Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

Budućnost koruptivno prožete Hrvatske  u "društvu rizika"

Ne samo korona-kriza, nego i niz drugih faktora (primjerice, napeti odnosi velikih sila) govore nam kako je budućnost međunarodnih odnosa prepuna rizika i neizvjesnosti. Sociolog Ulrich Beck još je 2001. Dijanovićgodine rekao da živimo u „društvu rizika“. Sigurnosni stručnjak Mirko Bilandžić u knjizi Nacionalna sigurnost: Prognoziranje ugroza piše kako rizik, koji je sastavni dio svakodnevnog života, proizlazi prvenstveno iz neizvjesnosti koje je stvorio društveni razvoj. Umjesto pojma sigurnosti, pojam rizika, povezan s prijetnjama i opstankom, sve više zauzima središnje mjesto u posthladnoratovskoj eri i suvremenim sigurnosnim studijama. Umjesto upravljanja nesigurnostima (insecurity) sve se više upravlja neizvjesnostima (uncertainty) kao rizicima visokog stupnja čiju je vjerojatnost događanja, i uz uporabu scijentizma, teško predvidjeti.

Pred nekoliko mjeseci na stranicama Hrvatskog tjednika osvrnuli smo se na dio Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, u dijelu koji se odnosi na vanjsku politiku naše države. Izneseno – zaključak kako se radi o preplaćenom katalogu lijepih želja – možemo primijeniti na cijeli dokument. Kako bi se razradila kvalitetna strategija najprije se mora napraviti dubinska analiza trenutnoga stanja i najvećih rizika koji Hrvatskoj prijete u budućnosti. Klasična SWOT analiza, koja analizira snage (Strenghts), slabosti (Weaknesses), prilike (Opportunities) i prijetnje (Threats) u Nacionalnoj strategiji nije izvršena, pa je jasno kako nisu detektirani ni ključni rizici po hrvatsku budućnost.

Dubinska analiza tih rizika predstavlja posao institucija i jasno je da ju ne može napraviti jedna osoba.

Unatoč tome, svaki prilog u smjeru takve analize mišljenja sam kako je dobrodošao.

Pa, što bi danas bili glavni rizici po Hrvatsku?

Pravosudna i politička protekcija klijentelizma koji ugrožava nacionalnu sigurnost

U jednom od prošlih brojeva pisali smo o problemima hrvatskoga pravosuđa koje je često samostalno i neovisno jedino na papiru, dok u praksi štiti klijentelistički model društveno-ekonomsko-političkih odnosa. Bez reforme pravosuđa nema ni obračuna s klijentelizmom, ni jačanja stranih investicija ni izgradnje zdrave društvene atmosfere koju ozbiljno narušava negativna društvena selekcija.

Korumpirano pravosuđe najbolji je jamac protekcije kriminala i daljnje društveno-političke atrofije. U već spomenutoj knjizi Bilandžić apostrofira kako je sustavna politička korupcija dominantan oblik upravljanja državom posljednjih deset godina, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i zadržavanja na vlasti. „Takav model nije rezultirao samo pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva (oko 15 mlrd. dolara), već su nepotizmi, klijentelizmi, Pravosuđe RHkronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta, uključivo i institucija nacionalne sigurnosti. Sustavna politička korupcija ugrozila je hrvatsku nacionalnu sigurnost“.

U knjizi Hrvatska u mreži mafije, kriminala i korupcije politolog i publicist Darko Petričić ističe kako je organizirani kriminal neposredna prijetnja unutarnjoj sigurnosti države, a to se posebno izražava u državama s otvorenim procesima globalne tranzicije društvenih i gospodarskih sustava među kojima je i Hrvatska. Nijedna, pak, kriminalna organizacija nije tako uspješna – upozorava Petrić – kao ona koja ima potporu države. Riječ je o najvećem problemu koji onemogućuje djelotvornu eliminaciju organiziranoga kriminala iz kriminalno inficiranih zemalja.

