Pandemija korona virusa konačna potvrda teorije Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija

Nakon rušenja Berlinskoga zida (za promet je otvoren 9. studenoga 1989., a nakon toga je rušen i srušen) kao simbola Hladnoga rata, blokovske, ideološke i gospodarske podjele svijeta, Zapad općenito, a Sjedinjene Američke Države (na vlasti je bio George H. W. Bush) posebice, živjeli su povijesni trijumfalistički san.

Američki političari, znanstvenici i stavotvoritelji živjeli su u uvjerenju kako je pad Berlinskoga zida konačna pobjeda liberalne demokracije nad totalitarizmom, pobjeda tržišne nad planskom ekonomijom, Nato pakta nad Varšavskim paktom i konačna pobjeda kapitalizma nad komunizmom.

Pojava knjige američkoga političkog filozofa i političkoga ekonomista japanskoga podrijetla Francisa Fukuyame The End of History and the Last Man (prevedena je na hrvatski kao Kraj povijesti i posljednji čovjek) 1992. bila je duhovni izraz političkoga i teorijskoga ozračja tog doba.

Iako Fukuyama svoju knjigu završava zaključkom kako će sam život i razvoj odrediti kako će izgledati „idealno“ društvo budućnosti, opća je intelektualna i politička recepcija njegove knjige bila rašireno uvjerenje kako autor u knjizi zagovara tezu da su kapitalizam i liberalna demokracija „kraj povijesti“, tj. konačni, idealni oblici društvene organizacije.

Fukuyamina knjiga bila je poticaj njegovu znatno starijem i znatno mudrijem kolegi Samuelu Phillipsu Huntingtonu (New York, 18. travnja 1927. – Martha’s Vineyard, 24. prosinca 2008), političkom filozofu, politologu i stručnjaku za međunarodne odnose da 1992. na The American Enterprise Institute održi predavanje pod naslovom „Sukob civilizacija“.

Dorađeno predavanje objavio je 1993. u časopisu Foreign Affairs; preslik članka odnio sam dr. Franji Tuđmanu koji je u cjelini prihvatio teze, objašnjenja i zaključke toga članka.

Huntington je nakon toga članak pretvorio u knjigu objavljenu 1996. pod naslovom The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka (pod tim je naslovom objavljena na hrvatskom jeziku 1998.).

Temeljna je teza Huntingtonove knjige vrlo jednostavna: umjesto binarne i bipolarne –ideološke, vojno-sigurnosne, ekonomske i svjetonazorske – podjele svijeta, u budućnosti će civilizacijski identiteti (religijski, kulturni, etničko-nacionalni) biti ključni čimbenici podjela i sukoba.

Letica sukob 1

Karta potencijalno sukobljenih ili „sudarenih“ civilizacija prema Samuelu Huntingtonu

hinz 2 1

Karikatura Samuela Huntingtonu kao umnika bojovnika zapadne civilizacije

Prema Huntingtonu, suvremeni je svijet podijeljen u šest civilizacijskih cjelina, od kojih su neke unutar sebe također podijeljene i latentno sklone sudarima i sukobima: (1) zapadni svijet; (2) Latinska Amerika; (3) pravoslavni svijet; (4) istočni svijet koji kao zasebne cjeline sadrži: (a) budističke zemlje istočne i jugoistočne Azije; (b) Sinosfera, odnosno države pod kineskim kulturnim utjecajem; (c) Indosfera, odnosno države pod indijskim kulturnim utjecajem; (d) Japan kao specifična civilizacija; (5) islamski svijet i (6) civilizacije sub-saharske Afrike.

Kao svojevrsne "usamljene" zemlje koje imaju posebne civilizacijske identitete izdvojio je Izrael i kršćansku Etiopiju u Africi; danas je to država Eritreja.

Konačno, kao primjer civilizacijski podijeljene zemlje naveo je Ukrajinu koje zapadni dio pripada zapadno-europskoj, a istočni dio pravoslavnoj civilizaciji.

Kao žarišta budućih civilizacijskih sukoba istaknuo je „zemlje razdjelnice“, države koje se nalaze na rubovima sukobljenih civilizacija. Najčešće i najveće civilizacijske sukobe očekivao je na rubnim dijelovima islamskoga svijeta.
Kako je teorijska vizija Samuela Huntingtona bila antipod u to doba pomodnome multikulturalizmu, ljudsko-pravaštvu i globalizaciji, naišla je na žestoke kritike liberalne, socijalističke i neokomunističke ljevice.

