Hrvoje HitrecHrvoje Hitrec - karikatura

Hrvatske kronike

 Na prijelazu listopada u studeni

Vrijeme upravo potresno stabilno. Bez obzira što živim nedaleko od Brežica, doduše na hrvatskoj strani, nisam baš osjetio potres na dan Svih svetih jer sam se upravo tresao u groznici od neke odurne Brezice1viroze koja navodno drma sjeverozapadom Hrvatske i uvelike pridonosi doista već bolesnoj izbornoj groznici. Usput: Brežice su u 17. stoljeću bile vlasništvo Vuka Frankopana (oca Frana Krste), što znači da su povijesno i potresno na hrvatskoj strani. Usput: epicentar potresa bio je gotovo točno na mjestu nuklearke Krško, što još jednom dokazuje da je sagrađena na trusnom području, pa ako dođe do stvarno katastrofalnoga potresa i sloma nuklearke – lijepi naš grad Zagreb bit će evakuiran na neodređeno vrijeme, recimo na sto godina ili više, a izbjeglice iz Zagreba i okolice krenut će prema Slavoniji, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, to jest većina suvremenih Zagrepčana vratit će se kući.

Na taj će način biti ostvareni i vapaji za decentralizacijom, koji StrategijaMilanovićeva izborna strategija je u biti vrlo jednostavna, da ne velim prosta. Kao što srpska književnost, recimo, nema pisaca ni djela sve do novije povijesti pa krade od hrvatske i proglašava srpskom našu renesansnu i baroknu književnost, tako radi i SDP u ovoj kampanji: bezočno krade sve što mu ne pripada niti mu je ikada pripadalo, štoviše, sve od čega je zazirao i čega se užasavao. Nisu to više samo Starčević, Radić i Tuđman, sada se ide sto koraka dalje. Sažeto: SDP u erupciji neinteligentne i tragikomične promidžbene agresije oksimoronski tvrdi: mi smo pravi Hrvati, mi smo narodna stranka (koalicija) a oni su nenarodna, mi radimo, mi smo uspješni. I poanta: „Znači, HDZ će na izborima dati glas SDP-u, što je jedino logično.“se čuju u izbornoj kampanji. Dio tih vapaja je ispunjen autonomaškim i sličnim težnjama, drugi dio ima ponešto razboritosti, ali se cijela priča svodi na dobro ili loše upravljanje državom: ako se dobro upravlja, ako se ne zanemaruje ni jedno područje Hrvatske i pravedno raspodljeljuje novac, onda ni formalna „centralizacija“ ne izaziva napetosti i sukobe. Radikalna decentralizacija može dovesti do stvaranja feuda i jačanja centripetalnih sila, što odgovara onima koji žele razmrviti Hrvatsku. Dozivanje regija unutar Hrvatske (ukidanje županija) vrlo je simptomatično jer dolazi iz usta onih koji su privrženi širokoj regiji što ima miris (smrad) jugosfere.

No, eto kamo me je odveo potres, i kamo me nije odvela (početna) upala pluća – naime potres je, kažu, bio i u Lisinskom dan uoči Sisveta, gdje su hrvatski etičari pod vodstvom Šeparovića definitivno poslali Broza u pakao (premda se on ondje odavno nalazi). Kažu da se tresla zgrada, pa i kada se sudište dotaknulo slučaja Milanović koji je ipak u usporedbi sa svojim komunističkim diktatorom sitni, ubogi đavo. Zoki je u stvari ponosan što je na etičkom suđenju nazvan veleizdajnikom, a vidljivo je to iz njegove izjave da su veleizdajnici ljudi od kalibra. U istom je danu nazvao Domoljubnu koaliciju družbom izdajnika koji, znači, njemu veleizdajniku nisu ni do koljena.

