Mora se reći kako je posjet predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Georga W. Busha Republici Hrvatskoj bio odlično organiziran, što i ne treba posebno čuditi budući da grad Zagreb ima dugu tradiciju dočeka važnih osoba, točnije druga Tite. Tako je po desetljećima uhodanoj špranci, primjerice, policija obišla stanare duž puta kojim je trebao proći naš veliki gost, prefarbane su neke fasade s grafitima, čak su asfaltom začepljene i neke od najvećih rupa na cesti prema Predsjedničkim dvorima. A da se pazilo na svaku pojedinost svjedoči nekoliko detalja koje smo izdvojili. Počet ćemo s najavom prosvjeda na Trgu Franje Tuđmana, koja je vrlo brzo promijenjena tako da se slučajno ime Franje Tuđmana ne bi pojavljivalo u hrvatskim medijima.(mm)

 

 

Kao što je sam Pero Kovačević najavio o ožujku u razgovoru za Večernji list, Sud časti Hrvatske stranke prava isključio ga je stranke i time osigurao da predsjednik Đapić ostane jedini kandidat za predsjednika na predstojećim unutarstranačkim izborima. Tako je nakon Tončija Tadića i Miroslava Rožića, i još jedan istaknuti i marljivi HSP-ovac našao izvan te stranke. Kako Ruža Tomašić zbog zdravstvenih tegoba Đapiću ne predstavlja nikakvu konkurenciju, može se reći da je i unutar HSP-a, nešto slično kao i Sanader unutar HDZ-a, Đapić konačno riješio svih onih koji bi mogli ugroziti njegovu poziciju. Ne bi se stoga čudili da na sljedećim stranačkim izborima Đapić dobije i 103% glasova, i da na taj način pokaže svima kako je upravo on jedina osoba u Hrvatskoj koja je u stanju voditi HSP.(mm)

 

 

Kako piše portal Javno.hr, bračne razmirice vlasnika Nacionala Ive Pukanića i njegove supruge Mirjane nakon nešto više od pola godine izrodile su se u nevjerojatan slučaj. Naime, u četvrtak je gospođa Pukanić - koja je u javnost htjela vjerojatno iznijeti mnogo inkriminirajućih činjenica o svome suprugu (a vjerojatno i njegovom poslu) - ušutkana na način da je po nečijem naređenju strpana u bolnicu (istina ne u Vrapče, nego milosrdno i prigodno u bolnicu Sestara milosrdnica). Ovoga puta, zagrebačka policija i Hitna pomoć, a da prisilno odvezu Mirjanu Pukanić, pozvani su u vrijeme dok je u svome stanu počela razgovor s novinarima, kako je i potvrđeno prema podacima iz Policijske uprave zagrebačke?! Ovakva sila viđana je samo u staljinistička i komunistička vremena kada se nepodobne proglašavalo ludima i trpalo u umobolnice uz opravdanje da samo ludi ljudi mogu biti protiv blagodati koje pruža komunistički sustav.(mmb i mm)

 

 

Integracija čitave jugoistočne Europe u okvir nepodijeljene Europe predstavlja alternativu "balkanizaciji", napisao je predsjednik Hrvatske vlade Ivo Sanader u komentaru za austrijski dnevni list Die Presse objavljen u četvrtak. "Svijet se nalazi na raskrižju" na kojemu sve međunarodne institucije moraju preispitati svoju ulogu u novom stoljeću, piše još Sanader. Krasno. Ovakav splet politički korektnih, praznih i beznačajnih parola, već dugo nismo imali prilike pročitati na jednom mjestu, što je zapravo hvalevrijedno postignuće ako se u obzir uzme da iz usta hrvatskih političara rijetko kad nešto drugo uopće i izađe. A kada nema i ne zna ništa reći premijer po pitanju NATO-a, jasno je da općenito nema nikakve ideje o tome što bi za Hrvatsku ulazak u NATO uopće trebao predstavljati i o kakvoj se (i da li uopće ikakvoj prekretnici) tu radi.(mmb)

 

 

Kako stvari stoje, izgleda da se farsa "igranja demokracije" u vezi s tajnošću jedinstvenoga matičnog broja građana, koji je s početkom izdavanja novih osobnih iskaznica s istih i uklonjen, ovih dana nastavlja. Samo, ovoga se puta famozni JMBG pokušava prigodno iskoristiti hrvatska politička elita, kako bi se na sve moguće načine onemogućilo raspisivanje referenduma za ulazak Hrvatske u NATO. O čemu se zapravo radi? Naime, prema objašnjenjima Aleksandra Hatzivelkosa, jednog od organizatora peticije koja se od subote potpisuje u šezdeset gradova, državna administracija prijeti da će nevažećim proglasiti sve one potpise uz koje nije ubilježen JMBG. Isti "trik" primjenjuje se kao prepreka za objavljivanje registra branitelja Domovinskog rata. Bez obzira na to kakvo je čije mišljenje vezano bilo uz ulazak u NATO, bilo uz mogućnost objave imena branitelja, nedopustiva je ovakva očigledna manipulacija i zlouporaba brige za ljudska prava, u smislu ostvarivanja političkih planova i programa hrvatskih dužnosnika. Isto tako, opravdano se danas više no ikad dovodi u pitanje smisao o povlačenju JMBG-a s osobnih iskaznica uopće.(mmb)

