Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Državna, kornatska sramota
(još iz 2007. sve do 2020. pa nadalje)

Prošla je još jedna tužna obljetnica tzv. Kornatske tragedije. Kažem takozvane jer sam naziv, kojeg su vjerojatno dali novinari, zvuči kao da su ga zapravo stvorili političari. Stvarni naziv, koji je daleko aktualniji Kornatska tragedijakroz sve ove godine i koji je mnogo adekvatniji, glasi: Kornatska sramota, a ne tragedija. Sramota je to s konkretnim imenom i prezimenom a ne tek neka amorfna tragedija.

Odmah s dolaskom prvih vijesti o poginulima nekoliko se činjenica pokazalo, u najmanjem, stravičnima. U punoj sezoni, inače uobičajenih i očekivanih svakogodišnjih požara, imali smo samo dva ispravna kanadera. Od tog bijednog broja tadašnji premijer Sanader odlučio je glumiti međunarodnog frajera i poslati pola hrvatskih snaga (!): jedan kanader na ispomoć Grčkoj u kojoj je također gorjelo. Drugo, postavlja se pitanje zašto se požar trave na Kornatima uopće gasilo? Govorilo se o dvije ugrožene uvale i nekoliko kuća. Tamošnji stanovnici nisu bili ugroženi, imali su obližnje barke vezane u te dvije uvale i mogli su se brzo i sigurno evakuirati. Potom su dolazile vijesti kako su ugroženi maslinici…

Neki će reći kako su svi generali poslije bitke ali Kornatska sramota jednostavno nije taj slučaj. Ni do dana današnjega svi sudski vještaci, sve istrage, svi kontakti s očevicima, ni s uključenim spašavateljima, niti razgovor s Drazen Slavicajedinim preživjelim vatrogascem Franom Lučićem, nisu nam ni izbliza dali odgovor što je bio nedvojbeni uzrok požara. Njega uvjerljivo nema. Neslaganja vještaka pršte u nebo. Mi ni prikaza stvarnog stanja (još uvijek) nemamo, što potiče bujanje nezadovoljstva javnosti (ne samo obitelji) ali i bujanje raznih teorija i uzroka. Veliko je pitanje hoćemo li ikada uopće dobiti odgovore a to ne može biti slučajno. Ne zna se uzrok pa prema tome nema niti odgovornih. No, nije tako. Odgovorni postoje i kad je uzrok požara nejasan. Propusti u postupanju u nesreći nisu nužno uvjetovani samim urocima iste.

Dodatnu sumnju na državno zataškavanje cijeloga slučaja, baca i postupak koji je vođen protiv zapovjednika Dražena Slavice a koji je imao biti onaj Pedro koji će biti proglašen krivim za sve što se dogodilo. Što reći nego odurno, odurno je dugo trajao i sudski postupak koji je trajni invalid, jedva preživjeli vatrogasac Lučić bio prisiljen voditi u ime odštete. Odurno je što je morao voditi postupak, (u jednom je trenutku čak izgledalo da će ga izgubiti!) još je odurnije Frano Lucickoliko se sam postupak razvukao, točnije koliko je bio razvučen sve ne bi li teško opečeni invalid tu odštetu u konačnici i izgubio.

Za nadležnu vatrogasnu postrojbu, njihovu centralu na kopnu i vatrogasce na terenu nije bila baš nikakva novost da na Kornatima nema mobitelskog signala. Međutim, to što radio veza nije funkcionirala kako treba nedopustiva je nečija grješka. Da vatrogasci u plamenu, vidjevši kanader neposredno iznad sebe, od četiri pokušaja uspijevaju tek jednom dobiti vezu s pilotom, upravo je nevjerojatan podatak. Postoji li uopće taj famozni dežurni 16-ti kanal veze? Postoje li urgentni pozivi? Kako se nadalje moglo dogoditi da na kraju, nakon dugih sati i sati u ognju, kad su vatrogasci već umirali, na teren dolijeće (od svih helikoptera Hrvatske vojske) baš helikopter kojem središnje vitlo za podizanje s tla ne radi!? Ima li odgovornih za to eklatantno (ne)održavanje letjelice? Ima li odgovornih, koji su upravo taj i takav helikopter poslali u pomoć? Čini se da nema.

