Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Od sredine studenoga 2015.

Europa je definitivno postala opasno mjesto za život i po život. Upravo joj se događa ono što se dogodilo Hrvatskoj devedesetih prošloga stoljeća – istodobna unutarnja i vanjska agresija. Pa kako je tada bludila i puštala da Srbi i njihova jugoslavenska armija ubijaju ljude u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj, razaraju gradove i čine najokrutnije zločine, tako i sada (za sada) ne čini ništa do li „osuda“ i „zgražanja“ nad užasnim zločinom počinjenim nad mladim ljudima koji su se došli zabavljati na koncertu svojih ljubimaca, družiti se u restoranima ili pogledati nogometnu utakmicu. U Parizu, gradu svjetla, ugasila se i konačno belle epoque sigurnog, nonšalantnog i uglavnom dobroga života fanatičnom diverzijom suludih islamističkih terorista, dogodila se konverzija koju se moglo i očekivati – umjesto da se cijeli slobodan svijet udruži u uništenju najveće opasnosti našega vremena i spašavanju svoga načina života, našega načina života, krenulo se u tu akciju slabašno i nikako, razjedinjeno i prijetvorno, s različitim strategijama i ciljevima, a podivljali je protivnik odgovorio snažno i nemilosrdno prebacujući bojno polje u srce Europe koja nema više nikakvu kontrolu ni nad samom sobom a nekmoli nad skupinama i pojedincima koji joj rade o glavi - u njoj samoj.

U ovoj situaciji treba trenutačno zaboraviti na inače točne tvrdnje da se bivšim kolonizatorima i uzurpatorima tuđih blaga i zemalja ta njihova nesretna (glede pljačke sretna) povijest vraća u lice kao vruća, krvava pljuska, treba zaboraviti ne zaboravljajući, ali i ne dopuštajući da SirijaSirija nije slučajno odabrana, nego je trebala (i jest) poslužiti kao primjer, uzor i eksperiment za veliku operaciju koja je u tijeku. Više-manje stabilna zemlja u kojoj su ljudi pristojno živjeli, školovali se i dostigli podosta visoku razinu obrazovanja i civiliziranosti, poslužila je arhaičnim negatorima svake civilizacije i kulture od najstarijih do suvremenih kao poligon za iživljavanje takvoga intenziteta koji je zaprijetio golom opstanku naroda te ga natjerao u stampedo prema zapadu, a stampedu se pridružio i velik broj isto tako životno ugroženih Iračana.današnjoj europskoj mladeži trnu zubi od otrovnih bobica otaca nego se koncentrirati na sadašnjost i udariti svom snagom na bestijalne, bezumne bolesnike koji svoju mladež truju fanatizmom i šalju u ubilačke i samoubilačke napade. Tako gine ležerna, života željna europska mladost od ruke indoktrinirane, nesretne islamističke djece koju su podli gadovi odgojili u kulturi smrti i poslali u smrtonosne pohode. a sami se kukavički skrivaju u podzemljima europskih gradova izlazeći ujutro odjeveni u europska odijela, s kravatama i aktovkama, tek rijetki u odjeći kojom pokazuju porijeklo, tek rijetki i ne najopasniji koji se okupljaju u tamnijim dijelovima džamija izraslih masovno u Europi u prošlim desetljećima. Oni ne će staviti oko struka pojas s eksplozivom,oni ne će uzeti kalašnjikov ni u Parizu i Londonu, ali ni u Siriji i Iraku, oni ne će razarati antičke hramove nego prodavati neprocjenjive kipove i ploče, oni su elita vrlo dobro umrežena i tehnološki potkovana, s razgranatim naftnim poslovima. I imaju plan u kojem su „mučenici“ samoubojice i ubojice samo jadni, zaneseni pijuni pretvoreni u zombije.

Taj je plan grandiozan, treba priznati. Sirija nije slučajno odabrana, nego je trebala (i jest) poslužiti kao primjer, uzor i eksperiment za veliku operaciju koja je u tijeku. Više-manje stabilna zemlja u kojoj su ljudi pristojno živjeli, školovali se i dostigli podosta visoku razinu obrazovanja i civiliziranosti, poslužila je arhaičnim negatorima svake civilizacije i kulture od najstarijih do suvremenih kao poligon za iživljavanje takvoga intenziteta koji je zaprijetio golom opstanku naroda te ga natjerao u stampedo prema zapadu, a stampedu se pridružio i velik broj isto tako životno ugroženih Iračana.

