Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

Početkom prosinca 2015. pomalo se šalim ali na rubu gorčine

Vuku se guste magle zemljom Hrvatskom, tek nešto malo rasvijetljenom svijećama na adventskim vijencima što se stavljaju na stol u vrijeme nedjeljnoga objeda, i tek nešto više u gradovima koji su otkrili da je Advent prilika za došašće turista te ne treba ići u Beč i ondje se smrzavati. King Cross - dućaniPosebno su robne kuće pune božićne radosti jer će se za profit klanjati i zlatnom teletu a nekmoli hrvatskome narodu s razlogom najdražem blagdanu, bez obzira što do njega još ima dvadesetak dana. Te robne kuće, uglavnom strane, i inače posluju DrskostBožić je, znači, na vratima, i to katolički Božić kako je izjavila sestra Pusić za HTV, to jest da će glede raspleta situacije oko oblikovanja Vlade sve biti završeno do „katoličkoga Božića“. To je ta nevjerojatna ali žilava drskost sestri Pusić bliskoga kruga koji namjerno i zlonamjerno želi zaboraviti činjenicu da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, a Hrvati su katolici, pa nikako ne može doći do nesporazuma o kojemu se Božiću govoriiz „ljubavi prema Hrvatskoj“ nudeći šarene bombone bez ikakve primisli o zaradi, kao i banke koje deru Hrvate s filantropskim osmijehom.

Zarađuju lijepo i domaći trgovci i poduzetnici, a dio novaca tajno ili polujavno doniraju političkim strankama starim i novim – oni s najviše novaca i pameti daju svim strankama, neka se nađe, pa koja god pobijedi bit će im zahvalna i pomoći ako zagusti. Zato se lovaši najmanje uzrujavaju oko aktualnog i već pomalo zamornog lova na mandate: njima će uvijek biti dobro. Tako ipak sporo ali dostižno usvajamo regule zemalja stare i visoke demokracije u kojima veliki meštri ogromnih biznisa u zbilji vladaju, a političari obavljaju zadane poslove. Hrvatska sirotinja je kao najveći božićni dar dočekala odluku da veliki meštri ne plaćaju PDV na doniranu hranu, pa će sada pučke kuhinje obilovati proizvodima kojima je istekao rok trajanja.

Ili jesmo, ili nismo

Božić je, znači, na vratima, i to katolički Božić kako je izjavila sestra Pusić za HTV, to jest da će glede raspleta situacije oko oblikovanja Vlade sve biti završeno do „katoličkoga Božića“. To je ta nevjerojatna ali žilava drskost sestri Pusić bliskoga kruga koji namjerno i zlonamjerno želi zaboraviti činjenicu da je Hrvatska nacionalna država hrvatskoga naroda, a Hrvati su katolici, pa nikako ne može doći do nesporazuma o kojemu Vesna Pusićse Božiću govori. Jedini i kobni nesporazum je ulazak velikog broja članova HNS-a u novi i možda kratkotrajni saziv Hrvatskoga sabora, a u tome je HNS vrlo sličan manjincima koji ulaze s nekoliko stotina glasova – s tom razlikom da se sestra Pusić uvijek uspije prikrpati kokošima iz SDP-a koje joj, tko zna zašto, poklanjaju tolika mjesta u parlamentu, na užas svojih odanih članova koji ostaju izvan igre.

Rečene lisice iz HNS-a iz navedenih su razloga sličnosti pokrovitelji niza protuhrvatskih udruga kojima omogućuju slasne zalogaje iz proračuna, a djeluju pod egidom empatije prema „drugim i drugačijim“, što je nonsens koji već dugo želim objasniti onima koji me žele slušati. Ta je floskula, naime, duboko rasistička, šovinistička i blesava. Ako bratija tvrdi , piše, riše i njišti da smo svi jednaki, kako onda neki mogu biti „drugi i drugačji“ (to je jest drukčiji)? Ili jesmo, ili nismo. Ako baš hoćemo tjerati mak na konac, svatko je od nas, poštovane čitateljice i čitatelji, drukčiji od drugih oko nas, od otiska prsta do DNK. Razlikujemo se kao jedinke, ali se razlikujemo i kao narodi, kao nacije i kao rase, imamo razne običaje, različitu povijest, različite kulture i ne postoji na ovom svijetu nikakva nasilna „politička korektnost“ koja bi to htjela zaboraviti – pa se eksperimenti pretvaraju u komično licemjerje pod kojim svi ostaju krvavi ispod kože i viču „car je gol“MedijiNeki se dan neki Bajruši ne znam kojim povodom vratio na slučaj Joea Šimunića i hladnokrvno još jednom ustvrdio da je pozdrav „Za dom“ – ustaški. Čak ga nije proširio s onim „spremni“, nego je, eto, i bez proširenja ustaški. Pomalo, vrlo pomalo, takvi medijski poslenici nestaju iz tiražnih dnevnih novina, „Slobodna Dalmacija“ je već ponešto oslobođena, a nadajmo se da će oslobođenje stići i do drugih, što je slabašna nada jer se opisani tisak i kolumnisti prebacuju u „Telegram“ i „Novosti“, nastavljajući posao, a nikako ne bi list nazvali „Brzojav“ jer je to, vele oni valjda, ustaška riječ a često ih i teroristički incidenti vraćaju u zbilju.

