Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Knjigom „Diplomatske i druge priče“ Miroslav Međimorec nastavlja briljantna uspon na književnoj sceni

Hrvatska diplomacija ima staro i duboko korijenje, glasovito prije svega u Dubrovačkoj DiplomacijaRepublici koja je tu vještinu pretvorila u primijenjenu umjetnost, ali i na sjevernim stranama u svezi s hrvatsko-ugarskim, budimskim dvorom, gdje su kao poslanici, izaslanici i pregovarači djelovali Hrvati poput DiplomacijaKljučno je za razvitak moderne diplomacije sedamnaesto stoljeće, koje je rodilo ministarstva vanjskih poslova u mnogim zemljama, po uzoru na Richelieua koji se prvi tomu dosjetio, pa su poslanstva, dotično veleposlanstva postala običajnima, sve do Carigrada gdje su do tada, a i tada, poslanici često nosili glavu u torbi. Ali su glave doslovce gubili i oni u Hrvatskoj koji su sa stranim poslanicima šurovali, primjerice u Beču protiv Beča, gdje je francuski poslanik štošta obećavao Nikoli Zrinskom VII. i poslije njegovom bratu Petru.Ivana Česmičkog i Antuna Vrančića. Tada, a potom od doba renesanse koja je posebno u Italiji podignula diplomaciju na višu razinu, mnoštvo se Hrvata u Hrvatskoj, ali u drugim europskim zemljama bavilo tim umijećem, mnogi uzgredice jer su im prioriteti bili znanost, umjetnost, pravo ili crkveni posli, ali su kao učeni i ugledni ljudi u službi raznih vladara obavljali i diplomatske dužnosti, ne zaboravljajući domovinu - pa je tako, primjerice, u osamnaestom stoljeću Ruđer Bošković, premda je živio daleko od zavičaja, svojim vezama i diplomatskim sposobnostima spriječio napad ruske flote na Dubrovnik, odnosno spriječio razaranje Dubrovnika, koje je tako dobro uspjelo Crnogorcima i srbiziranoj jugoslavenskoj armiji devedesetih prošloga stoljeća.

No, ključno je za razvitak moderne diplomacije sedamnaesto stoljeće, koje je rodilo ministarstva vanjskih poslova u mnogim zemljama, po uzoru na Richelieua koji se prvi tomu dosjetio, pa su poslanstva, dotično veleposlanstva postala običajnima, sve do Carigrada gdje su do tada, a i tada, poslanici često nosili glavu u torbi. Ali su glave doslovce gubili i oni u Hrvatskoj koji su sa stranim poslanicima šurovali, primjerice u Beču protiv Beča, gdje je francuski poslanik štošta obećavao Nikoli Zrinskom VII. i poslije njegovom bratu Petru.

U sljedećim se stoljećima među poslanicima sve češće pojavlju ljudi iz građanskog stališa, pravnici, veletrgovci i pustolovi. U nesretnom dvadesetom stoljeću, u Kraljevini Jugoslaviji, konzuli i ambasadori regrutiraju se iz beogradske čaršije, a Hrvata ima malo, ako ne računamo Hrvata rodom Ivu Andrića koji je napravio zavidnu karijeru, i još poneke. Nezavisna država Hrvatska trajala je prekratko i u ratnim okolnostima, no ipak je razvila vlastitu diplomatsku mrežu, koja je prekinuta preokretom i njezini su poslanici što ubijeni, što raseljeni po svijetu ili bačeni u anonimnost. U komunističkoj Jugoslaviji ponavlja se običaj iz kraljevine, jugoslavenski veleposlanici i osoblje uglavnom su Srbi, sluge sustava zadužene ne toliko za odnose za zemljama u kojima stoluju, nego za špijuniranje, nadzor i likvidaciju istaknutih hrvatskih iseljenika.

