razvoju, Izbavitelj nam je i ponosan i drčan. Ponosan u razaranju Hrvatske i Hrvatske vojske. Na Interliberu se prodaje legendarna Araličina „Fukara“.

Interliber

Na ovogodišnjem sajmu knjiga posjet je bio velik, ljudi su mnogo očekivali od njega. No, kad odbijete slikovnice i Interliberknjige za djecu, kad odbijete priručnike i tzv. priručnike tipa: Kako da zaradite na samima sebi, te kad odbijete knjige s naslovima visokim pet centimetara (i više) te odbijete slikovnice za odrasle, ostane vam vrlo malo ozbiljnih knjiga na izbor. Ponuda novih, aktualnih naslova, bila je vrlo slaba. Izdavači ih ne žele staviti pod popuste. K tome, Nakladni zavod Matice hrvatske nije ni imao svojeg štanda. A Hrvatsko more? Ono je zastupljeno tek raritetno rijetko, s ponekim (udičarskim) šarenim naslovom. No, spas je u narudžbi putem omrežja. Ali, ako je to bolje od sajma, čemu onda sam sajam? Ma Interliber 2021., ma koje razočaranje.

Vukovar 1991. – 2021

O Vukovaru, o povijesnoj Vukovarskoj bitci neka govore oni vitezovi, oni rijetki najzaslužniji: oni veliki, koji su u njemu krvarili u stravičnu jesen 1991. Neka govori primjerice dragovoljac i junak Damir Markuš Kutina, bojovnik HOS-a, branitelj, ali i opetovani ranjenik Vukovara kroz ulomke iz njegove knjige ''58 - 1991. HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca”) urednika Tomislava Šulja. O ovome djelu, svjedočanstvu za nezaborav, pisali su dr. sc. Ante Nazor, hrvatski povjesničar i dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata, djelatnik Hrvatskog vojnog učilišta Dočasničke škole HV-a Jastrebarsko i ravnatelj Hrvatskoga memorijalno – dokumentacijskoga centra Domovinskog rata. Predgovor piše i povjesničar Tomislav Šulj. Ulomke prenosim, posebno sam ponosan, uz dano mi trajno dopuštenje auktora Kutine:



Markus11

(...) „Svaki narod će opstati ako ima ljude koji će dati život za njeg. To su svakako dragovoljci HOS-a.“ (...) „Više od 500 bojovnika HOS-a poginulo je tijekom agresije na Hrvatsku i BiH. Za tijelima mnogih još se uvijek traga. Vrijeme u kojemu su se iskazali najhrabriji sinovi i kćeri, vrijeme u kojemu je stvorena Hrvatska država, bilo je vrijeme i boraca HOS-a. (...) Došli su tiho i ušli u legendu.

(...) Prva skupina, njih 39, u Vukovar je stigla 27. rujna. S njima je u Vukovar stigao i Jean Michel Nicollier, 23 godine, francuski dragovoljac... Druga je 28. rujna stigla u Bogdanovce i tamo ostala, dok je treća u Vukovar ušla u noći 29 na 30 rujna. (...) Ujutro su u selo stigli vodiči iz Vukovara, gdje ih je dočekao Mladi Jastreb – Borković. (...) Iza sviju nas je bilo mnogo iskustva s bojišnice na Kordunu, Banovini, iz osvajanja vojarni, no još nismo imali iskustva u gradskoj borbi. (...) Postrojba je kao prvu zadaću dobila Sajmište. (...) Kad smo stigli na Sajmište, upoznali smo tamošljeg zapovjednika Petra Kačića – Bojlera. (...) Razmak između nas i neprijatelja bio je samo 10 do 15 metara. (...) U noći s prvoga na drugi listopada sedam je pripadnika HOS-a krenulo poljskim putovima prema Bogdanovcima. Vodili su ih Zlatko Toth - Feniks i njegovi ljudi. Udaljenost od nekoliko kilometara, prema sjećanju Radnića, prešli su za šest sati a na leđima su nosili po 40 kg tereta. Hosovci su odlazili na ispomoć i u Borovo Naselje. Ipak, samo Sajmište bilo je pakao usred Vukovarskog pakla. (...) Tijekom listopada na Sajmištu će poginuti i zapovjednik jedinice HOS-a Ivan Brdar. (...) Stoga možemo konstatirati da je zapravo riječ o postrojbi s vjerojatno najvećim gubitcima u ratu, u kojoj je više od pola ljudi poginulo a među preostalima, gotovo 80 % ih je ranjeno ili kompletno izbačeno iz stroja. (...) Nažalost, već više od 20 godina mediji ignoriraju postojanje HOS-a, konkretno čak i ovu istinu, nevjerojatnu i herojsku priču iz obrane Vukovara.