Samuel Huntington, sukob civilizacija i korona virus

Iako su se u posljednjih dvadesetak godina javljali brojni znaci i simptomi velike krize globalizacije – migrantska kriza u Americi i još dramatičnija u Europi, stalne napetosti i hladno-ratna retorika na relacijama Amerika-Rusija i Amerika-Kina, pojava ranijih zoonoza SARS, MERS, svinjska i ptičja gripa – koji su davali za pravo Samuelu Huntigntonu, tek su pojava korona virusa i izbijanje pandemije kineske gripe dali punu potvrdu Huntingtonovim tezama.

Po dubokome uvjerenju vašega pisca, ništa, baš ništa, u budućem svijetu - nakon privremenoga ili trajnoga uzmaka korona virusa – ne će biti isto. Zapravo, ne bi trebalo, ne bi smjelo biti isto.

Naime, 21. stoljeće, već je danas jasno, bit će stoljeće virusnih infekcija, epidemija i pandemija.

Jedan od najuglednijih istraživača oceanskih virusa dr. Curtis Suttle s kanadskoga Sveučilišta British Columbia čija je uža specijalnost istraživanje uloge virusa u okolišu, tvrdi kako na jednu bakteriju koja luta bespućima svijeta dolazi čak deset virusa. Tvrdi također da je broj virusa u oceanima već danas veći od broja zvijezda u svemiru koji se izražava kao broj 10 na 23. Svakoga dana preko 700.000 virusa oceanskoga/morskog podrijetla spušta se na svaki četvorni meta našega planeta.

Problem virusnih zaraza i njihova širenja lokalnim zajednicama i svijetom možda je najbolje objasnio David Quammen, pisac knjige uspješnice „Prelijevanje: životinjske zaraze i buduća pandemija“ (Spillover: Animal Infections and the Next Human Pandemic): „Sasjekli smo šume, pobili smo divlje životinje ili smo ih stavili u kaveze i odveli na tržnice, uništili smo ekosustave i zbacili smo viruse s njihovih prirodnih staništa. Što se zatim dogodilo? Oni trebaju novog domaćina. Često smo to mi – ljudi.“

Suvremeni je čovjek neodgovorni gospodar prirode koji je odavno smetnuo s uma da je njezin organski dio. Uništavanje prašuma i šuma, katastrofalni šumski i urbani požari, kemijsko i svako drugo zagađivanje prirode, erozija tla i druge prirodne ljudskim nerazumom stvorene katastrofe doveli su do stampeda mutiranih virusa na čovjeka i čovječanstvo.

Glavni izvori zoonoza i drugih virusnih, ali i mutiranih bakterijskih zaraza postale su ili će to tek postati zemlje s najvećom gustoćom stanovništva: afričke zemlje, Kina, Indija, druge azijske zemlje, zemlje Latinske Amerike.

Kad se problemu borbe za goli opstanak brojnih siromašnih naroda doda njihov religijski i etnički fanatizam, dolazimo do potvrde teorije o sukobu civilizacija Samuela Huntingtona.

Drama suvremenoga zapadnog svijeta i civilizacije u tomu je što su Kina i Indija postale ekonomski i demografski giganti, a zemlje Afrike i Latinske Amerike, ali i neke islamske zemlje, prijeteće demografske bombe.

Sukob civilizacija i strategije borbe protiv kineske gripe

Iako je kod pandemija izuzetno teško kazati što donosi sutrašnji dan, nekmoli budućnost mjerena tjednima, mjesecima i godinama, već je sada moguće nazrijeti „civilizacijske“ (u Huntingtonovu smislu riječi) razlike u borbi protiv širenja korona virusa. Te će se razlike, dakako, odraziti i na nacionalne i kontinentalne ekonomije, pa i mentalno zdravlje pripadnika šest, odnosno devet, civilizacija po Huntingtonu.

Kineski model borbe protiv zaraze izraz je hibridnosti kineskoga društva i države. S jedne strane, Kina je prosvijećena komunistička diktatura u čijim duhovnim i mentalitetnim temeljima stoji konfucijanizam ili konfucijevstvo. Konfucijeve izreke (Lun yu) ili Analekti kineski su Novi zavjet prema kojem se ravna kineski nacionalni mentalitet, moral i ponašanje.

Poslušnost i pokoravanje vrhovnom autoritetu (u današnjim prilikama to su predsjednik Xi Jinping i komunistička partija), iskorišteni su u borbi protiv korona virusa. Pretvaranje Wuhana, grada od jedanaest milijuna stanovnika, u najveću karantenu u svjetskoj povijesti, bilo je moguće samo u Kini.