Strašno je i to da je, sudeći po tv dokumentarcu, pilot kazao kako ne zna gdje bi ranjene i mrtve trebao prevesti s Kornata (!). Može li gore: jedan se vatrogasac, nakon duga čekanja, demonstrativno i samoinicijativno uputio u policijski gliser, sjeo i kazao kako iz njega više ne izlazi. Vrijeme je teklo neumoljivo i tek nakon dugih sati policijski je gliser stao prevoziti unesrećene. U međuvremenu je i pilot helikoptera s unesrećenima i mrtvima poletio put kopna. Netko se očito ipak na kraju sjetio da na kopnu postoje i bolnice i hitne službe i da bi izgorenim ljudima napokon trebalo pružiti liječničku njegu i skrb. Tko je izdao tu, toliko zakašnjelu, naredbu?

Sve su to elementi ove strahote i sramote za koju „nitko“ nije odgovoran. Pa čak ni kada su u helikopter ukrcani mladi i neiskusni, čak i oni maloljetni, koji po svim propisima baš nikako nisu smjeli biti u njemu.

Na Kornatima nema dalekovoda, dan je bio vedar, nije bilo udara groma, pa ipak ogroman se požar (nepoznatog izvorišta) vrlo brzo proširio i gorio velikim područjem. Jugo je učinilo da kraci požara i njihovo širenje budu sasvim nepredvidivi i iznenadni ali upravo je izostanak komunikacije bio onaj faktor, koji je pravovremenu pomoć zatečenima i uhvaćenim nastradalima u ognjenoj klopki, pretvorio u toliki gubitak ljudskih života. Koji je sve to učinio mogućim. Ima li odgovornih za takvu „organizaciju“?

Pojavljivanje Sanadera u bolnici odmah do postelja, odmah i s tv kamerama, odmah i u tv Dnevniku, čak i prije nego li Sandersu obitelji obaviještene, jest potpuno skandalozno. Tko je za to dao privolu? Čak i ako je bio potaknut grižnjom savjesti zbog slanja jednog od dva kanadera u Grčku. Upravo taj postupak nepoštovanja obitelji i prešućivanja što se sve dogodilo njihovim najmilijima, ukazuje da se od samoga početka započelo organizirano prešućivati.

Sudski postupci, koji su započeti, koji traju, ništa još novo nisu otkrili, unatoč svih tih proteklih godina. Baš kao da je nastupila omerta, ali tek kao kodeks šutnje ne i kao kodeks časti. Nakon nepregledne sudske trakavice, stradalnik i invalid Frano Lučić jedva se izborio za doličnu odštetu (tek 2019.) a to isto pokazuje kako se nije htjelo pomoći stradalom mladome vatrogascu nego se vrlo pomno i oprezno kalkuliralo do zadnjeg trena kako tu odštetu što više umanjiti. Tražila se nagodba i svi njezini nehumani oblici, kako bi se država osigurala da drugih odšteta nikada ne će ni biti. A da bi se postigao taj prljav cilj, istina nikada ne smije izaći na vidjelo. Uzrok mora ostati dvojben. Odgovornih ne smije biti.

Takvu sramnu operaciju šutnje ne može izvesti tek grupa ljudi, ni vatrogasna zajednica, nego netko u vrhu sustava u dogovoru s politikom ili na njezin poticaj. Tako je to svuda u svijetu, kad se „ne može“ pronaći uzrok, kad „nema“ odgovornih, odgovore treba tražiti u moćnicima, u politici. Kad se u dugim godinama izbjegava okončati sudski spor, tada zajamčeno nema niti odšteta pa ni samih utemeljenih zahtjeva za njima. Jer, na čemu bi se odštete temeljile? Tko je odgovoran?