 

 

Bivša haaška tužiteljica Carla del Ponte usprkos velikim zaslugama koje nosi za svoje neosporne napore da svojim pristranim i tendencioznim radom na Međunarodnom sudu prekroji istinu o Domovinskom ratu, ipak smatra da još nije učinila dovoljno. Iz tog razloga, del Ponte uz pomoć «američkoga» novinara Chucka Sudetica izdaje knjigu pod nazivom «Lov: Ja i ratni zločinci», koja će se u talijanskim kjnižarama pojaviti slijedećega tjedna. Već pojedini djelovi objavljeni u Večernjem listu jasno daju naslutiti o kakvoj se istini i činjenicama zapravo radi. Zapravo, knjiga sama po sebi predstavlja logičan nastavak SF priča na kojima je Carla temeljila i svoje optužnice protiv hrvatskih generala. Njena se objektivnost i znanje o povijesnim okolnostima sukoba iz devedesetih godina na ovome području svodi na nekoliko potpuno neutemeljenih, subjektivnih i iskonstruiranih zaključaka, koji su za veći dio svjetske javnosti, a zbog kontinuiteta njihova ponavljanja kako u medijima, tako i u obliku već donijetih presuda, na žalost možda postali i istina. Evo nekih ključnih navoda prema kojima se vidi kako je haaška tužiteljica nastupila u svom poslu koji se nije trebao odnositi na političku ocjenu, već na lov s dokazima na ratne zločince. "Jugoslaviju je devedesetih godina uništio relativno mali broj muškaraca i žena, od kojih su mnogi bili privrženi korupciji, spremni na poticanje svojih ljudi da počine velika nasilja. Glavni i odgovorni za to su bili Slobodan Milošević u Srbiji i Franjo Tuđman u Hrvatskoj te njihovi štićenici", piše Del Ponte.(mmb)

 

 

Kako susjednoj Srbiji 11. svibnja ove godine predstoje parlamentarni izbori, za očekivati je da će na svjetlo dana, a u žaru unutardržavne političke borbe izaći bar dio prljavštine koju srbijanski dužnosnici kriju kao zmija noge. Čini se da je Dragan Šutanovac, srbijanski ministar obrane i dužnosnik Tadićevog DS-a, započeo prvi napad. On je naime izjavio kako su nemiri na Kosovu koordinirani i rukovođeni izravno iz Beograda. Izjava ministra Šutanovca za dnevni list "Blic" prvo je službeno priznanje o sudjelovanju Beograda u planiranju paljenja graničnih prijelaza između Kosova i Srbije, organizaciji masovnih prosvjeda Srba u Mitrovici te nasilnog zauzimanja zgrade suda nakon čega su intervenirali KFOR i UNIMK, a sve je rezultiralo i ljudskim žrtvama. Poznata je činjenica da je Kosovo bolna točka svakoga Srbina, a time i idealno sredstvo političke manipulacije, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu. Ovo što se danas događa u Srbiji, čista je borba za vlast, a koriste se najniži mogući udarci, jer stanje u današnjoj Srbiji je gore nego ikada. Što se Hrvatske tiče, ništa se značajno nakon parlamentarnih izbora u Srbiji najvjerojatnije ne će promjeniti, jer razlika između radikala Koštunice i «demokrata» Tadića više je u nazivu, nego u praksi ponašanja, pogotovo što se animoziteta prema Hrvatskoj tiče. (mmb)

 

 

Razgovarali smo s nekoliko djelatnih vojnih osoba i pregledali neke dokumente objavljene na internetskim stranicama Ministarstva obrane Republike Hrvatske kako bi pobliže saznali na koji način se Hrvatska vojska primiče tzv. NATO standardima. Naši sugovornici skrenuli su nam pozornost na loš materijalni položaj u kojem se većina zaposlenih u vojsci nalazi, odnosno na vrlo male plaće. Primjerice, mjesečna plaća vojnika iznosi oko 3.900 kuna, što bi se teško moglo nazvati primamljivim. Ništa bolje nije ni s većinom časnika, primjerice, bojnik na ruke dobiva tek oko 6.000 mjesečno. Dosta prigovora čuli smo na sustav napredovanja, koji se odvija po nejasnim kriterijima. Uostalom, dovoljno je pogledati tko danas čini vrh kopnene vojske, pa da stvari po ovom budu jasne. Kao rezultat lošeg materijalnog položaja i manjka perspektive, po procjenama naših sugovornika, u Hrvatskoj vojsci događa se proces negativne selekcije. Naime, sposobniji pojedinci pokušavaju i uspijevaju naći posao izvan vojske, dok u njoj ostaju oni koji nemaju gdje drugdje. (mm)