Drugi ključni element „kineskoga modela“ bila je vojna organizacija nadzora ljudi u karanteni, ali i dobro organizirana opskrba stanovništva životnim potrepštinama. Treći je element bila dragovoljna, ali i prinudna mobilizacija liječnika, sestara i drugoga osoblja. Konačno, četvrti je element bio digitalni nadzor ljudi u karanteni, ali i brojne aplikacije koje su građanima omogućavale da u realnom vremenu prate tko je od njihovih susjeda zaražen.

Ruski model borbe protiv korona virusa i pandemije nedovoljno je za sada poznat, ali je poznata činjenica da u trenutku kad završavam ovaj rukopis (u nedjelju ujutro, 22. ožujka 2020.) Rusija, zemlja sa 146 milijuna stanovnika, ima 306 oboljelih o COVID-a 19 i jednoga mrtvog, a, primjerice, Luksemburg, sa 628 tisuća stanovnika ima 670 oboljelih i 8 mrtvih.

Za sada ne raspolažemo s dovoljno činjenica koje bi nam pružile uvid u političke, javno-zdravstvene, epidemiologijske i medicinsko-kliničke mjere koje je osmislila i primijenila Rusija, ali je poznato da je jedna od prvih mjera još u siječnju bila prekidanje prometnih veza s Kinom. Možda ta mjera sama po sebi objašnjava dosadašnju uspješnost „Ruskoga modela“.

Britansko-američki model. Velika Britanija na čelu s Borisom Johnsonom pokušala je u ranoj fazi osmišljavanja antipandemijskih politika primijeniti – za većinski protestantsku zemlju i protestantsku etiku prihvatljivi – originalni „britanski model“ koji je u sebi imao elemente NEODARVINIZMA (biološka i socijalna borba za opstanak, preživljavanje najspremnijih) i stotinu godina stare, a u doba zoonoza i virusnih pandemija sve popularnije teorije o „IMUNITETU KRDA“ (od engleske riječi „herd“ koja se na hrvatski može prevesti i kao: gomila, stado, čopor, jato i slično).



hinz 2 2Boris Johnson u Sutivanu na Braču

Kako je Boris Johnson „Britance“ (zapravo se radi o političkom hibridu Engleza, Škota, Velšana i raznoraznih došljaka), po vlastitom uvjerenju i uvjerenju njegovih pristaša i sljedbenika izbavio iz EU ropstva – poput Mojsija (molim Židove da se ne naljute na ovu bogohulnu parabolu) koji je Židove izbavio iz egipatskog – na savjet svojih dvaju ključnih savjetnika, glavnoga vladina znanstvenoga savjetnika (sir Patricka Vallancea) i državnoga ministra zdravstva (Edwarda Johna Comporta Argara) britansku javnost obavijestio je kako će od zaraze sačuvati starije ljude, ali da ne će zabraniti javna okupljanja (sportska natjecanja, koncerte, kazališne i kino predstave i sl.), niti zaustaviti proizvodnju i gospodarski život.

Imunitet krda (stada, krda, zajednice) legitimni je pristup zaštiti od masovnih zaraznih bolesti koji se svodi na to da se imunitet velikoga dijela stanovništva ostvari cijepljenjem (kojega kod korona virusa za sad nema) ili stjecanjem zaraze, a time i imuniteta. Nakon što većina „krda“ stekne imunitet, taj imunitet brana je zarazi neotpornih pojedinaca.

Nakon što je Johnson izišao u javnost s idejom imuniteta krda našao se pod strašnom kritikom javnosti, ali, po svemu sudeći, i same kraljice koja je stara 92 godine.

Ipak, ključni čimbenik što su i Velika Britanija i njezin ključni saveznik nakon napuštanja Europske unije SAD odustali od socijalnoga eksperimenta „imunitet krda“ bila je velika modelska projekcija posljedica COVID-a 19 koju je za potrebe Vlade izradio znanstveni tim s The Imperial College London pod vodstvom svjetski priznatoga „modelara“ kretanja pandemija dr. Neila Fergusona.

hinz 2 4

Dr. Neil Ferguson, čovjek koji je promijenio pristup borbi protiv kineske gripe u Velikoj Britaniji i SAD-u

Znanstveni tim pod vodstvom Neila Fergusona predočio je Borisu Johnsonu i Donaldu Trumpu nekoliko zaključaka: (1) pandemija bi mogla imati dva vala (sadašnji do ljeta i novi sljedeće zime) i trajati 18 mjeseci i (2) broj mrtvih od epidemije uz strategiju „imuniteta krda“ mogao bi biti 250.000 u Velikoj Britaniji i 1.1 do 1.2 milijuna u SAD-u.

Svijet prije i poslije COVID-a 19, zaključio je Ferguson, potpuno će se razlikovati.