Multikulturalne iluzije

Grandiozan plan koji sam spomenuo, točno je računao da će se Europa, propusna i propisno zadojena multikulturalnim iluzijama, otvoriti Sirijcima jer njihovu kulturu drži zalogom za podosta laku integraciju. No usporedo su gospodari Velikoga plana što milom što silom natjerali u stampedo prema Europi uz Iračane još i Afganistance i Pakistance, a iz Afrike poslali arapske žrtve arapskih proljeća, kolone žrtava klimatskih promjena i bivše kolonijalne podanike koji su se htjeli domoći zemalja bivših robovlasnika, zemalja u kojima mnogi njihovi suplemenici žive već dugo, u najvećem broju neintegrirani i prigušeno gnjevni, a sada im je ubrizgana svježa krv koja će ih neslućeno ojačati. A isto će tako ojačati, i već jest, fanatična teroristička mreža koja je upravo dobila nove snage pridošle s migrantskom valom i one su u kratkom vremenu probudile spavače u europskim državama, osokoljene novom energijom. Idiotski zaključci koji se čuju i iz zauvijek odlazeće „tehničke“ Vlade u Hrvatskoj, da naime migrantski val i teroristički napadi poput ovoga na crni petak nemaju nikakve veze, dokazuju svu nesposobnost analize, koju slijedi i nesposobnost akcije.

Veliki plan zove se islamizacija Europe, i to je sada očito. (Neki shvate prije, neki kasnije, sjećam se naše situacije kada je 1990. Tuđman rekao: „Eto, sada su i zadnje budale shvatile...“) Planeri nisu ništa radili napamet. Proučili su Europsku uniju i radosno zaključili da se ona nema čime oprijeti, da nema čime zadržati mase u pokretu, da je potpuno bespomoćna, ali ne samo u fizičkom smislu. Točno su zaključili da Europa nema duhovnu kohezijsku snagu, da su ju rastočili lijevi šarlatani i njihove „udruge“ uvučene u sve pore europskoga društva kao arbitri i sjekači grana koji su napokon počeli vaditi i samo korijenje te se Europa urušila egzistirajući još samo u beamterskoj frazi bez smisla. Takvu je Europu lako osvojiti bez oružja, jer oni koji dolaze imaju svoje vezivno tkivo i nisu duhovno rasuti, pripadaju tom tkivu i u odsudnom će času – makar i nisu sada svjesni svoje uloge, makar u tom mnoštvu doista ima nedaća i tragedija – prirodom stvari postati vrlo predanim provoditeljima Velikoga plana islamizacije stare i u ovim vremenima vrlo blesave Europe.

Oružje većini njih ne treba i nemaju ga (osim terorista koji IslamizacijaVeliki plan zove se islamizacija Europe, i to je sada očito. (Neki shvate prije, neki kasnije, sjećam se naše situacije kada je 1990. Tuđman rekao: „Eto, sada su i zadnje budale shvatile...“) Planeri nisu ništa radili napamet. Proučili su Europsku uniju i radosno zaključili da se ona nema čime oprijeti, da nema čime zadržati mase u pokretu, da je potpuno bespomoćna, ali ne samo u fizičkom smislu. Točno su zaključili da Europa nema duhovnu kohezijsku snagu, da su ju rastočili lijevi šarlatani i njihove „udruge“ uvučene u sve pore europskoga društva kao arbitri i sjekači grana koji su napokon počeli vaditi i samo korijenje te se Europa urušila egzistirajući još samo u beamterskoj frazi bez smisla. Takvu je Europu lako osvojiti bez oružja, jer oni koji dolaze imaju svoje vezivno tkivo i nisu duhovno rasuti, pripadaju tom tkivu i u odsudnom će času – makar i nisu sada svjesni svoje uloge, makar u tom mnoštvu doista ima nedaća i tragedija – prirodom stvari postati vrlo predanim provoditeljima Velikoga plana islamizacije stare i u ovim vremenima vrlo blesave Europe.koriste njih kao oružje, ali koriste i pravo oružje), ali se oružje podiže oko njih i s njima u svezi. Donedavno uvezane u Uniju i pod kišobranom NATO saveza vrlo mirne i sigurne u Europi bez granica, nacionalne države vraćaju se sebi, otkrivaju i prebrojavaju svoje vojne i policijske snage, obilježavaju svoje granice ne samo žicom nego i postrojbama koje se na tim dodirima opasno bliže. I to je bio i jest dio Plana, da mnoštvo svojim agresivnim i nezaustavljivim hodom izazove tenzije u samoj Europi, a ponegdje uzdigne u zbilju povijesne animozitete. A možda izazove i ratove, zašto ne, pa na tlu Europe već su se vodili ratovi i poslije Drugoga svjetskog rata, ništa novo, i zašto bi se vodili svugdje drugdje – posebno na Bliskom i ne samo bliskom istoku. Eto i dobri papa Franjo misli da se već vodi Treći svjetski rat, na refule. U tako razdrtoj Europi bez kompasa, bez tvarnih i duhovnih obrambenih mehanizama, islamizacija se može provesti relativno brzo, u nekoliko naraštaja, od tih milijuna koji su došli i još dolaze nastat će novi i novi milijuni, povezani vjerom i svojim tradicijama kojima ostaju vjerni ma gdje bili. A Europljani? Pa oni će se morati integrirati .

