Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Polovicom veljače 2017.

Vrijeme i nadalje vrlo pristojno, tlak malo pada pa malo raste. Malo je pao i nakon Spencemuenchenskog sigurnosnog skupa o europskoj i globalnoj nesigurnosti, gdje je novi američki dopredsjednički kadar uvjeravao Europsku uniju da ju ne će ostaviti na cesti niti poslati u dom za siročad. Štoviše, i dalje će joj biti tjelohranitelj, ali zaštitara treba plaćati. Mala, nezaštićena Europa otrla je suze i malo odahnula. Nešto će povećati izdatke za NATO, ne odmah i ne koliko traže američke vojne trumpe, ostalo ostaje po starom.

Washington tvrdi da ne želi razbucati EU niti se duboko umiješati u europska posla, smatrajući da će se EU ionako sama razbucati. Izbjegnuta je opasnost da Europska unija postane treća velesila, a to je i Washingtonu i Moskvi najvažnije: Washingtonu zato što teško podnosi i situaciju s dvije velesile nakon što je skoro tri zadnja desetljeća bio jedina velesila, a Moskvi stoga što će Unija ubuduće imati Rusija SADmanju snagu da privuče u svoje okrilje one zemlje na koje računa Russska Federacija i ne namjerava ih tek tako prepustiti unionistima – a vrlo rado bi vratila u šape i baltičke države. I šire. Naime, i Rusija ima svoju viziju triju mora – Baltik, Crno more, Sredozemno (s posebnim i značajnim linkom prema Jadranskom moru, a za koji bi link u suradnji sa Srbijom dala sve, pa i likvidirala političare u Montenegru).

S Rusijom odjednom svi žele biti u srdačnim odnosima, po logici: ako može Trump, možemo i mi. Krim se više ne spominje tako često kao anšluski krimen, sao-krajina na istoku Ukrajine ostaje u zamrznutom stanju, sankcije Rusiji pokazale su se dvosjeklim mačem i sve ide prema tomu da budu ublažene ili posve nestanu. Moskva već ionako u trijumfalnom tonu kažnjava one koji su odlučno bili za sankcije, ponešto propušta na svoje tržište one koji su se ponašali ambivalentno i RusijaS Rusijom odjednom svi žele biti u srdačnim odnosima, po logici: ako može Trump, možemo i mi. Krim se više ne spominje tako često kao anšluski krimen, sao-krajina na istoku Ukrajine ostaje u zamrznutom stanju, sankcije Rusiji pokazale su se dvosjeklim mačem i sve ide prema tomu da budu ublažene ili posve nestanu. Moskva već ionako u trijumfalnom tonu kažnjava one koji su odlučno bili za sankcije, ponešto propušta na svoje tržište one koji su se ponašali ambivalentno i švercali preko trećih zemalja, a nagrađuje protivnike sankcija.švercali preko trećih zemalja, a nagrađuje protivnike sankcija. Da ostane u trendu, Hrvatska mora objašnjavati Rusiji da je samo slijedila opću politiku EU, pa će – kada dobro objasni - osim sardina i vegete moći izvoziti i druge proizvode. Poljoprivredne posebno. Ako se zakompliciraju stvari s Agrokorom, Rusija bi i sama mogla proizvoditi na hrvatskom agraru, što joj je zgodnije. Namrgođeni Lavrov ipak je našao dosta vremena za Kolindu, razgovarali su o jugoistoku Europe i rafineriji u Bosanskom Brodu koja zagađuje rs-rusko-hrvatske odnose.

No, najvažnije je za sada da su ratne prijetnje ponešto splasnule, uspostavljene su crte budućih (ne dao Bog) Novostibojišnica, dovučena sila oružja s obje strane linije i sve je kao nekada, u dobra stara vremena hladnoga rata koji se nakon dva vruća pokazao kao jamac stabilnosti. Ratnim trubama glasaju se jedino iz Srbije, kao uvijek u novijoj i nešto starijoj povijesti, budući da je Srbija bila i ostala medicinski slučaj vrebača (vrebačice), patološki opsjednuta Hrvatskom, Hrvatima, hrvatskim jezikom i hrvatskom kulturom. Trenutno nešto više okupirana Kosovom i Kosovarima, ali oni su ipak samo sekundarna srbijanska strast.