Uvijek na tragu ustaštva

Na tome je tragu i izjava o izbjeglicama predsjednika stranke kojoj su komunističke kokoši ukrale naziv (Hrast – Hrvatski rast), Ladislav Ilčićkoji je tek glasno rekao ono što jest ne dovodeći u pitanje ljudsko dostojanstvo migranata, tek da je riječ o različitim kulturama, a i nekima sporna izjava o „biološkoj nadmoći“ ima i te kakvo uporište u spoznajama o demografski sve slabijoj Europi. No, migranti su samo epizoda u pustoši pusićevštine, njihova je stalna mantra o „drugima i drugačijima“ usmjerena samo i jedino protiv Hrvata kojima je – po njima – svojstvena samodostatnost i koji (po njima) zbog navodne hipoteke iz bliže i nešto dalje prošlosti moraju puzati pred svima koji nisu Hrvati, ne isticati svoje hrvatstvo jer je uvijek na tragu ustaštva, valjda, ne pisati hrvatsku povijest kao što bi ju isitinito htjeli pisati Hrvati, ne govoriti hrvatski baš tako incidentno hrvatski, ne pisati knjige baš hrvatske, ne snimati filmove previše hrvatske, ne tiskati rječnike i pravopise potpuno hrvatske.

I zato postavljati na mjesta gdje se odlučuje ili one koji simpatiziraju isključivo „druge i drugačije“ a još bolje same predstavnike „drugih i drugačijih“, pa će zavladati mir Božji, kao što je i učinjeno u zadnjih četiri godine. I u kazalištima, naravno. Nije zato čudo što se oko „slučaja Ilčić“, to jest Hrast, javio bivši ministar Jovanović. S tim u svezi, kao usputna napomena: neki se dan neki Bajruši ne znam kojim povodom vratio na slučaj Joea Šimunića i hladnokrvno još jednom ustvrdio da je pozdrav „Za dom“ – ustaški. Čak ga nije proširio s onim „spremni“, nego je, eto, i bez proširenja ustaški. Pomalo, vrlo pomalo, takvi medijski poslenici nestaju iz tiražnih dnevnih novina, „Slobodna Dalmacija“ je već ponešto oslobođena, a nadajmo se da će oslobođenje stići i do drugih, što je slabašna nada jer se opisani tisak i kolumnisti prebacuju u „Telegram“ i „Novosti“, nastavljajući posao, a nikako ne bi list nazvali „Brzojav“ jer je to, vele oni valjda, ustaška riječ.

Dvije će se Vlade sastajati na pola puta

A glede raspleta političke krize, samo bi Sibila možda mogla pretkazati što će se dogoditi. Ta proročica u čije se davne tajne moglo zaviriti tek kada je Rim bio u opasnosti, jednostavno nije predvidjela što će se događati u HrvatskojMarkov trgsvršetkom 2015. Riskirajući da me sljedeći dani demantiraju, ja sam vidio znak (kao Konstantin svojedobno) kada je usred Dnevnika HTV stigla vijest da Glogoški ruši šator, iste one večeri nakon sastanka Karamarka i Petrova u Šibeniku. Jesam li dobro protumačio?