Ni to, ta intergacija nije ništa novo za povijesne hrvatske prostore, recimo, ali ni za mnoge istočno od njih. Dio hrvatskoga plemstva u Bosni , bili pripadnici krstjana ili ne, prijelazom na islam sačuvao je svoje privilegije, a slijedilo ga je podosta naroda. Integrirali se, štono riječ, uzeli islam, ali sačuvali uspomenu na svoje porijeklo i staru vjeru. Pa će tako i Europa u cjelini. Možda pobijedi umjerena struja islamista, ako postoji, pa ne će razoriti Veneciju, Dubrovnik ili Pariz. Samo će uništiti crkve, slike i kipove.

Hrvatska bez vanjske politike

Gdje je Hrvatska u ovoj sadašnjoj europskoj kataklizmi? Na putu. Na balkanskom putu. Bez vlastite vanjske politike, bez razuma i instinkta za obranu, bez volje. I opet zemlja u tranziciji, zemlja tranzicije. Čak i bez legitimne vlasti, bez Vlade, čak bez reakcije kada sitna slovenska politika postavlja žicu na hrvatskoj zemlji. Postavlja, pa što, veli tehnički ministar Ostojić koji se ne želi zamarati tehničkim sredstvima postavljenim na granice, jer se i tako ne zna gdje je međa, vele Kranjci, i što se onda truditi. Znači, Hrvatska ne štiti svoje granice ni na ulazu ni na izlazu, a kada svi sve zatvore, onda Hrvatska ne će imati izlaza i morat će u zimskim mjesecima grijati migrante koji će tako topli, užareni, postati nemirnima.

Ako napokon i Hrvatska fizički spriječi ulaz migranata iz Srbije, oni bi mogli biti provaliti u Hrvatsku i uz pomoć srbijanske vojske koja bi im otvorila put, a zatim bi se povukla na početne položaje. Ako u tom trenutku budu na vlasti ostojići, ne dao Bog, naći će razumijevanja i za srbijanske poteze – pa svatko može ući na hrvatski teritorij kako želi i kada želi, što važi i za bratsku srbijansku vojsku. Ukoliko do takve situacije ipak ne dođe, Srbija će uputiti migrante preko tzv. Republike srpske, od Bijeljine preko Posavine i tako do Une, ili preko Trebinja pa valjda kroz hrvatske županije i opet do Une i preko Une. U svim tim verzijama migranti i opet moraju preko Hrvatske, te će vjerojatno najveća koncentracija biti negdje kod Cetingrada – i što onda? A upravo u blizini Cetingrada, s „bosanske“ strane već je odavno oblikovana jezgra mudžahedinskoga terorističkog stožera koja već isto tako odavno terorizira i bijele muslimane,a oni ne pružaju pravi otpor. Ta jezgra isto tako odavno planira prelijevanje u Hrvatsku, što će joj na migrantskom valu i uspjeti.

Čekaju nas vrlo zanimljiva i opasna vremena u kojima, kako reče svojedobno Milošević, ni oružani sukobi nisu nemogući. Srbija istodobno radi na dva scenarija: prvi je sjedinjenje s tzv. Republikom srpskom nakon najavljenog referenduma u tom genocidom zaposjednutom „srpskom“ entitetu, druga je privlačenje muslimana novom, tzv. promuslimanskom politikom koja je apoteozu doživjela nedavnim posjetom Vučića Sarajevu (i Srebrenici) a tom je prilikom srbijanski vožd rekao, citiram otprilike, „ svi smo mi isti, samo nas religija dijeli“. Za stolom su u tom trenutku bili (Vijeće ministara) uz Srbe i muslimani i Hrvati, a nitko od njih nije replicirao, nitko nije imao ništa reći na otrovnu izjavu o „istosti“ valjda jednoga, jugoslavenskoga naroda koji se dijeli smo po vjeri, dotično – kao i uviijek – srpskoga naroda pod jugoslavenskim imenom.