Nova hrvatska diplomacija nastala u ratnim okolnostima

A onda je, i opet u ratnim okolnostima, u samostalnoj, demokratskoj hrvatskoj državi stvorena nova hrvatska diplomacija. I tu dolazimo do prvih priča u knjizi „Diplomatske i druge priče“ Miroslava Međimorca. Autor pripovijeda iz prve ruke, jer je i sam bio dijelom nove hrvatske diplomacije, kao i podosta ljudi iz hrvatskoga kulturnog kruga. Dragovoljac u Domovinskom ratu koji se borio u Sunji uz glumca Svena Lastu i redatelja Slobodana Praljka, Međimorec je nastavio raditi za Hrvatsku kao obavještajac, a potom diplomat, zanemarujući tih devedesetih svoju neobično značajnu karijeru jednoga od najboljih kazališnih režisera u drugoj polovici 20. stoljeća.

U „Diplomatskim pričama“ koje čine prvi dio knjige Međimorec rekonstruira postanak hrvatske diplomacije i muke Ministarstva vanjskih poslova koje je u samom početku nastajalo, citiram, „na slabašnim temeljima bivših sekretarijata za međunarodne odnose, republičkog protokola i sekretarijata za gospodarstvo, kulturu i prosvjetu“, znači na starim kadrovima iz jugoslavenskoga sustava.

Pozvani su svi ljudi iz bivše diplomacije, sada već hrvatski državljani, da se priključe novoj, hrvatskoj, angažirani su mnogi knjževnici, baš kao u doba Ianusa Pannoniusa, ali i mladi, obrazovani ljudi RekonstrukcijaU „Diplomatskim pričama“ koje čine prvi dio knjige Međimorec rekonstruira postanak hrvatske diplomacije i muke Ministarstva vanjskih poslova koje je u samom početku nastajalo, citiram, „na slabašnim temeljima bivših sekretarijata za međunarodne odnose, republičkog protokola i sekretarijata za gospodarstvo, kulturu i prosvjetu“, znači na starim kadrovima iz jugoslavenskoga sustava.bez diplomatskog iskustva, ambiciozni, a mnogi prepotentni, frustirani. „Mlada, tek stvorena diplomacija“, citiram, „bila je idealno sklonište od opasnosti rata, mjesto okupljanja strašljivaca, bjegunaca, karijerista, obmanjivača, varalica i hohštaplera“, citat završen. Uz nešto idealista i umnih ljudi, namnožili su se spletkari kojima se cilj bio samo da odu izvan Hrvatske, organizirali su svoj lobi, svoju mrežu, a kada su doista otišli u diplomatske misije, poneki su pali u drugu , široku mrežu interesa zemlje - domaćina.

Nakon što je tako protumačio objasnidbeni rječnik Postanka, Međimorec iz općega ulazi u pojedinačno, što i jest zadaća književnika, pa nudi čitatelju tragikomične likove iz opisane šarene družbe, kao što je milicajac na motoru koji je čudnovate načine postao hrvatskim diplomatom i dobro živio u raznim zemljama, švercao i bogatio se, prodavao hrvatske putovnice, pa doživio i novu, neokomunističku vlast Račanovu, te se još više osilio jer su sada opet „njegovi“ bili u sedlu.

Farsična saga o hrvatskim sudbinama u vlastitoj, hrvatskoj državi.

Protagonist priče „Pjevač na sprovodima“, priče koje se ne bi zastidio ni Gogolj, jest stanoviti Ivan čiji je otac zaglavio u komunističkim klanjima četredeset pete, ali je marljivi i siromašni Ivan nakon razdoblja progona njegove obitelji, diplomirao ekonomiju i naučio nekoliko jezika, postao desnom rukom sirovog komunističkoga direktora koji se bez njega nije znao okrenuti u svijetu, a kada su i direktor i poduzeće i Jugoslavija nestali, Ivan se našao na ulici . No, lijepo je pjevao, pa se uključio u zbor koji je pjesmama ispraćivao sprovode na Mirogoju, a svakim je danom pokapano sve više mladih branitelja.