No, može se reći i obratno – da je dvadeset posto Hrvatske patološki opsjednuto Srbijom i Srbima, jer bez njih ne može živjeti, bez njih je kao bez jedne noge, u politici, u kulturi, u filmu, u jeziku, u medijima, čak i u znanosti, pa i na sveučilištima (vidi Riječko sveučilište). Odnosno takav dojam ostaje kada se sva spomenuta područja površno analiziraju, a zatim još bolje analizira hrvatsko državno odvjetništvo koje jednostavno odbija pozabaviti se i otvoreno subverzivnim uporištima susjedne države Srbije u susjednoj državi Hrvatskoj. Kao što su, primjerice, srpske „Novosti“, to jest Novosti pupovačkih Srba, financirane iz hrvatskoga proračuna i izložene na kioscima.

Vrč ide na vodu dok se ne razbije.

U ovom trenutku dvije su - jedna od druge potpuno nezavisne - hrvatske udruge, i jedna srpska stranka podignule DORHglas protiv protuhrvatskih svinjarija u Pupovčevim „Novostima“: HNIP (Hrvatski novinari i publicisti), U ime obitelji i Srpska pravedna stranka. Svi oni zahtijevaju da se Državno odvjetništvo razbudi i počne raditi svoj posao, budući da manjinski list treba imati posve PljuvanjeAko Cvitan i društvo sada ne poduzmu ništa, treba ih smijeniti. Dalje ovako ne može. Više se ne radi samo o vrijeđanju (a nekmoli o satiri) nego o bolesnom pljuvanju bjesomučnika koje treba odstraniti iz medija.drugu funkciju, a ne vrijeđati većinski narod, to jest Hrvate, hrvatsku suverenost nazivati atavizmom, postojanje Hrvatske besmislenim, sve do nazivanja Hrvatske „nacionalnom šupačkom državom Šupaka“. Vrč se, znači, razbio, sada samo treba pokupiti komadiće i izbaciti ih iz Hrvatske.

Ako Cvitan i društvo sada ne poduzmu ništa, treba ih smijeniti. Dalje ovako ne može. Više se ne radi samo o vrijeđanju (a nekmoli o satiri) nego o bolesnom pljuvanju bjesomučnika koje treba odstraniti iz medija. Priglupe primjedbe da se tu radi o feralovskim „Hrvatima“, a ne Srbima, ne stoje budući da je adresa srpska i Pupovac Stanimirovićna nju idu svi prigovori, da je adresa drski Srbin Pupovac koji očito uživa zaštitu hrvatskoga državnog odvjetništva, pa i onda kada Srbi koji nisu pupovčani mole, traže i zahtijevaju od raznih bajića i cvitana da se napokon riješi „enigma Pupovac“ ne samo u medijskoj, nego i u novčanoj i inoj dimenziji, bankarskoj poslovnoj... Cvitan šuti. Radi kao životinja i ne stigne se baviti bjesomučnim zvjerima u „Novostima“.

HNIP, novija hrvatska novinarska udruga nastala nasuprot (u vodstvu) jugoslavenskom HND-u, ovih je dana napisala otvoreno pismo glavnom državnom odvjetniku Cvitanu. Prošla je, naime, već skoro godina dana otkako je HNIP u dva dopisa postavio pitanje zašto nakon objave „Lijepe naše haubice“ nije automatski pokrenut postupak protiv Srpskog narodnog vijeća, nakladnika tiskovine srpske nacionalne manjine „Novosti“. Godinu dana Cvitan ne odgovara, šuti. Cvite moj... Šuti na tekst „Lijepa naša haubico, Oj ti švapska cijevi ProgramAko srpska manjina želi svoj list, na koji ima pravo, onda u trenutku kada se natječe za proračunska sredstva treba priložiti program. Ako odstupi od programa, ako padne u bunar velikosprske micićevske bljuvotine kao što sada čini, novac treba vratiti. Odakle? Iz Tesla banke, recimo. Ako ondje nema ničega, onda iz beogradske banke. Ako ni ondje nema, onda iz ruske.mila, Stare salve djedovino, Da bi vazda sve pobila“, što HNIP i ne samo HNIP nego i cijela hrvatska javnost, razumije kao izvrgavanje ruglu himne RH i predstavljanje hrvatskih građana kao zločinaca i ubojica.

