Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Atentat na Markovu trgu

Bilo je to samo pitanje vremena. Svi smo mogli vidjeti kako policijsko osiguranje Hrvatskoga sabora i Vlade ne nosi zaštitne prsluke niti se prioritetno bavi osiguranjem. To je platio, umalo životom, mladi policajac ni kriv ni dužan, na svom radnom mjestu pred Vladom RH. Policajci u osiguranju, ne možeš vjerovati, nisu imali čak ni tim policijske podrške. Nekome je od političara očito bilo presudno, samoljubno, da policajci na ulazu salutiraju svakome ministru, a ne da se bave svojim osnovnim poslom zbog kojeg tamo (nedovoljno) naoružani i zaštićeni, dežuraju. Tako je nedavno, policajac čak i primao lubenicu od ministra, i što je još gore, unosio ju u Vladu. Markov trgU njoj je dakako mogla biti i bomba osim što je policajac, tako zauzetih ruku, bio potpuno izbačen sa svoje temeljne funkcije i zadaće osiguranja. Prepoznao je, sve te sigurnosne proboje, i nazvao takvo policijsko osiguranje tek protokolarnim, čovjek s dugogodišnjim iskustvom, sigurnosni stručnjak na najvišoj razini, Mate Laušić.

Sada će zasigurno najlakše i najbrže odgovornost biti prebačena na navodno psihički rastrojenu osobu, dijete navodno PTSP branitelja s oružjem hrvatskoga branitelja, na mladoga čovjeka, sina hrvatskoga dragovoljca. Pri tome će se pokušati sakriti i umanjiti sve što je bilo onaj stvarni okidač za nesreću. Sjetimo se, povodom lubenice, predsjednik Vlade Andrej Plenković zazivao je provođenje oštrijih mjera zaštite. Pa evo, kao i kod brojnih drugih njegovih obećanja, danas gledamo kako je proveo te mjere, čije je ne provođenje i dovelo do prolijevanja mlade krvi pred samim vratima Vlade. A to je umalo dovelo i do smrti nevina mlada čovjeka što će svakako voditi do njegovih cjeloživotnih trauma i posljedica. Kao uzorna policajca na dužnosti. Ali neopremljenog. Poslanog gore da bude valjda maneken političarima, robot, koji će automatski dizati ruku čim vidi Sincic lubenicBačića ili Ćorića. Nadam se da je političarima sada (trajno) prisjelo to propisano i propisno ceremonijalno pozdravljanje od strane dežurnoga policajca.

Povodom lubenice, Plenković je ispalio još jednu mudru rečenicu tipa: Jer moglo je to biti i nešto drugo osim lubenice. Dakle, čak je dao i ideju potencijalnim nezadovoljnicima. A njih je pred Vladom bilo nebrojeno. Mnogo je prosvjeda gore održano za Vlade Andreja Plenkovića. Prosvjeda na koje se on nije niti obazirao. Bilo je to zato samo pitanje vremena… kad će se čaša preliti.

Govoreći o dubljim uzrocima, stvarnim razlozima ovog atentata, treba sagledati hrvatsku političku zbilju. Mi živimo u kamenom dobu demokracije. Plenković ju je ograničio i toliko hermetički zatvorio da čak ni narodni referendum nije moguć. Plenković ju je toliko onemogućio da čak ni normalan rad Povjerenstva za sukob interesa nije moguć. Plenković je toliko uškopio hrvatsku demokraciju da čak ni Saborsko povjerenstvo ne može raditi svoj posao i otkriti narodu zašto evidentno cure informacije istrage iz najviših državnih tijela. Plenković je do te mjere zajašio hrvatsku demokraciju da čak nema tri čiste priznati očito: da, istina je - podatci cure. Štoviše, on svime time i dalje iritira Plenkovićjavnost, on hvali duboku državu. On govori kako su državne institucije dobro odradile svoj posao. Evo kako jesu. Bahato se narodu, smije u lice. Može kad hoće i koliko hoće ali ne može dokle hoće.

On pokazuje eklatantnu nemoć spram duboke države, a iživljava se (kompenzacijski) nad novinarima i narodom. Organizira izvanredne izbore u vrijeme godišnjih odmora, u vrijeme corone i tako sebi osigurava ne pripadajuću većinu a opoziciju onemogućava da kroz medije i kroz redovite terenske pripreme diljem Hrvatske, postane prepoznatljiva kao nova i mlada, demokratska snaga. Da legitimno dobije uobičajeno vrijeme te postane stvarna i moguća pobjednička strana a Hrvatsku da napokon makne sa sluzave daske europskog nazadovanja.

