Što donose prijedlozi reforme EU-a?
Od samih početaka izgradnje Europske unije u ovaj su proces uključene jake globalističko-unionističke, tj. federalne struje. Prema federalistima, samo europska federacija u kojoj je ograničen suverenitet države, po uzoru na američko ili švicarsko uređenje, može rezultirati učinkovitom i trajnom zabranom izbijanja ratnog sukoba. Ovaj je pokret prema ocjeni mnogih imao snažan utjecaj na stvaranje europskih integracija.
Više nego ikada posljednjih godina došlo je do jasne polarizacije između pristaša federalizma, koji žele stvaranje europske superdržave, tj. svojevrsnih Sjedinjenih Europskih Država (pri čemu, jasno, neke države u takvoj suprastrukturi vide priliku za jačanje svojih interesa), i pristaša nacionalističko-suverenističke opcije koji žele da nacionalne države ostanu ključnih akteri europske i svjetske politike. Prvu opciju ponajviše zastupaju Njemačka i Francuska, a drugu Poljska i Mađarska. Poljski državnik Jarosław Kaczyński svojedobno je optužio Njemačku da želi EU pretvoriti u „Četvrti Reich“.
Opasno izvješće
Kako bi se stvorilo europsku superdržavu najprije je potrebno stvoriti zakonski okvir. Zato unionističko-globalističke strukture guraju ideju reforme Europske unije. Tako je Odbor za ustavna pitanja Europskog parlamenta nedavno tome tijelu predao izvješće o reformi EU-a. Ovo bi izvješće trebalo predstavljati polazišnu točku za moguće reforme u funkcioniranju Unije.
Sam dokument predlaže 267 amandmana na Ugovor o funkcioniranju Europske unije. Ključan je amandman onaj koji ukida mogućnost veta u Europskom vijeću te inaugurira, umjesto jednoglasnog odlučivanja, odlučivanje po kriteriju većine, kvalificirane i obične, ovisno o slučaju. Veto bi se ukinuo u velikom broju političkih pitanja čime bi Bruxelles dobio nove ovlasti u nizu područja, od poreza i socijalne politike preko područja kulture do vanjske politike i sigurnosti. Osim toga, ovlasti EU-a rasle bi u područjima klime, gospodarstva i obrazovanja.
U izvješću se, u skladu s idejom „strateške autonomije“, predlaže i osnivanje vojske EU-a. Do promjena bi došlo i u Europskoj komisiji. Stvorila bi se tako svojevrsna europska vlada s 15 ministara koje bi izabrao predsjednik Komisije kojeg bi izabirao Europski parlament.
Naravno, ne ide ni bez rodne ideologije pa bi se u dokumentima koristio izraz „rodna ravnopravnost“ umjesto ravnopravnosti muškarca i žene. Autori amandmana predlažu i uvođenje institucije EU referenduma, čime će se značajno ograničiti prerogativi država.
Reakcija Ordo Iurisa
Institut Ordo Iuris pripremio je peticiju upućenu europarlamentarcima u kojoj poziva na odbacivanje amandmana. U apelu se ističe da bi tako dalekosežne promjene bile u suprotnosti s izvornim konceptom Unije kao zajednice suverenih država. Ordo Iuris u svom apelu ukazuje prvenstveno na ukidanje načela jednoglasnosti pri glasovanju u Vijeću Europske unije. Kako je naglašeno, „ovo će dovesti do lišavanja nacionalnih država njihove autonomije i glasa o ključnim pitanjima za njihovu budućnost. Kao rezultat toga, bogate zemlje zapadne Europe mogle bi ostvariti punu dominaciju, te će moći prenositi inicijative nepovoljne za manje i siromašnije zemlje srednje i južne Europe. Institut također skreće pozornost na ljevičarsku retoriku koja dominira dokumentom. Manifestira se, između ostalog, u: u zahtjevu da se iz ugovora EU-a ukloni razlika između muškaraca i žena i da se ti pojmovi zamijene konceptom 'roda'“.
„Pokušaj borbe protiv biološke podjele na dva spola unijet će zbrku u pravo EU-a, diskriminirajuće prakse i opasnost po zdravlje osoba koje pate od poremećaja rodnog identiteta. To također može rezultirati kažnjavanjem ljudi koji brane definiciju biološkog spola“, piše Ordo Iuris.
U apelu je također navedeno da su autori nacrta amandmana bili inspirirani Ventotenskim manifestom, čiji je glavni autor talijanski komunist Altiero Spinelli. Dokument je pozivao na „konačno ukidanje podjele Europe na nacionalne države“. Spinelli je također vjerovao da će „diktatura revolucionarne partije stvoriti novu državu, a oko nje - novu, istinsku demokraciju“. Institut apelira na europarlamentarce da odbiju amandmane koje je predložila skupina od pet europarlamentaraca. Ordo Iuris napominje da „neće biti ujedinjene Europe bez suverenih nacionalnih država“.
Hrvatska i suverenitet
O pokušajima federalizacije EU-a u Hrvatskoj se slabo govori kao da se Hrvatske to ne tiče. Država čiji je bivši predsjednik Vlade govorio da „EU nema alternative“, a da je „nacionalizam u Hrvatskoj sveo na bezopasnu mjeru“ očito je potpuno odustala od svoga suvereniteta.
Za utemeljitelja hrvatskog nacionalizma Antu Starčevića državni je suverenitet najveća vrijednost „jer gubitkom istoga narod više nema što izgubiti“. „Sloboda, pravica, sigurnost, blagostanje sjedinjuju, a protivna razstavljaju ljude i narode“, pisao je Starčević razmatrajući odnose s drugim državama. Njegov će suborac Eugen Kvaternik dodati da je korist „ona čarobna šiba koja sastavlja i rastavlja saveze i bratimstva naroda“.
Kakve koristi Hrvatska ima od Europske unije? Neki će reći da su to europski fondovi. No kad u deset godina izgubite pola milijuna radno aktivnog, radno i demografski najpotentnijeg stanovništva, onda je to gubitak koji se nikako ne može nadoknaditi. Ljudski kapital je ključ ekonomskog i svekolikog razvoja.
No tko zna: možda domaći vizionari Hrvatsku u budućnosti vide samo kao omanju guberniju Sjedinjenih Europskih Država pa se ne treba zamarati s nekakvim tamo europskim dokumentima koji donose novi gubitak suvereniteta europskih naroda i država?
Davor Dijanović
Hrvatski tjednik