(...) Od njih nije traženo da pristupe HOS-u, nije im čak ni sugerirano da je to uvjet budućeg poziva. Stoga je jasno da važeći mit o Hosovcima, kao naoružanim pripadnicima isključive politike jedne straneke, nije točan. (...) valja se osvrnuti na negativan fenomen, stereotipe o HOS-u, koji su tu postrojbu pratili tijekom rata, poslije rata a zbog čega su i danas zapravo nepoželjni političkim elitama. Kako onda, tako i danas, o pripadnicima HOS-a negativno informiraju oni koji za to imaju interes, odnosno tu priču preuzeli su i na sličan način interpretiraju oni koji su bili daleko od bojišnice, čije je ratište na medijskoj i propagandnoj razini.

(...) implicira se kako su Hosovci, slijedeći ekstremnu politiku stranke, kanili oružano postići negdašnje granice NDH-a te za taj su cilj bili spremni udariti upravo na ono što je ratom dovedeno u pitanje, demokratski sustav, točnije svrgnuti vlast izabranu demokratskim izborima. (...) Hosovci nemaju pristup medijima, nad njihovom pričom stavljen je informativni embargo zbog etiketa da evociraju 'avete prošlosti'. (...) No upravo suprotno, Hosovci ne samo što nisu osuđeni, oni nisu ni optuženi ni za jedan ratni zločin. (...) Uostalom priča o modernim ustašama svakako je vrlo nestabilna već zbog same činjenice da su HOS-u pristupali i ljudi drugih nacionalnosti, tako i sami Srbi, koji su branili svoje domove. (...) Konkretno, u slučaju postrojbe HOS-a u Vukovaru, oni su se odmah po dolasku podredili zapovjednicima 204. Brigade. (...) državni vrh je tek 1996. službeno priznao HOS, a u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihovih obitelji od 01. siječnja 2005., HOS se prvi put eksplicite navodi kao sastavni dio OS RH.

(...) Napad, obrana, 'čišćenje terena', to nam je bila svakodnevica... (...) Zaista, kad bi ujutro ustajali ništa nam nije bilo važno, osim preživjeti taj dan. A sutra? Sve ispočetka! (...) Kutinski specijalci već su imali okršaje u Hrvatskoj Kostajnici. (...) 27. srpnja 1991. (...) poginuo je naš prvi Kutinčanin, specijalac Josip Iverac, 1968. godište. (...) Prilikom napada neprijatelja minobacačkom vatrom (Josip Iverac) bacio se na kolegu Dražena iz Ivanić Grada, te time 'pokupio' gelere koji bi ga usmrtili. Prije toga, također je učinio nešto nezamislivo, kao u filmu. Skočio je s pištoljem na tenk tzv. JNA. Možete li zamisliti sebe u tom činu?

(...) valja pojasniti na koji način se ustrojila skupina od 58 ljudi, spremnih poći u pakao ratnog Vukovara. (...) Obuka se izvodila u šumama Gorskog kotara, na već pripremljenim poligonima. (...) na prvi teren (...) nisu pošli svi, već su za zadaću određena dva voda, otprilike 60 ljudi. (...) Hosovci su tada prvi puta vidjeli sastav neprijatelja i shvatili da ne ratuju samo protiv lokalnih pobunjenika, već i protiv regularne tzv. JNA, odnosno brojnih grupa rezervista tzv. JNA. (...) Kako je obrana opsjednutog Vukovara već bila u vrlo teškom stanju, objektivno, u najtežem, mi iz Kutine odlučili smo da želimo krenuti u Vukovar. I drugim skupinama Vukovar je bio privlačan kao branik Domovine, tamo na istoku, uz Dunav i granicu s neprijateljskom Srbijom. (...) Odluka je pala, 58 dragovoljaca HOS-a odlučilo se na put prema Vukovaru, u pomoć gradu koji je već bio gotovo skroz opkoljen. Jedina mogućnost za pomoć u ljudstvu i oružju, bio je koridor kroz selo Bogdanovce i onda put kroz kukuruze do Vukovara. Krenuli smo noću...

