Hrvatska književna Panonija VII.

U Budimpešti su 28. i 29. studenoga 2024., pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, održani "Okrugli stol i Književna tribina" u okviru tematske cjeline HRVATSKA KNJIŽEVNA PANONIJA VII.

Okrugli stol pod tematskim naslovom "Hrvatsko-panonska književna i časopisna i manifestacijska godina (2024.) u Hrvatskoj, Mađarskoj, Austriji, Srbiji i Bosni i Hercegovini"

Sudjeluju: Timea Šakan Škrlin (Croatica, Budimpešta), Katarina Čeliković (Zavod za kulturu vojvođanskih Hr vata, Subotica) Mirko Ćurić (DHK, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek), Anđelko Dobročinac (Općina Tovarnik), Siniša Matasović (DHK Ogranak sisačko-moslavački), Stjepan Blažetin (Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh), Davor Gregurić (DHK Rijeka), Robert Hajszan (Panonski institut, Pinkovac).

Književna tribina pod naslovom "Književna riječ hrvatsko-panonska - Književna čitanja hrvatskih književnika i književnica iz Hrvatske, Mađarske, Austrije, Srbije, Bosne i Hercegovine"

Sudjeluju: Darija Agičić Mataić (Slavonski Brod), Renata Balatinac (Pečuh) Stjepan Blažetin (Pečuh), Davor Gregurić (Rijeka), Mirko Ćurić (Đakovo), Robert Hajszan (Pinkovac), Milan Kovač (Budimpešta), Siniša Matasović (Sisak), Mirko Kopunović (Subotica), Zvonimir Stjepanović (Županja), Joso Živković (Orašje).

Sa žalošću moram priznati kako nisam bio predviđen kao sudionik ove manifestacije. Možda je riječ o generacijskom (naraštajnom) zaboravu, a možda je riječ o nepoznavanju građe (a možda su milili kako sam prestar). Godine su mi ugasile želju za tzv. socijalnom promocijom, a zdravlje sve više „šepa“, ali pomalo mi je žao što sam izostavljen jer sam svojim savjetima i dobrim željama mogao biti od koristi, poglavito mlađim sudionicima. Nikome ništa ne prigovaram. Na mlađima svijet ostaje. Međutim, dajem si slobodu (a visoke mi godine dopuštaju tu neskromnost), podastrijeti kronološkim slijedom dokaze koji bi trebali potvrditi kako sam ipak nešto napisao o književnosti i kulturnoj baštini Hrvata u Mađarskoj. Činim to, kako se kaže, u riječi i slici. Može poslužiti. Navodim i separate važnijih eseja. Stotine članaka, stručnih priloga i prikaza koje sam objavio tijekom 40 proteklih godina ovom prilikom prešućujem.

 1977. godina

Grupa autora: Hrvatska narodna manjina u Mađarskoj, Zavod za migracije i narodnosti Zagreb, Zagreb, 1977.

U ovom pionirskom djelu (vrijeme je SFRJ) nalaze se sljedeći moji radovi:

Nekoliko riječi o prošlosti Hrvata u Mađarskoj;

Organizaciono konstituiranje poslije Drugog svjetskog rata (Osnivanje Demokratskog saveza Južnih Slavena u Mađarskoj);

Neki specifični problemi u razvoju školstva (Hrvata u Mađarskoj) 1945.-1976.;

Pregled prosvjetno-kulturne suradnje sa starom Domovinom 1963.-1976 .;

Poslijeratno kretanje broja političkih i prosvjetnih radnika, inteligencije i klubova s posebnim osvrtom na njihov najnoviji raspored u društvenom životu NR Mađarske.

Nakon mojih priloga mađarska je strana negodovala kod Veleposlanstva SFRJ o čemu može posvjedočiti dr. Mijo Karagić, tadašnji stručni savjetnik u DSJS-u. Nakon toga, dr. sc. Stipe Šuvar, tadašnji Ministar kulture i prosvjete u Republici Hrvatskoj stavio me je na crnu listu. Rezultat: nisam mogao dobiti stipendiju za postdiplomski studij, a Zavod za migracije nije me mogao primiti u stalni radni odnos. Cijela moja stručna karijera time je krenula drugim smjerom.

Iste godine objavio sam esej „Pjesništvo Mate Šinkovića kao odraz povijesti i postojanosti gradišćanskih Hrvata u Mađarskoj“, Čakavska rič br. 2., Split, 1977., P.o. Riječ je o najprestižnijem časopisu za hrvatsku čakavsku književnost u Hrvatskoj. Time su mi vrata u književno-povijesne teme bila otvorena, ali kao samostalnom istraživaču i književniku.

1982. godina

Đuro Vidmarović: Hrvatska narodna manjina u Madžarskoj II, „Zavod za migracije i narodnosti Zagreb“, Zagreb, 1982.
Recenzenti: dr. Mirko Valentić i mr. Božena Vranješ Šoljan.

Knjiga ima dvije tematske cjeline: Poseban osvrt na gradišćanske Hrvate u Madjarskoj i Pjesništvo hrvatske narodne manjine u NR Madjarskoj.

Ista godina:

Đuro Vidmarović: Josip Gujaš-Džuretin vodeći pjesnik hrvatske dijaspore, Hrvatska književna revija „Marulić“, br. 5., Zagreb, 1987. P.o

1988. godina

Đuro Vidmarović: Školstvo hrvatske narodne manjine u Mađarskoj od 1945. do 1987. godine. „Zgodovinski časopis“ br. 42., Ljubljana 1988. P.o

„Zgodovinski časopis“ bio je u tadašnjoj državi najcjenjenije historiografsko glasilo.  Uredništvo je promptno objavilo moj rad i izdvojilo ga u posebnom otisku. Zajedno sa studijom „Suvremeni rokovi u književnosti madžarskih Hrvata“ ovaj je rad zaslužan što sam dobio magisterijsku podobnost.