Plenković kao najodgovorniji, još nije čuo, kao ni Državno izborno povjerenstvo, kao ni Ustavni sud RH za velika izborna muljanja o kojima javno iznose dokumente general Željko Glasnović i odvjetnik Mate Knezović. A riječ je (ništa manje) nego o stotinama „zalutalih“ glasačkih listića. Ni tu sramotu nitko ne vidi, idemo prešutno dalje, okrenimo se budućnosti…

Upravo je Plenković taj, koji u ovim hermetičkim uvjetima ide postizborno dalje, drčno odbacuje sve hrvatske koalicije sdssi sklapa ovu trulu, anacionalnu i trgovačku: s SDSS-om. Strankom osnovanom od osuđena ratna zločinca. Od zločinca nad hrvatskim narodom. Nad jednim od kolovođa krvave velikosrpske pobune i agresije te neviđenog razaranja domovine. Stranke koja bi u pravnim državama odavno bila trajno stavljena izvan zakona. I još izjavljuje kako je Hrvatskoj u interesu da Srbija što prije uđe u EU. I još obilazi srpske grobove, kao da su u njima nedvojbeno žrtve od koljačke hrvatske ruke. Plenković tako iz mjeseca u mjesec, već godinama, žestoko provocira i stubokom vrijeđa hrvatski narod i s time ne prestaje. Izigrava volju birača, kako nakon prvih, tako i sada nakon drugih izbora. To su stvarni okidači ovog atentata, okidači prolijevanja nevine krvi na Markovu trgu, gubitka drugog mladog života. Bilo je to samo pitanje vremena…

Tipično za hrvatske prilike i medije u Hrvatskoj mi znamo samo da se sanitetsko vozilo slučajno zateklo na Gornjemu gradu i prevezlo ranjenog policajca. Hrabra trgovkinja, još uvijek nepotrebno i nedolično anonimna, koja mu je prva poletjela u pomoć, kaže da dvadeset minuta Hitne nije bilo. Hitna kaže kako su za šest minuta bili gore. Tako mi (uvijek) ne znamo što je istina. Ako bi Hitna bila gore za šest minuta onda tu sanitetsko vozilo ne bi imalo nikakvoga posla. Mi satima ne znamo je li možda policija zaustavila Hitnu i tko tu sve snosi odgovornost što je mladi čovjek, na tlu pred Vladom, u teškim bolovima, umalo iskrvario.

Upravo je nevjerojatno u svemu tome, da si pored svih namaza i premaza privilegija, političari do sad nisu osigurali trajnu Hitnu službu na Markovu trgu. Na mjestu najviše vlasti gdje se za (rijetkoga) rada okuplja dnevno i više od Policijadvjesto ljudi. Uz Zagrebačku skupštinu još i kud i kamo više. Gdje dolaze i strane delegacije. Isključiti mogućnost da će nekome možda pozliti, nakon žučljivih saborskih i gradskih rasprava ili učestalih smjena u Plenkovićevoj Vladi, znači biti ne pametan. Posljedice takve političke odluke ispaštaju i opet nevine žrtve, a ne odgovorni političari.

Atentator je ispalio i rafal u zgradu Sabora i Vlade, na mjestu užega kabineta, osim četiri hitca u mladoga policajca. Kakvo je to osiguranje i kakva policija koja atentatora zatim pronalazi ne na Markovu trgu, ne na Gornjemu gradu, ne u Mesničkoj ili na Dubravkinu putu, nego gore, na susjednome brdu - čak na Jabukovcu. I to tek desetinama minuta nakon što se ovaj stigao ubiti. Policija ga pronalazi a ne uhićuje ga u bijegu. Napadač je čak stigao ostaviti i poruku na Facebooku koju mediji nazivaju jezivom. Neki je cenzuriraju, a Hrvatski je radio čak hrabro javio kako se ne zna uzrok napadačeva čina. Večernji pak list piše: „Još uvijek nisu razjašnjeni motivi napada“. Da stvarno. A zatim opet stižu vijesti kako nije nakon, nego prije napada, ispisao poruku.