Jasno je kako klijentelizam u Hrvatskoj ne bi mogao funkcionirati bez protekcije i potpore u visokim političkim i pravosudnim krugovima.

A gdje god imamo snažnu korupciju imamo i visoke poreze. Sitna korupcija, koja je kapilarno prožela hrvatsko društvo (a podrazumijeva sitno korumpiranje velikog broja ljudi njihovim vezivanjem uz najveće stranke) plaća se iz visokih poreza. Ti pak porezi destimuliraju privatni sektor koji se u Hrvatskoj i dalje tretira kao leglo krvopija koji sišu krv radničke klase. Poduzetnici su dobri jedino kada trebaju plaćati poreze koji služe za financiranje života na visokoj nozi političke koterije i korumpiranje biračke baze.

Demografska katastrofa

Drugi rizik koji dovodi u pitanje sam opstanak države masovno je iseljavanje kojemu svjedočimo posljednjih godina. Prema procjenama dr. sc. Tade Jurića od ulaska Hrvatske u Europu uniju iz Hrvatske se iselilo oko 400.000 ljudi. Demografija padKada se ovome doda prirodan demografski pad stanovništva jasno je kako Hrvatska nema veselu budućnost, nego ju čeka demografska katastrofa. Demografska situacija negativno se održava na ekonomiju prije svega zbog nedostatka radne snage i smanjivanja fiskalne baze koja puni i zdravstveni i mirovinski sustav.

Kada se demografska situacija promotri u kontekstu modernih masovnih migracija zaključak koji se nameće prilično je jasan. Do kraja ovoga stoljeća, a i ranije Hrvati bi mogli postati manjina u vlastitoj državi. Mit kako nitko ne želi doći u Hrvatsku ruše podatci posljednjih godina. U situaciji dok se iz Hrvatske 2019. iselilo 40.148 ljudi (od toga 32.454 hrvatska državljana (80,8%) te 7667 stranaca), doselilo se 37.726 ljudi, a od toga 27.834 stranaca (73,8%) te 9882 hrvatska državljana. Pritom treba apostrofirati da se od 2013. do 2016. u Hrvatsku useljavalo oko 10.000 ljudi, a prvi skok imamo od 2018. Već danas je u Hrvatskoj oko 70.000 stranih radnika, a nakon liberalizacije Zakona o strancima taj će broj još rasti, posebno dok se stabilizira situacija s korona-virusom.

Za pretpostaviti je da će se Hrvatska i ovaj put sporije ekonomski oporavljati od država Srednje i Zapadne Europe pa je jasno da bi to moglo značiti novi egzodus stanovništva. Područje srednjoistočne Europe bogatijim država poput Njemačke ili država sjeverozapada Europe služi kao vrlo pogodan rasadnik sirovina i jeftine radne snage. Riječ je o Iseljavanjestanovništvu koje se vrlo brzo, posebno kulturološki, adaptira na njemačko tržište rada, a samo ono svake godine zahtijeva gotovo milijun radnika.

Tamo gdje nema života nastupa smrt, a bez ljudi jednostavno nije moguće vršiti djelotvornu kontrolu prostora, posebno s obzirom na iznimno kompleksno geopolitičko i sigurnosno okruženje Republike Hrvatske. Za očekivati je kako će daljnje iseljavanje stanovništva ugroziti nacionalnu sigurnost, a bilo kakve masovnije migracije u Hrvatsku temeljito će izmijeniti identitet naše države.

U tome, dakako, Hrvatska nije usamljena. Riječ je o problemu gotovo svih država EU-a. Do kraja ovoga stoljeća, prema podatcima UN-a, Afrika će narasti za čak 4 puta te će s više od 4 milijarde stanovnika gotovo dostići Aziju. Zdrav razum nam nalaže da ti ljudi posve sigurno ne će emigrirati u Latinsku Ameriku ili u Antarktiku. Sredozemno more bit će mala bara za toliki broj ljudi, posebno ako se u Africi ne stvore uvjeti za iole pristojan život.