Ono što je bilo razvidno zadnjih dana jest da Domoljubna koalicija nije nasjela na providni trik Vlastoljubne koalicije glede izbora predsjednika Sabora i da to nije uzradovalo parakomunističke TrikOno što je bilo razvidno zadnjih dana jest da Domoljubna koalicija nije nasjela na providni trik Vlastoljubne koalicije glede izbora predsjednika Sabora i da to nije uzradovalo parakomunističke vlastoljupce kako su neki tumačili, nego ih razočaralo, a da je tako svjedoče prilježni mediji koji su odmah našli dr. Podolnjaku neke navodne fleke iz životopisa, koje im valjda prije glasovanja nisu bile poznatevlastoljupce kako su neki tumačili, nego ih razočaralo, a da je tako svjedoče prilježni mediji koji su odmah našli dr. Podolnjaku neke navodne fleke iz životopisa, koje im valjda prije glasovanja nisu bile poznate.

Radovao se jedino sivi Leko koji i dalje figurira kao predsjednik Sabora, premda bi – po starim običajima – konstituirajuću sjednicu novoga saziva trebao voditi najstariji izabrani zastupnik, ali ne, vodio je Leko, namjerno ili ne nepripremljen i nesiguran, pa dodatno pridonio farsi. Vlastoljubna koalicija se potom obrušila naravno na predsjednicu države koja u ovom trenutku jedina ima legitimitet i jasno joj poručila da njezinu tehničku Vladu, ako ju ustroji, ne će priznati. Ne će, jer komunisti na lijep način nikome ne predaju vlast, a ako su to učinili 1990. godine – bijahu to posve izvanredni razlozi, o kojima sve znamo: bespomoćni očaj što bi se oni, zagovornici bratstva i jedinstva, morali pa i oružjem suprotstaviti nadolazećoj srpskoj agresiji, nezamislivo. „Ne ćete u Banske dvore, niste ni prije“, pjevaju sada na melodiju Čavoglava doduše nepovijesno i besmisleno.Sabor RH„Mi tu ostajemo, stavit ćemo puškare pred Banske dvore i opaliti po buntovnicima, sjetite se samo srpanjskih žrtava.“

Što će učiniti tehnička Vlada s Pantovčaka, teško je reći. Ako svi budu dobronamjerni i ne potegnu oružje, dvije će se Vlade sastajati na pola puta, recimo u Društvu filmskih djelatnika ili na setu Igara prijestolja, na Plitvicama ili u Šibeniku. S jedne strane stola sjedit će predsjednik tehničke Vlade, recimo Mateša, a s druge samozvani premijer Milanović i dogovarati prijedloge zakona koji ne će biti upućeni Saboru jer Sabora ne će biti, a moglo ga je (lakše) biti da je relativni pobjednik dobio mandat , kao što nije, a zašto – ne zna se. Nismo daleko ni do krucijalnoga pitanja – na koju će stranu stati Hrvatska vojska koja bi trebala slušati predsjednicu a ne ministra koji više nije ministar niti premijera koji nije premijer i ne će biti? Hoće li se Milanović i njegovi povući u šumu kao svoj prirodni ambijent, nije poznato niti hoće li njihovo sjedište biti recimo u Topuskom, gdje će im se pridružiti i antifašistički kulturni djelatnici jergovići, pavičići, tomići i ini tići jugovići ? I pitanje svih pitanja, kako će reagirati Hrvatske šume?

Nikad zaživljeli model „bratstva i jedinstva“

Pomalo se šalim ali na rubu gorčine, držeći da ništa nije neizgledno jer se kod crvene klateži ne radi samo o proračunatoj vlastohlepnosti nego i već poznatom iracionalnom ponašanju koje u dobrom dijelu ima veze s liječničkim upozorenjima o pretjeranom uzimanju lijekova ili još gore –Božo Petrovo neuzimanju lijekova.

Glede Mosta: meni su ti dečki (i cure) iz područja političke mostogradnje simpatični, a neke i osobno poznajem. Nisu u svemu fanatični idealisti, ne jašu na svim svojim prvobitnim zamislima nego prihvaćaju realnost i realne opasnosti poput nestanka županija, to jest regionalizacije, to jest federelizacije hrvatske države, na što nitko i nikada ne smije pristati iz znanih irenejskih razloga. Međutim, trebali bi shvatiti da tripartitna zamisao na stanovit način miriše upravo po nikad zaživljenom modelu „bratstva i jedinstva“ koji završava kako je već poznato, Tripartitna zamisaoTrebali bi shvatiti da tripartitna zamisao na stanovit način miriše upravo po nikad zaživljenom modelu „bratstva i jedinstva“ koji završava kako je već poznato, a opstrukcija i furtimašenje crvenih u tako zamišljenoj Vladi toliko su predvidljivi da me hvata jezaa opstrukcija i furtimašenje crvenih u tako zamišljenoj Vladi toliko su predvidljivi da me hvata jeza.