(...) Ja sam imao samo bajunetu, a moj Kutinčanin Gelo, već spomenutog špagina, raritetno rusko oružje vrlo sumnjive kvalitete i uporabne vrijednosti. (...) Uskoro će mi 'isporuka' granata postati i doručak i ručak i večera. (...) Željko Delić – Švico poveo je pjesmu – Juru i Bobana (...) Pjevali smo prvenstveno zbog toga što je četnicima tjerala strah u kosti i što je smetala komunjarama ali i zbog toga što je 'službeno' bila zabranjena. (...) U rane jutarnje sate krenuli smo od Nuštra prema Marincima, Bogdanovcima, Vukovaru. Uvijek ću se sjećati te mračne noći. Negdje oko 2 sata po ponoći, dok je padala kiša, ona jesenska, sitna, kolona je pod ugašenim svjetlima skrenula s asfalta na nekakav poljski put. (...) Nismo bili duhovi Drugog svjetskog rata, već dragovoljci spremni za obranu doma dati i život. Nismo se kolebali i bili neodlučni. Beskompromisno nas je zanimao samo jedan cilj: nezavisna i slobodna Hrvatska. (...) Kad se prisjećam borbi za Preradovićevu ulicu, prolaze me trnci. Ta ulica bila je jako dugo jednostavno neosvojiva za neprijatelja. Držali smo ju od 27. rujna pa sve do 09. studenoga. (...) pamtim ju kao ulicu najkrvavijih borbi u kojima sam sudjelovao tijekom boravka u Vukovaru...

(...) Borbe na Sajmištu, u pravom smislu riječi, bile su ulične, pola ulice držali smo mi, pola oni. (...) Uništili su nam gotovo sva vozila, pa i dio nasušno potrebnog naoružanja koje se nalazilo u njima. (...) Imali smo čast upoznati Petra Kačića – Bojlera, legendu tog dijela Sajmišta, koji je nažalost, ubrzo poginuo. (...) Ivan Brdar – Livnjak bio je izuzetno hrabar i sposoban, sasvim sigurno jedan od najsposobnijih bojovnika koje sam imao priliku upoznati. (...) Priznajem, meni je od dolaska u Vukovar trebala 'adaptacija' na paklene uvjete. No, Brdar je od prvog dana iskazivao odvažnost i odlučnost, zapravo je djelovao kao ratnik, koji točno zna što valja napraviti. Bio sam s njim kad si je sam šivao ranu na lijevoj nozi, ono ko' dobar dan, sasvim normalno. Siguran sam da bih se ja u takvoj situaciji derao kao lud. (...) Kad god vidim ili u ruci imam krunicu, sjetim se Brdara, sjetim se noći kad se ugasio hrabri život mladog čovjeka i heroja.

(...) Tzv. 'čišćenje' najteži je dio borbe jer iziskuje kontroliranu brzinu. To je aktivnost koju moraš obaviti bez srljanja a istodobno moraš biti vrlo lukav i krajnje hladnokrvan. (...) nekako su u tome najbolji bili: Nikica Burić – Samoborac, Rudolf Vuković – Senzen i Ivan Brdar. (...) Od nas mlađih, Stjepan Antolić – Tonči bio je gotovo kao ratni stroj. Klasični čistač 'smeća'.

(...) S naše lijeve strane bila je smještena Mitnica (...) nije pokorena oružjem već nakon pregovora. (...) S lijeve strane Mitnice bio je Dunav, prirodna zaštita, tu njihovo pješaštvo nije moglo prodrijeti ali dolazili su neprijateljski ratni brodovi i artiljerija je s druge strane tukla. (...) Neki kažu da je oklop tzv. JNA doslovno bio pometen na Mitnici. (...) Na Trpinjskoj cesti naši su heroji predvođeni Blagom Zadrom uništili tenkovsku silu u tolikoj mjeri da se s pravom taj dio nazivao grobljem tenkova. (...) Takvu silu koja je bahato i nadmeno napredovala širokom ulicom zaustavili su naši 'Pustinjski štakori', 'Žuti mravi', Marko Babić i njihovi suborci. (...) što su tenkovima radili, to je fenomen, fenomen! (...) Naša postrojba HOS-a bila je zaista Hrvatska u malom: Zagrepčani, Velikogoričani, Dalmatinci, Slavonci, Zagorci, Moslavci, Ličani, te Jean Nicollier – Francuz. Kakva ekipa!