Zategnuti odnosi sa susjedima

Hrvatska danas ima zategnute odnose sa skoro svim susjedima. Takva pozicija zasigurno ne znači sigurno okruženje koje bi jamčilo stabilnost. Upravo suprotno: ono tjera na veliki oprez, posebno u slučaju da u budućnosti dođe do Hrvatskavećih geopolitičkih preslagivanja i sukoba. U Srbiji je dan danas posve normalno širiti destiliranu mržnju prema okolnim narodima i zagovarati notorne velikosrpske koncepte. A i kad su u pitanju odnosi s drugim državama jasno je kako ni tu ne cvjetaju ruže. Hrvati su objekt podčinjavanja u Bosni i Hercegovini, sa Slovenijom imamo zategnute odnose zbog neriješenih graničnih pitanja, u Crnoj Gori i dalje postoje jake prosrpske snage, odnose s Mađarskom otežava spor oko INA-e, a sila na Apeninima odavno nam je dokazani stari prijatelj.

Dakako, ovo je samo regionalna slika, a na širem globalnom planu svjedočimo neohladnoratovskoj politici i retorici i velikom povratku realizma u međunarodne odnose. Kad je u pitanju odnos prema Europskoj uniji, Hrvatska i dalje ne vodi samosvjesnu politiku, nego se slijepo pokorava smjernicama sve dekadentnijeg političkog mainstreama koji je u posljednjih desetak godina više puta pokazao kako u kriznim situacijama nije sposoban za ikakvo strateško djelovanje. Cijeli Zapad danas je u stanju rasula bez ikakvih integrirajućih vrijednosnih orijentira i kohezijskih čimbenika.

Bez konsenzusa uz stare podjele

Pored svega navedenog treba dodati i to da u Hrvatskoj ne postoji konsenzus o bitnim strateškim ciljevima. Ako ne znaš kamo ideš, doći ćeš tamo gdje nisi htio, stara je izreka. Povijesni prijepori, koji se politikantski vade iz naftalina pred svake izbore, koriste se kao sredstvo razbijanja nacionalne kohezije. Zbog neprovedene lustracije Hrvatska je i Organizirani kriminaldanas talac duboke države koja svoje korijene vuče iz razdoblja bivše komunističke Jugoslavije, a nakon devedesete se savršeno amalgamirala s anacionalnim globalizmom.

Mnogi od eksponenata duboke države ljudi su koji boluju od autošovinizma i koji ili preziru Hrvatsku ili su prema njoj indiferentni osim kad im služi kao bankomat za zadovoljavanje kriminalnih poriva. I dalje za takvu klatež vrijedi ona Šenoina: Boljari pjani s mržnje klete/U svoju zemlju zovu strance/Slobodi svojoj da se svete/Slobodi svojoj kuju lance. K tome, treba jasno reći da je Hrvatska premrežena stranim agenturama koje vrlo vješto koriste unutarnjopolitičku neslogu i nesposobnosti za ostvarivanje svojih interesa.

Ukratko skicirana slika bitnih rizika po hrvatsku budućnost mogla bi se razrađivati u sitnije detalje, no kako rekosmo time bi se trebali baviti oni koji imaju poluge vlasti i moć donošenja odluka. Problem nastaje kad su i oni koji su na vlasti ti koji sudjeluju u zarobljavanju države i podređivanju iste svojim partikularnim interesima. A najgore je kad većina ljudi ne izlazi na izbore, pa glavne klijentelističke stranke uz potporu disciplinirane i korumpirane biračke baze praktički mogu raditi što hoće. To je, na žalost, ono što imamo u Hrvatskoj. I tu je ključ hrvatskog propadanja.

 Davor Dijanović
Hrvatski tjednik

 

 

Ned, 28-02-2021, 07:35:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.