DORH šuti, ali se odmah javlja HND s Lekovićem koji naravno brani „Novosti“ jer je dio lanca za koji su zvjeri Lekovićprivezane. Javlja se i predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH Aleksandar Tolnauer, koji razblažuje cijeli slučaj jer je i on u igri već petnaest godina, pa je vrijeme da i on ode. Ne javljaju se – ili nisam vidio – tiražne novine, nema televizijskih i radijskih emisija o slučaju, ne ulaze u temu žestinom koja je sada potrebna, ili uopće ne ulaze..., ali da, iznad sviju njih je siva koprena tajnih i manje tajnih ugovora i dogovora u koje su upućeni samo posvećeni urednici. No, sada je dosta, dosta je fraza o nezavisnosti ovoga ili onoga tijela, o nepostojećoj trodiobi vlast. Sada je riječ o tome je li hrvatska država pravna država u smislu poštivanja zakona, ili je pravna država u smislu pridržavanja prava da se SNVprema nekima pravosudno postupa, a prema drugima ne. Ako Srpsko narodno vijeće kao nakladnik „Novosti“ ne poštuje Zakon o grbu, zastavi i himni RH pa mu se ništa ne događa, znači da zakon za nj ne vrijedi, što je isto tako moguće, samo onda SNV treba navesti kao iznimku u tekstu zakona, što nije učinjeno. I uopće, u svakom zakonu koji dotiče slične teme, treba stajati da se ne odnosi na SNV i Pupovca osobno, jer ovako bi se moglo dogoditi da Cvitan, recimo, reagira na ruganje Hrvatskoj i Hrvatima. Ha! Može li nečije ime i prezime stajati u tekstu zakona? Može, jer ako može u Ustavu RH, može i u zakonu. Naime, ako se dobro pročita, u Ustavu piše da u Hrvatski sabor automatski ulaze Pupovac i još dva njegova Srbina. Sva tri prsta.

U svemu, da završim s Novostima koje i nisu neka novost: ako srpska manjina želi svoj list, na koji ima pravo, onda u trenutku kada se natječe za proračunska sredstva treba priložiti program. Ako odstupi od programa, ako padne u bunar velikosprske micićevske bljuvotine kao što sada čini, novac treba vratiti. Odakle? Iz Tesla banke, recimo. Ako ondje nema ničega, onda iz beogradske banke. Ako ni ondje nema, onda iz ruske.

Oni su uvijek tu

Mnogo je časnih ljudi umrlo početkom ove očito fatalne 2017. godine, među njima i Marko Veselica. Prije njega Joja RicovRicov. Spaja ih snažan hrvatski osjećaj i robija u komunističkim kazamatima. Marko Veselica je, naravno, najveća žrtva i robijaš s najduljim stažem, neusporedivo duljim od Joje Ricova. No, od Ricova počinjem jer je još vrlo mlad robijao na sv. Grguru. Kako se zove tužitelj (tužilac, tužioc) koji ga je spremio na grgurski otok, poslao na sjeverni otok otočanina Ricova iz ribarskoga gradića Kali na Ugljanu? Nitko (više) ne zna. Tko je slao u zatvore mladež pedesetih godina prošloga stoljeća? Teško je znati. Nešto je lakše doznati tko je poslao na robiju Marka Veselicu, Gotovca, Pavletića, Tuđmana. Imena tužitelja i sudaca koji su po partijskom nalogu dali zatvoriti tisuće studenata.