Što ako će crveni, primjerice, kao apsolutni izborni gubitnici zahtijevati „manje vrijedna“ ministarstva kao što je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo kulture, a to su upravo ministarstva preko kojih su obavljali pa žele i opet najveće ideološko nasilje nad hrvatskim narodom, njegovim običajima i kulturom, njegovim nacionalnim i kulturnim identitetom? Što ako putem njim budu nametali svoj manjinski svjetonazor, narodu neprihvatljiv? Ili ako crveni budu zahtijevali Ministarstvo vanjskih poslova, kao što im se čak diskretno nudi? Hoćemo li se recimo s nekim Milanovićem ili sličnim vratiti osovini London - Zagreb - Beograd i podmetnuti klip u Hrvatske kronikeNo, iz vremena meteža i kaosa vraćam se u vrijeme slave i ponosa, da malo dođem k sebi i promotrim stvari iz kuta Povijesti. Razlog je deseti prosinca i Tuđman, predvodnik naraštaja koji je uspio učiniti što mnoga i mnoga pokoljenja stoljećima prije nas nisu, a to nam nitko ne može oduzeti. Zato sve što se i danas događa možemo gledati pomalo veteranski ležernije (ha!), državu imamo a ni demokraciju još nismo izgubili nego je samo izigrana. S Tuđmanom otvaram i prve stranice moje netom tiskane knjige „Hrvatske kronike“ u nakladi kolege Nikole Đuretićakotač Kolindine dobre zamisli o liniji Baltik - Crno more - Jadran, odnosno vratiti se na ljubavnu priču sa zapadnim Balkanom? Pa neka mi kažu, jer ja nisam dosta pametan, kako bi sve to funkcioniralo, i kako dugo?

Iz vremena meteža i kaosa vraćam se u vrijeme slave i ponosa

No, iz vremena meteža i kaosa vraćam se u vrijeme slave i ponosa, da malo dođem k sebi i promotrim stvari iz kuta Povijesti. Razlog je deseti prosinca i Franjo TuđmanTuđman, predvodnik naraštaja koji je uspio učiniti što mnoga i mnoga pokoljenja stoljećima prije nas nisu, a to nam nitko ne može oduzeti. Zato sve što se i danas događa možemo gledati pomalo veteranski ležernije (ha!), državu imamo a ni demokraciju još nismo izgubili nego je samo izigrana. S Tuđmanom otvaram i prve stranice moje netom tiskane knjige „Hrvatske kronike“ u nakladi kolege Nikole Đuretića (izabrane kolumne objavljivane na stranicama HKV-a u zadnjih osam ili devet godina). Naime, s tekstom iz 2006. , iz vremena detuđmanizacije, a kažem: “Devedesete godine 20. stoljeća bit će u povjesnicama zapisane kao Tuđmanovo doba i ujedno kao vrijeme kratkotrajne hrvatske državne samostalnosti. Bez obzira što je u polovici toga vremena Hrvatska bila djelomično okupirana, bez obzira što je vrijeme bilo ispunjeno bitkama za hrvatsku opstojnost i bez obzira na mračna lutanja u društvenoj preobrazbi, Hrvatska je imala svoju vlastitu, izvornu, samostalnu politiku i vođu koji se nikome nije klanjao. Teško i snažno, Hrvatska se oslonila na sebe i izdržala je. Imala je svoje dostojanstvo, a ono je potrebno jedinki, narodu i državi da bi se osjećali živima. Bez dostojanstva, jedinka se pretvara u krpu, narod u malodušnu gomilu, a država u plijen grabežljivaca... Tuđman u svijesti umnijih naših mlađih suvremenika živi kao lik iz davnina, nestvaran i neusklađen s današnjim vremenima beskarakterne hrvatske politike.“

I tako dalje. Tekst je relativno dug i trpak, a ni knjiga „Hrvatske kronike“ nije kratka, više od pet stotina stranica. Ništa nije dodavano niti sam prodavao naknadnu pamet. Jedino što bih rado prodao jest što više primjeraka knjige zainteresiranim čitateljima.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 20-11-2019, 10:57:54

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.