Izjava je bila upućene u stvari samo muslimanima-Bošnjacima, a u podtekstu bijaše neumrla stara krivotvorina PlanoviSrbijancima i Srbima uopće potrebno je savezništvo i mir s muslimanima u BiH da se u miru posvete svome i ruskom pokušaju destabiliziranja Crne Gore i njezinom mogućem povratku u „jugoslavenske okvire“, sprječavanjem Crne Gore da uđe u NATO, dotično arhitektonskim pothvatom koji i Srbiji i Rusiji nudi izlaz na Jadranskom more, a sve u okviru novoga Varšavskog saveza. Cilj je stvaranje jedne manje velike Srbije nego što je bila planirana devedesetih, ali s projekcijom koja budi nade da bi i taj plan, nasukan na Hrvatskoj, opet mogao doći u prvi plan.koja želi falsificirati povijest i poništiti jedinu istinu da su prije osmanlijskoga prodora u Bosnu i u Hercegovinu na tom području živjeli isključivo Hrvati. Novo bratstvo i jedinstvo Srba i Bošnjaka u BiH ujedno je pričuvni srbijanski scenarij u slučaju da veliki svijet stane na zadnje noge i ne dopusti sjedinjenje RS-a i RS-a, to jest ne dopusti stvaranje velike Srbije (minus Kosovo, a i taj minus može postati upitnim) – tada bi se novo bratstvo u BiH s dva entiteta sručilo naravno na Hrvate bez entiteta koji su remetilački faktor, koji u ovom času nemaju potporu nitokuda, pa je i dobri papa Franjo primajući neki dan Dragana Čovića u Vatikanu zaboravio spomenuti hrvatsko ime, što je već postalo tradicionalnim: odlučnije je Stepinac branio Židove i Srbe nego što dobri Franjo brani Hrvate.

No, sve navedeno samo je jedno poglavlje šire sročene priče koja ima i druge dimenzije na nemirnom jugoistoku. Srbijancima i Srbima uopće potrebno je savezništvo i mir s muslimanima u BiH da se u miru posvete svome i ruskom pokušaju destabiliziranja Crne Gore i njezinom mogućem povratku u „jugoslavenske okvire“, sprječavanjem Crne Gore da uđe u NATO, dotično arhitektonskim pothvatom koji i Srbiji i Rusiji nudi izlaz na Jadranskom more, a sve u okviru novoga Varšavskog saveza. Cilj je stvaranje jedne manje velike Srbije nego što je bila planirana devedesetih, ali s projekcijom koja budi nade da bi i taj plan, nasukan na Hrvatskoj, opet mogao doći u prvi plan.

Zamašne urote

Znači, kuju se zamašne urote, a Europa koja je uvijek bila priglupa u pitanjima svoga jugoistoka, sada još dodatno izblesavljena tenzijama oko migrantskoga vala – ta Europa koja je vukla najgore moguće poteze oko BiH, opet je jednom zavapila u pomoć. U tom svjetlu treba naravno promatrati dolazak američkoga potpredsjednika Joea Bidena koji je navodno vrlo sklon Hrvatskoj i Hrvatima, zna kako se zovu (za razliku od dobroga pape), nije mu nepoznato što se sve događalo u zadnjih 25 godina, zna sve o Srbijancima, Srbiji i Srbima uopće. Nosi li on sa Joe Bidensobom novu strategiju američke politike za jugoistok Europe, znat ćemo uskoro. Ako nosi u torbi zapečaćeni Dayton, bit će to još samo jedan prazan razgovor.

A Hrvatska ne može i ne smije ostati kakva je bila zadnje četiri godine (pogotovo), mala, skrušena, bulimijska zemljica Hrvatska s vlastima koje nisu organizirale upravu, pravosuđe, gospodarstvo i slične poluge nego su organizirale organizirani teror nad vlastitim, hrvatskim narodom i drže ga u stanju političke obamrlosti, i kod nas povezane s terorističkim „nevladinim“ civilnim udrugama kojima se daje šakom i kapom (tri milijarde godišnje) da razaraju hrvatsku svijest, ponos i kulturu. Ukoliko tko očekuje (a očekuje, vidi: Biden) da Hrvatska i Hrvati u Hrvatskoj i u Herceg Bosni postanu štit na kojemu će se razbiti što islamistička što rusko-srpska pravoslavistička ekspanzija, onda trebaju biti svjesni da ovakva Hrvatska kakva je sada to ne može učiniti prije nego što sama u sebi ozdravi i vrati se sebi.