Samo je vrh, od samoga početka, te sve ove godine, mogao koordinirati i kontrolirati cijelu ovu mučnu situaciju. Kornati tragedija2Čovjeka u politici nije bilo ne samo koji bi tražio prekid takvog sramotnog sudskog nadmudrivanja, već ni čovjeka koji bi donio odluku o trenutnom (barem privremenom) obeštećenju.

Sama činjenica da je država tako vodila cijelu stvar od samoga početka, puna je sramota a ne tragedija na Kornatu. Više je nego jasno da je riječ o sramnom zataškavanju. Zataškavanju nad poginućem dvanaest mladih vatrogasaca i teško ranjenom trinaestome. To nije Kornatska tragedija već tragedija hrvatske sramote.

Netko je vrlo pomno, cijelo vrijeme vukao konce i pobrinuo se, umjesto humane isplate i trenutnog obeštećenja svim obiteljima za sve poginule, da se vuku pojedinačne sudske trakavice, da se kalkulira hoće li Lučić uopće preživjeti te hoće li sve ostale obitelji odustati. Hoće li se izgubiti u hrvatskome pravosuđu. Čekalo se. Kalkuliralo se. Šutjelo se. Za to vrijeme, javnost se smućivalo svim onim oprečnim nalazima vještaka.

Netko je dopustio da smo danas tu gdje jesmo: ni nakon punih trinaest (!) godina još ne znamo ništa suvislo o uzrocima, o odgovornima, o razlozima nesreće… tek dvanaest mladih života izgorjelo je a zatim je sustavno zaboravljeno. Političari nisu čak osjetili ni potrebu pomoći obiteljima odmah, trenutno (ne preuzimajući odgovornost ali pružajući solidarnu pomoć) pa kasnije raspravljati o dodacima i širem pomaganju. Ne, bilo je važno da se Sanadera odmah slika u bolnici kraj kreveta, to puni vijesti a obitelji su za to vrijeme bile prepuštene same sebi i vlastitom užasu baš kao da je on tek samo njihov i jedino privatni. Obitelji su bile prepuštene govorkanju, naslućivanju, polu-informacijama i onim ponajvećim strahovima u neizvjesnosti i neznanju. Zašto se postupilo baš tako? Čiji se novčanik i koga se sve upravo time štitilo?

Sramota na Kornatu ima svoje uzroke, propuste odgovornih, bilo je sigurno i panike i mnogo nesnalaženja pa i kaosa ali postupak države, koja prvo štiti svoje građane, imao je biti brz i jasan te svakako izvan i iznad svih nagađanja. Država je odmah trebala obavijestiti unesrećene obitelji, odmah provesti ako treba i međunarodnu istragu i izaći s nalazima svih istraga u javnost. Tim prije što su uzroci zamućeni, dvojbeni, nejasni. Je li se od međunarodnog vještačenja odustalo upravo zbog umiješanosti vojske? Pa čak i ako je Hrvatska vojska, u spašavanju, dijelom bila odgovorna? Nema nedodirljivih. Ili ih bar ne bi smjelo biti, kad je žrtva toliko velika.

Hrvatska je država odmah trebala krenuti s obeštećenjima, barem onim osnovnima a ne oglušiti se. Zakonom šutnje prekriti sve, pa čak i dvanaest grobova. Preuzeti solidarnu odgovornost a ne čekati okončanje pojedinačnih i eventualnih, svih budućih, sudskih sporova. Zar se nema novca za dvanaest unesrećenih obitelji? Zar si možemo priuštiti „luksuz“ trinaest godina duge, te i takve agonije i ovolike sramote?

Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 28-09-2020, 00:24:30

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.