Milanovićeva izborna strategija je u biti vrlo jednostavna, da ne velim prosta. Kao što srpska književnost, recimo, nema pisaca ni djela sve do novije povijesti pa krade od hrvatske i proglašava srpskom našu renesansnu i baroknu književnost, tako radi i SDP u ovoj kampanji: bezočno krade sve što mu ne pripada niti mu je ikada pripadalo, štoviše, sve od čega je zazirao i čega se užasavao. Nisu to više samo Starčević, Radić i Tuđman, sada se ide sto koraka dalje. Sažeto: SDP u erupciji neinteligentne i tragikomične promidžbene agresije oksimoronski tvrdi: mi smo pravi Hrvati, mi smo narodna stranka (koalicija) a oni su nenarodna, mi radimo, mi smo uspješni. I poanta: „Znači, HDZ će na izborima dati glas SDP-u, što je jedino logično.“

Zločinački trik

I to me pomalo podsjeća na srednjovjekovne vladare (ne samo srpske) koji su cijeli život ratovali, činili zlodjela i obračunavali se s mogućim pretendentima iz kruga vlastite obitelji, a na kraju života odlazili u manastire i samostane, te mnogi od njih bivali proglašeni svecima. Četiri su godine kukurikavci činili najgora moguća zla hrvatskoj uljudbi, hrvatskoj kulturi i hrvatskom gospodarstvu, a posve na kraju povukli se u samostan hrvatstva i proglasili se njegovim svećenicima. Za takvo što treba doista imati drskosti i prijezira prema javnosti, prema narodu. I tu je i odgovor: ovo što čine sada u finišu kampanje potpuno je isto onomu što su činili do sada, otvoreno i bezočno pokazivanje krajnjega prijezira prema hrvatskom narodu kojemu je, smatraju, dovoljno viknuti „Hrvatska! Hrvatska!“ pa da u trenu zaboravi zločine iz četiri mračne, mučne godine.

Ako se prisjetimo povijesti, a nije teško jer se stalno i s razlogom prisjećamo, onda se radi o istom zločinačkom triku kojemu su pribjegavali duhovni i biološki očevi i djedovi ovih crvenih nametnika: u Drugom svjetskom ratu tvrdili su da se bore za Hrvatsku, a borili se za Jugoslaviju, tvrdili da se bore za nacionalnu ravnopravnost, a borili se za velikosrpsku prevlast, tvrdili da se bore za pravedno društveno uređenje, a borili se za najordinarniji boljševički totalitarizam, tvrdili da se bore za oslobođenje, a oslobodili života pola milijuna Hrvata. I nakon svega tvrdili (a tvrde i danas) da Hrvatske bez njih više ne bi bilo, da su oni zaslužni što je poslije rata uopće opstala makar u toj CrkvaCrkva u Hrvata vrlo je razgovijetno dala do znanja koje opcije uživaju njezinu simpatiju: one koje uvažavaju kršćanske vrijednosti, koje ne koketiraju s „novim ideologijama“ protivnim ljudskoj prirodi, koje brane život od začeća itd. Znači, simpatije za kulturu života naspram crvene kulture smrti i laži, a time je sve rečeno. Simpatije za one koji su užasnuti demografskim stanjem nacije i žele promijeniti stanje koje prijeti opstanku Hrvata.rudimentarnoj formi „socijalističke“ države na papiru koja se državom nije smjela nazivati, a svaki spomen države kažnjavao se robijom ili smrću.

I zato izbori za Hrvatski sabor 8. studenoga trebaju biti konačni obračun s kulturom laži koja je na velika vrata uvedena u hrvatski život zadnje četiri godine. Nabrajanje tih laži već je donekle nepotrebno, nema više vremena za detalje, a oni koji žele ponoviti gradivo mogu jednostavno prelistati ovu rubriku i kronološki poredati beščašća lažljive crvene klateži. Do petka, kada završava kampanja, očekujem da će crveni izgovoriti još pregršt nebuloza, poput one Zokijeve da bi papa Franjo glasovao za SDP. Sada im jedan Franjo (Tuđman) nije dovoljan, treba im i drugi Franjo, papa, a kampanju će završiti krilaticom „Ako je Bog s nama, tko može protiv nas“. Promidžbeni stroj kuku-urlikavaca navodno traži od Vatikana da pokrene proces proglašenja blaženima Račana i Milanovića, koji bi tekao glatko za razliku od proglašenja Stepinca svecem, jer SPC ne bi imao ništa protiv. Štoviše, budući da je papa sada počeo proglašavati svecima i roditelje svetaca, na red bi mogao doći i Milanovićev otac.