Kako se Ivan našao u hrvatskoj diplomaciji, pročitajte sami, kako je 2000. dobio otkaz i opet se našao u mirogojskom pjevačkom društvu – ta storija je, bez sumnje, na simboličnoj razini neodoljiva, farsična saga o hrvatskim sudbinama u vlastitoj, hrvatskoj državi.

Drugi dio knjige udaljuje se od diplomacije i donosi vrlo kreativno osluškivanje događaja u autobusu koji s Kaptola prevozi putnike do Cmroka i usputnih postaja. Na stanovit način, kazališni čovjek Međimorec kao da ide tragom glasovitih „Stilskih vježba“, no ove su autobusne vježbe političke prirode i svjedoče, u minijaturi, o podjelama u hrvatskom društvu, različitim odnosnima prema državi, njezinim simbolima, važnim događajima iz novije povijesti i osobama koje su državu reprezentirale. Zadnja priča u tom setu je vrlo dojmljiva i sjajno napisana, životna priča devedesetgodišnjeg Janka Žnidarića, arhitekta i graditelja koji je u vrijeme NDH oženio damu iz visokih židovskih krugova i tako ju spasio od smrti. Riječ je o antologijskom tekstu koji bi mogao izaći iz zabrana sažetog monološkog iskaza i pretvoriti se u razgranati roman o životu u Zagrebu u vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Među kratkim prozama koje autor svrstava u Ostale priče, ovom predstavljaču, to jest meni, najzanimljivija je pripovijest pod naslovom Profesionalci ili Udba naša sudba, jer se mnogima od nas početkom mračnih godina, što bi rekao Mate Kovačević, dogodilo isto što i autoru, odnosno njegovom književnom alter egu – naime, nova neokomunistička vlast strepila je od pomisli da su ratni dragovoljci i branitelji općenito i nadalje vlasnici oružja, pa je poduzimala prave racije, oduzimajući i onesposobljene trofejne puške i legalizirane pištolje, po tko zna kako sastavljenom registru, gdje se našla i poznata hrvatska književnica koja je pištolj vidjela samo na televiziji. Mene se nisu usudili tako izravno provocirati, jer sam u to vrijeme bio dopredsjednik HDZ-a, kakav bio da bio u to vrijeme, u oporbi, a kada su mi došli na vrata samo su nešto pribilježili. Štoviše, na odlasku mi mladi policajac šapnuo, da ga ne čuje stariji policajac iz milicijske povijesti, pitao je: „Gospon Hitrec, kad bumo se riješili te bande.“

Udba

Oprostite na ovoj digresiji, vraćam se Međimorcu i njegovoj priči o Udbi, koja je očito autobiografska , premda ispričana u trećoj osobi. Naime, njemu je u stan početkom ovoga stoljeća banuo isti onaj udbaš koji ga je 1975. ispitivao o nekoj navodno terorističkoj akciji s kojom autor nije imao nikakve veze. Tako, se, znači, Udba kao sudba potvrdila na krajnje realističan, brutalan a ujedno tragikomičan način, kao krunski dokaz da je ta organizacija u novoj hrvatskoj državi ostala živom i zdravom, poput onih monstruma u hororima koji ožive i nakon što svi vjeruju da su napokon mrtvi.

U svemu, knjigom „Diplomatske i druge priče“ Miroslav Međimorec nastavlja za mnoge neočekivan, briljantan uspon na hrvatskoj književnoj sceni. Vrijeme je doista da se revidira cijela suvremena hrvatska književnost i napokon dade dostojno mjesto onim odličnim piscima koje korumpirana i ideološki crveno obojena medijska hobotnica uspješno skriva od književne publike i javnosti uopće.

Čestitam nakladniku i uredniku Nikoli Đuretiću, te naravno autoru Miri Međimorcu.

Hrvoje Hitrec

Sri, 23-10-2019, 17:07:36

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.