I što se s njima dogodilo? S tužiteljima i sucima? U samostalnoj RH? Pa ništa, tužitelji su postali državni odvjetnici ili samo odvjetnici, a suci su ostali suci, uglavnom. I tako su isti oni, više-manje, sudili hrvatskim generalima koji su navodno nešto zgriješili, isti oni koji su uvijek tu, u službi i na službu, poslali su Đuru Brodarca u pritvor gdje je umro na plus trideset pet, sudili su i presudili Glavašu makar mu ništa nisu dokazali, dvadeset godina razvlačili su Hrastova, junaka s Koranskoga mosta, još i danas progone ljude zbog laži izmišljenih oko Lore, a zadnja velika predstava Merčeptakvoga pravosuđa odigrala se prošli ponedjeljak, kada je Vrhovni sud povisio kaznu Tomislavu Merčepu s literarnim obrazloženjem da se ovaj našao „na krivoj strani povijesti“.

Merčep je prvi organizirao obranu Vukovara, posve svjestan što taj grad znači neprijatelju. DORHDržavno odvjetništvo i nema emocija, nikoga ne mrzi, nikoga ne voli, prema svemu je ravnodušno. Ako ga se pita zašto se ništa ne poduzima oko komunističkih zločina, kaže da je istraga u tijeku, ako ga se pita zašto se ništa ne poduzima oko četničkih zločina i zločinaca u srpskoj agresiji na Hrvatsku, kaže da su istrage u tijeku. Tako se ta dva tijeka zločina nad Hrvatima spajaju u jedan beskonačni tijek, u pravosudnu Ovčaru dugu sedamdeset godina.Zatim je s bilogorskih brežuljaka protjerao četnike i, premda ranjen, sudjelovao u oslobađanju dobroga dijela zapadne Slavonije koji su zaposjeli Srbi. Poslije nalazimo Merčepa u obrani Gospića... Dakle, gospodo vrhovni suci, na kojoj se to strani našao Merčep, je li to bila kriva strana, ili je za vas prava strana četnička, neprijateljska? Na kojoj se strani povijesti trebao, po vama, naći Merčep? Na strani koja je ubila dr. Šretera? A to što ste mu pripisali zločine koje nije učinio, niti ste dokazali da je učinio (pa ni zapovjednu odgovornost) pokazuje samo da ste se vi, gospodo, našli na krivoj strani pravosuđa i da nastavljate gdje ste stali ili vi osobno ili vaši ideološki predšasnici od vremena kada se isto tako sudilo Stepincu, Ricovu, Marku Veselici i cijeloj povorci od tisuća i tisuća hrvatskih ljudi koji su, svak u svoje doba, branili Hrvatsku od zla.

Ricov i Veselica su umrli, Merčep je teško bolestan čovjek, ali „hrvatsko“ pravosuđe obojeno komunističkim jugoslavenskim kadrovima, očito je zdravo i besmrtno.

S „Novostima“ u svezi (da se malo vratim) - ponašanje državnog odvjetnika je u stvari racionalno. Što bi se on mučio privesti Pupovca i škvadru kad unaprijed zna da će ih (gore opisani) suci osloboditi. A oslobodit će ih jer je u Hrvatskoj stvorena atmosfera nekažnjavanja onih koji vrijeđaju Hrvatsku, stvorena je kultura gledanja kroz prste neprijateljima hrvatske države. U Kaznenom zakonu postoji članak 349. koji govori o grubom omalovažavanju Republike Hrvatske. Pa što? Pa ništa. Postoji. Postoji i članak 174. o govoru mržnje, ali taj je rezerviran samo za hrvatsku mržnju prema nekoj drugoj mržnji koja može mrziti Hrvate koliko hoće. U stvari, mi Hrvati protuhrvatsku bandu ne mrzimo, nije dostojna. Mi ju samo preziremo.

Državno odvjetništvo i nema emocija, nikoga ne mrzi, nikoga ne voli, prema svemu je ravnodušno. Ako ga se pita zašto se ništa ne poduzima oko komunističkih zločina, kaže da je istraga u tijeku, ako ga se pita zašto se ništa ne poduzima oko četničkih zločina i zločinaca u srpskoj agresiji na Hrvatsku, kaže da su istrage u tijeku. Tako se ta dva tijeka zločina nad Hrvatima spajaju u jedan beskonačni tijek, u pravosudnu Ovčaru dugu sedamdeset godina.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Ned, 8-12-2019, 14:26:33

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.