Na osiguranju vlasti, gore su na ulici, bili i drugi policajci plus osiguranje u zgradama. Kakva je njihova povezanost sredstvima veze kad atentatora nisu neutralizirali ako ne odmah a onda unutar stotinjak metara od mjesta pucnjave? Što je policija radila u tih dugih pola sata (neki svjedoci s Jabukovca kažu i gotovo puni sat) koliko je bjeguncu trebalo da se spusti niz Mesničku, prođe put Streljačkom do Saloona, a zatim se šumskim putem popne na Jabukovac, pošalje Facebook poruku i ubije se? Da je imao vozača, a imao je takvu prednost od najmanje pola sata, policija ga nikada ne bi pronašla. Bilo je to samo pitanje vremena…

Kažem, sada će zasigurno najlakše i najbrže odgovornost biti prebačena na isfanatiziranog mladoga čovjeka. Pri tome će se svakako pokušati skriti i umanjiti što je to bio onaj stvarni (dugogodišnji) okidač. A ovaj revolt, kojeg svi osuđujemo, je ništa drugo nego nedvojbena zbirna posljedica i odgovornost Plenkovićeve politike. Sada će se svakako gurati u drugi plan, htjet će se zaboraviti i zataškati činjenica da je mladić od 22 godine, atentator, ostavio potpuno nedvojbenu i savršeno adresiranu i jasnu poruku: „Dosta je bilo prevara i bezobzirnog gaženja ljudskih vrijednosti bez odgovornosti!". Poruku upućenu samome vrhu politike. Mediji je već skraćuju i cenzuriraju. Muči ih čini se, istinitost i adresa iste. Zna li se onda ili ne zna razlog nasumične pucnjave? Hrvatski radio u istoj vijesti govori i o čak 1.700 „lajkova“ ispod napadačeve radikalne poruke. Stižu li oni uopće do Plenkovića? Je li policija imala ikakva saznanja o tolikoj Plenkovićevoj „neomiljenosti“. Unatoč naručenim ljeposlovnim agencijskim anketama istog.

Dolaskom s automatskom puškom pred Vladu, ne pred neku drugu instituciju, napadačeva je poruka kristalno jasna. Kao i obično Plenković tu ne će vidjeti svoju odgovornost. Ako ga baš mediji i javnost pritisnu žrtvovat će glavnog ravnatelja policije a nikako ministra Božinovića. A da bi slučajno nešto guknuo o jedino relevantnoj osobnoj odgovornosti, kroz nenarodnu politiku koju godinama provodi, o tome nema ni zbora. Izbavitelj Plenković je nedodirljiv i radi što hoće. Navikao da plaćaju drugi, odgovornost snose drugi, ne on. Hajd'mo se kladiti da će Plenković žurno potrčati do bolesničkog kreveta. U bolnicu ranjeniku, i tako držeći ga za ruku, obvezno pred tv kamerama, javno skupljati političke bodove.

U cijelom tragičnom slučaju, tragikomična je još i izjava Plenkovića kao predsjednika Vlade, kako je velika poteškoća za osiguranje što je atentator došao iza ugla, iz ulice Tita Brezovačkog. Znači on zamišlja takvo osiguranje, kojem je problem jedan običan nepokriveni ugao. No nazdravlje. Izgleda da su ga temeljito sludili svi njegovi paževi i dvorske lude pa se sasvim izgubio u stvarnosti. Opijen svekolikom izbornom „pobjedom“ od niti 17 posto te u onakvim corona uvjetima. Impozantno. Ne zna se tko je manipulirao s nekoliko stotina listića. Onda dobro. Izbori su zakoniti. Da, ali igrokaz.

„Pogledajte smeće koje dobivamo svakodnevno u javnosti. Političari ne paze kako govore, oni i sami potiču agresivnost. Kod nas je sustavna proizvodnja društvene nepravde. (…) Izraz politička elita, koji se upotrebljavao za njih, danas se nikako ne može primijeniti" - kaže profesor socijalne i političke psihologije dr. sc. Nebojša Blanuša.

Zaključno, treba naglasiti kako je ovakvo pucanje potpuno pogrješan način koji zaslužuje svaku osudu. To je, prvo u čovjeka i život. a zatim i pucanj u hrvatsku državu. Ne znam koliko je euro-zastupnik svih hrvatskih lubeničara, Ivan Vilibor Sinčić, svojim istovarom pred Vladu RH, bio svjestan kako je, uvijek jako gladan publiciteta, time zapravo odradio pokaznu vježbu napada na (slabo branjenu) Vladu.

Plenković se pak nesumnjivo upisao u povijest kao jedini predsjednik Hrvatske Vlade kojemu se pod nosom prolijeva krv i upucavaju policajci na njegovu osiguranju. Nakon Matije Gubca, ovo je jedini čin s nakanom ubojstva na Markovu trgu. Tako Plenković uvjerljivo vodi, s ovim prolijevanjem krvi na trgu, još od daleke 1573. godine. Jer ne čuje bunu. A ni bilo naroda.

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 30-10-2020, 03:21:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.