Crkva u Hrvata vrlo je razgovijetno dala do znanja koje opcije uživaju njezinu simpatiju: one koje uvažavaju kršćanske vrijednosti, koje ne koketiraju s „novim ideologijama“ protivnim ljudskoj prirodi, koje brane život od začeća itd. Znači, simpatije za kulturu života naspram crvene kulture smrti i laži, a time je sve rečeno. Simpatije za one koji su užasnuti demografskim stanjem nacije i žele promijeniti stanje koje prijeti opstanku Hrvata. (Kina je ukinula zabranu rođenja drugoga djeteta, u Hrvatskoj se mnogi parovi ponašaju kao da postoji zabrana rođenja i prvoga djeteta.)

Mediji kao potpora kulturi laži

Mediji su najvećim dijelom potpora spomenutoj kulturi laži, otvorena potpora ili slabo prikrivena. Tako HTV u izbornoj kampanji emitira neku pro i kontra emisiju s voditeljicom Kasapović i velikom panoramom gdje crvena boja zauzima pola prostora, a crna boja drugu polovicu. Tako HTV dijeli, znači, hrvatsku političku scenu na crvenu i crnu, s tim da je crno sve što nije crveno, a poruka je ista kao s izbornih plakata crvenih – ako ne ćete nas, Hrvatska će upasti u crnilo, bit će to povratak na staro. Koje staro? Tu treba zastati da se vidi infantilnost plašenja hrvatske publike: je li to staro povratak u devedesete? Ako „staro“ jest taj povratak, kako to da crveni odjednom svojataju baš to „staro“ i Tuđmana? Znači i oni su za povratak na staro, ili ne znaju što govore.Izgubili se u lažima. Ili hoće reći da je to „staro“ komunistička Jugoslavija u koju se oni ne bi vraćali, za razliku, valjda, od Domoljubne koalicije koja bi... Kao što vidite, kad čovjek analizira gluposti, neminovno dolazi do točke kada i sam upadne u njih.

Rečena emisija HTV-a je obično podmetanje, odnosno tako je zamišljena, ali je jedan čovjek izbjegnuo zamku - Ivo Lučić, sjajan znanstvenik, povjesničar, pribran i duhovit, razotkrio je odmah u početku tendencioznost urednika, a zatim na sitne listiće slistio mladog i u ideološke kanone debelo zamotanog Tvrtka Jakovinu. Šarm emisiji dala su dva (valjda) zamišljena mentora, s tim da je Igor Zidić trebao držati stranu Lučiću, a orjunaš Igor Mandić poticati Jakovinu. Zidić nije imao previše posla pa se mogao smješkati, Mandić bijaše potpuno neartikuliran pa su mu se mogli smijati. U svakom slučaju dramaturški promašeno, pomalo nalik Muppet showu.

Jedno pitanje voditeljice, odnosno podsjećanje na anketu u kojoj su mladi ljudi na užas pravovjernih i Partiji odanih dali potpuno neočekivane odgovore (je li?) nije dobilo posve potpun odgovor, a odgovor je ovaj: upravo ti mladi ljudi (sudeći po dobi ispitanika) duhovno su i politički sazrijevali u zadnjih četiri ili pet godina, znači u vrijeme jovanovićevskoga terora nad školstvom, đacima i djecom općenito, osjetili su na svojoj mladoj koži crveni jugofilni i srbofilni bič i - pobunili se. Na nesreću crvenih kokoši, ti mladi ljudi već su toliko stari da mogu glasovati na izborima. I zato će Domoljubna koalicija pobijediti. Između ostalog.

Da skratim, jer mi se povećala temperatura.

Idemo na pobjedu.

Na pobjedu nad siromaštvom, nad kulturom laži i kulturom smrti, na pobjedu nad krivotvoriteljima povijesti i sadašnjosti, nad arhaičnom neokomunističkom klateži, nad štetočinjama sitnoga zuba.

Hrvoje Hitrec

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 20-11-2019, 10:17:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.