Izbori su pokazali da narod više ne želi bagru koja ga je kinjila na stotinu načina, premda tih 78 ili 77 mandata (Domoljubna koalicija plus Most) ne pokazuje dovoljno stvarno stanje duha nacije u ovom trenutku – bilo je izbornih prijevara u korist crvenih (neka mi nitko ne kaže da nije, a moda preferencijskih glasova tomu je pripomogla), bilo je zazora prema „nereformiranoj desnici“i osoba poznatih iz nekih bliskih nelijepih vremena, ali je zahtijevanje naroda usprkos svemu i usprkos apstinenciji mnogih vrlo razvidno: on želi snažnu Hrvatsku u kojoj će se Hrvat dobro osjećati i pristojno živjeti, a iznad svega Hrvatsku koju se ne će napadati, gristi i glodati iz same Hrvatske toliko agresivno da izaziva mučninu u hrvatskome biću. Žele sigurnu Hrvatsku u kojoj manjina ne će moći vrijeđati većinu, kao što ne žele Hrvatsku u kojoj će većina vrijeđati manjinu, ali u kojoj manjina treba znati gdje joj je mjesto i ne tražiti ono što nigdje drugdje ne bi dobila. S tim u svezi treba naravno mijenjati i izborni zakon koji jamči manjinama osam mjesta (!) u Hrvatskom ŽeljeHrvati žele snažnu Hrvatsku u kojoj će se Hrvat dobro osjećati i pristojno živjeti, a iznad svega Hrvatsku koju se ne će napadati, gristi i glodati iz same Hrvatske toliko agresivno da izaziva mučninu u hrvatskome biću. Žele sigurnu Hrvatsku u kojoj manjina ne će moći vrijeđati većinu, kao što ne žele Hrvatsku u kojoj će većina vrijeđati manjinu, ali u kojoj manjina treba znati gdje joj je mjesto i ne tražiti ono što nigdje drugdje ne bi dobila.saboru, od toga tri Srbima zajamčena, da više nikada ne bude moguće (kao što se upravo ovih dana dešava) da manjine odlučuju o hrvatskoj vlasti, o hrvatskoj sudbini. A Hrvatima izvan domovine, odnosno izvan sadašnjih nepovijensih granica RH, bilo iseljenicima u dalekim zemljama, bilo onom dijelu hrvatskoga naroda koji živi u sadašnjoj izmišljenoj BiH , treba osigurati puno više utjecaja, mjesta u Saboru, kao što smo jednom već bili učinili a onda ih žrtvovali na oltaru sramnih trgovanja i podilaženja orjunaškim podmetanjima.

A da političke nezrelosti i zbunjenosti ima i dalje dokazuju tih 56 mandata koalicije s ukradenim imenom „Hrvatska raste“ kojima su nagrađeni milanovići, jovanovići i pusići, tvorci politike koja je Hrvatsku dovela do dna i normalnom je čovjeku apsolutno nejasno kako su (izvan svojega izdajničkog članstva SDP-HNS) mogli dobiti i jedan jedini glas normalnoga čovjeka. Dobili su i sada smo tu gdje jesmo, pa ma kako završila ova priča – a uvjeren sam da će ipak dobro završiti – ostat će gorak okus. I ta će gorčina usporiti razvoj Hrvatske do onoga stupnja na kojemu doista može postati, snagom, pameću i hrabrošću, ono što od nas očekuju europski i prekobarski šaptači – predziđe ne toliko kršćanstva koliko predziđe suvremene uljudbe, što je na stanovit način paradoksalno jer se ta uljudba odrekla kršćanstva ili ga se barem posramila u svojim ključnim dokumentima, a to ju je i dovelo do ovoga trenutka panike i dezorijentiranosti.

I sada treba na svojim istočnim granicama siromašne kondotijere s križem na štitu i krunicom oko vrata, ta Europa, sva Europa u raljama multikulturnih deluzija i bankarske grabeži, Europa koja je proglasila svojom vjerom profit i beskarakternu asocijalnost, uz prijetvornu anacionalost i prijezir prema malim narodima, uz propagiranje ideologija protivnim ljudskoj naravi. A na kraju će izvući iz zemlje spaljene templare koje je masakrirala na crni petak.

Glede udara na „kalifat“ u Siriji: više od svega dojmila me se slika razgovora Obame i Putina u kafiću, bogme jest do sada čudo neviđeno.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 20-11-2019, 10:45:33

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.