1991. godina

Đuro Vidmarović: Suvremeni tokovi u pjesništvu madžarskih Hrvata, „Nakladni zavod Matice hrvatske“, Zagreb, 1991.
Naslovnica: Alfred Pal

Rukopis je nastao pet godina ranije, tijekom poslijediplomske suradnje s Fakultetom za sociologiju i novinarstvo Univerziteta u Ljubljani. Za ovaj rad i rad o školstvu Hrvata u Mađarskoj dobio sam magisterijsku podobnost s pravom na izbor teze za doktorski studij. Kako su uslijedili demokratski procesi, preuzeo sam odgovorne političke i parlamentarne dužnosti u Zagrebu i Beogradu, zbog čega su planovi o znanstvenome radu postali teško ostvarivi.

Zbog povijesne istine, a od tiskanja ove knjige prošlo je više od 30 godina, čime je zadovoljena povijesna distanca, mogu navesti činjenicu kako mi je stručni mentor bila dr. Janja Prodan, profesorica na Katedri za hrvatski jezik na Fakultetu Janus Panonius u Pečuhu. Zbog tadašnjih političkih razloga naša je suradnja morala biti nepoznata i njezinim kolegama, a ja sam zbog diskrecije izostavio njezino cijenjeno ime iz impresuma ove knjige. Ovim putom još joj jednom zahvaljujem prof. dr. Janji Horvat na velikoj pomoći u strukturiranju ovoga djela.

Na žalost, ova je knjiga do danas ostala uglavnom nepoznata među Hrvatima u Mađarskoj.

1996. godina

Đuro Vidmarović: Gradišćanskohrvatske teme, „Libellus“, Crikvenica, 1996.
Recenzenti: prof. dr. Zvonimir Bartolić i prof. dr. Miroslav Šicel

„Libellus“ je bila izdavačka kuća koju je pokrenuo prof. dr. Milorad Stojević, najistaknutiji znalac hrvatske čakavske književnosti, pjesnik, romanopisac, znalac svjetske književnosti... Uz njega, te ugledne profesore Bartolića i Šicela, nisam mogao očekivati veće priznanje.

1997. godina

Đuro Vidmarović: Hrvatska narodna manjina u Mađarskoj u svjetlu prožimanja kultura i jezika većinskog i matičnog naroda, Pečuh, 1997. U: Hrvati i Mađari u svjetlu prožimanja kultura i jezika, Biblioteca Croatica, knjiga 2., Pečuh, 1997. P.o.

1998. godina

Đuro Vidmarović: Gradišćanskohrvatske teme II, „Libellus“, Crikvenica, 1998.
Recenzenti: akademik Miroslav Šicel i prof. dr. Milorad Stojević

Ugledni znanstvenici potvrdili su kako moje bavljenje književnošću i kulturom naših sunarodnjaka u Austriji i Mađarskoj ima vrijednost. I ovom prilikom zahvaljujem dr. Miloradu Stojeviću na povjerenju.

2008. godina

Đuro Vidmarović: Teme o Hrvatima u Mađarskoj. Studije, članci, prikazi, osvrti, pisma, „Naklada Bošković“, Split, 2008.
Knjiga ima 77 stranica.

2009. godina

Đuro Vidmarović: Hrvatsko rasuće. Teme iz Naklada Bošković, „Naklada Bošković“, Split, 2009.

Nastojao sam u cjelinu staviti stvaralaštvo hrvatskih autohtonih manjina i onih u prekomorskoj dijaspori.

2015. godina

Đuro Vidmarović: Jurica Čenar, hrvatski pjesnik iz Gradišća, „Naklada Bošković“, Split 2015.
Recenzenti: prof. dr. Zorka Kinda-Berlaković i prof. dr. Sanja Vulić

Knjiga je rađena nekoliko godina, s nakanom da preraste, kada se stvore uvjeti, u doktorsku tezu.

2019. godina

Josip Gujaš-Đuretin: Mene su ljepote ostavile. Pripremio Đuro Vidmarović, „Akumen“, Zagreb, 2019.

Na ovoj knjizi radio sam skoro 10 godina. U njoj su prvi put objavljeni Gujaševi radovi u izvorniku. Knjigu sam opremio iscrpnim studijama o životu i djelu najvećeg hrvatskog pjesnika u Mađarskoj. Već zbog ove knjige zaslužio bih sudjelovanje na navedenim susretima u Budimpešti. Možda je razlog moga prešućivanja i to što sam javno negodovao zbog činjenice što je ovo djelo ostalo ignorirano u Mađarskoj. Kada sam prije dvije godine bio u Budimpešti, knjigu nije posjedovala čak ni biblioteka HOŠIG-a, dakle gimnazije i osnovne škole za Hrvate u Mađarskoj. Na susrete u Gujaševom rodnom selu nikada me nisu pozvali, a prijedlog ravnatelju mjesnog Doma kulture da pomognem u organizaciji „Gujaševih dana u Martincima“ nije bio dostojan čak niti uobičajenog pristojnog odgovora.
Pozdravljam sudionike HRVATSKE KNJIŽEVNE PANONIJE VII.

Nadam se kako nisam dovršio s ovom velikom temom.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.