(...) Jean je mučki ubijen na Ovčari zajedno s mnogim ranjenicima i medicinskim osobljem Bolnice Vukovar. (...) Ostao je Hrvatski branitelj do kraja. Ranjen, iscrpljen ali ponosan – u dobru i u zlu. To je bio Jean. Ostao je s nama – 'šakom jada', kako je neki bijedni oficir tzv. JNA rekao u kameru nakon okupacije Vukovara: 'Šaka jada nas je zajebavala'.

(...) Tri put sam ranjen i jednom okrznut, ali uvijek sam ostao na nogama, sposoban za daljnju borbu. (...) Jest, pomagao sam ranjenicima, nosio sam poginule ali ipak kad nosiš nekog koga poznaješ, s kime si se do maloprije šalio, dijelio sve dobro i zlo, e to je nešto najstrašnije. Najednom shvatiš da sve što imate zajedno, vaše prijateljstvo, može nestati u sekundi. (...) Ovčara je najgori oblik zla i mržnje kojega je manifestirala velikosrpska osvajačka politika a protiv čega smo se borili. (...) nakon što bi odbili neprijateljski napad, pokupili smo ono što su četnici 'zaboravili' u bježanju, te ono što je ostalo kod njihovih mrtvih i ranjenih, koje su ostavljali na bojištu. Nekako sam se najviše veselio onesposobljenom tenku, jer je u njemu bila prava mala 'trgovina'. Našlo bi se tu od kruha, kojekakvog pića,vrećica čaja, do onog što je mog Velju najviše oduševljavalo – cigareta.

(...) Pamtim strašan zvuk vojnih zrakoplova u brišućem letu. Još i danas pretrnem kad ga se sjetim. (...) Taj zvuk aviona, on smrzava čovjeka nakratko. (...) iznenađenja, u smislu da je neki četnik ipak prošao kroz naše crte a da ga nitko nije opazio, učestala su tek u studenom, kad nas je bilo vrlo malo a crta koju je trebalo braniti bila je velika. Ipak artiljerija, koja je svakodnevno, iz svih mogućih cijevi, bljuvala tisuće granata na malo područje, bila nam je najveći i nerješivi problem. Nanijela nam je najveće gubitke.

Vukovar22

(...) Mi granate nismo imali, osim u početku, kad smo došli. U nekoliko dana sve smo ih ispucali, misleći da ćemo ih dobiti još ali na žalost, ništa od toga. (...) Šalili smo se da bi sva naša artiljerija na Sajmištu stala u jedan kombi a i on bi bio poluprazan. Što smo imali? Topić, jednu osu, dva ručna bacača i jedan RPG. Tako nešto. Eto, pa sad ti kombiniraj kad krenu tenkovi. (...) Zaustavi, odbij i počisti, tako je nekako izgledao opis radnog dana branitelja Sajmišta. I tako svaki dan, katkad i nekoliko puta dnevno, rijetko noću.

(...) Švico kao vođa, bojovnik, prijatelj, sve najbolje je krasilo tog mladog čovjeka koji je došao iz sigurnosti Austrije kako bi se borio za slobodnu Hrvatsku. Laka mu zemlja, koju je toliko volio.

(...) bilo mi je teško, kao i svima preostalim sposobnim za hodanje, ići u proboj 16. studenoga jer smo naše ranjene bojovnike HOS-a, kao i ostale ranjene Hrvatske branitelje i civile koji nisu mogli ići u proboj, morali ostaviti u bolnici. Mislili smo da će međunarodna zajednica ili Crveni križ uspjeti zaštititi ranjene. Nažalost, znamo kako su završili. Četničke aveti osvetile su se na bespomoćnim ranjenicima.

Markus22

(...) naša mala grupa uspjela je izaći sa 16. na 17. studenoga iz pakla gorućeg Vukovara i probiti se do Vinkovaca, do slobode. Ostala je strašna spoznaja o mukama koje su prošli naši ranjenici.“

„Svaki narod će opstati ako ima ljude koji će dati život za njeg. To su svakako dragovoljci HOS-a.“

Ovo su naravno samo neki od ulomaka iz zanimljive i vjerne knjige Damira Markuša – Kutine, legendarnog HOS-ovca, ali su riječi u knjizi koju mi je vlastoručno potpisao. Imate li i vi svoj primjerak?

Javor Novak

 

Sub, 4-12-2021, 21:27:28

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.