Nakon što je dobio rezultate Fergusonove (njegova tima) analize i projekcije, britanski premijer 12. ožujka 2020. ovim se dramatičnim riječima obratio britanskoj javnosti:

“Svi moramo biti jasni. Ovo je najgora javnozdravstvena kriza jedne (naše) generacije. Neki je (pandemiju) uspoređuju sa sezonskom gripom. Na žalost, to nije ispravno! Zbog pada imuniteta ova je bolest opasnija. Virus će se proširiti dalje i ja moram biti iskren prema vama. Moram biti iskren s britanskom javnošću: mnogo, mnogo više obitelji, izgubit će svoje voljene prije vremena.”

Njegov primjer slijedio je i Donald Trump koji je također usvojio standardne javno-zdravstvene politike u pandemijskim uvjetima kad za bolest nema cjepiva i lijeka: „social distancing“ (bolje bi bilo govoriti o fizičkom ili prostornom razdvajanju, negoli „društvenom udaljavanju“), zabrana javnoga okupljanja, otkrivanje osoba koje su bile u dodiru sa zaraženim, zatvaranje škola, fakulteta i uslužnih djelatnosti, kućna samoizolacija, kućna karantena itd.

Zanimljivo je da je u trenutku kad su VB i SAD već odustale od „imuniteta krda“, taj model kratko zagovarao nizozemski premijer Mark Rutte: „Ne postoji jednostavno rješenje za ovako težak problem. Što je veća skupina koja stekne imunitet, manje su šanse da virus skoči na ranjive skupine ljudi – starije ili kronično oboljele. Cilj je da formiramo zaštitni zid oko njih. No trebate znati da to može trajati mjesecima, a za to vrijeme moramo što je više moguće zaštititi ranjive skupine.“

Osobno mi je na neki način žao što VB, SAD i Nizozemska nisu ustrajale na politici stjecanja „imuniteta krda“ jer doista postoji mogućnost da korona virus ostane među ljudima kao jedan od virusa sezonskih gripa.

Japanski model. U trenutku kad pišem ovaj esej, u Japanu je od kineske gripe oboljelo samo 1.007, a umrlo 35 ljudi. Japan je, kako što je tvrdio Samuel Huntington, civilizacija za sebe, tako da je i njegova sposobnost suočavanja s velikim katastrofama i ljudskim tragedijama – potresima, poplavama, cunamijima, nuklearnom katastrofom i pandemijama – specifična, temeljena na samodisciplini, građanskoj odgovornosti i tehnološkoj superiornosti koje pridonose uspješnom nošenju s pandemijom kineske gripe.

„Europski“ model. Na žalost, kao i u slučaju ranijih velikih društvenih kriza – ratne agresije JNA i Srbije na susjedne narode, Velike recesije 2008. te velike migrantske najezde na EU 2015. i prijetnje najezdom 2020. – Europska se unija u kriznim situacijama „raspada“, prepuštajući državama članicama da osmišljavaju i provode vlastite politike.

Kad je kineska gripa u pitanju, najveći danak u krvi, patnji i masovnome strahu za sada plaćaju Italija, Francuska i Španjolska, ali pandemija još uvijek ima eksponencijalni rast u većini zemalja, tako da nitko ne zna kakav će biti njezin „završni račun“. I dok podatkovni znanstvenici (dana scientists), socijalni epidemiolozi, infektolozi, virusolozi i drugi eksperti pokušavaju odgonetnuti tajnu zašto je, primjerice, sjeverna Italija najteže pogođena pandemijom, jedva se spominje činjenica da – nazovimo ga tako – „sredozemna društvenost“, izražena spontanim, pretjeranim, grljenjem, ljubljenjem, rukovanjem, pa i unošenjem u lice tijekom razgovora, može biti jedan od razloga zbog kojega korona virus „voli“ Talijane, Francuze, Španjolce, ne daj, Bože, i nas Hrvate.

Drugi razlog može biti to što narodi od mora ne shvaćaju doslovce i ozbiljno upute i naredbe o nužnosti poštivanja „prostornoga razdvajanja“ ili „socijalnoga udaljavanja“.

Da bi to mogao biti jedan od bitnih razloga, moj čitatelj može zaključiti ako ponovno ili prvi put pročita pismo (dostupno je na internetu) koje je trogirsko-splitski odvjetnik Petar pl. Nutrizio-Grisogono (talijanski: Pietro pl. Nutrizio-Grisogono) uputio švedskom liječniku Cristianu Wolfu o kugi koja je harala Splitom i okolicom 1783. i 1784. godine. To pismo pokazuje kako su i prije 237 godine javno-zdravstvene mjere protiv pandemije kuge bile gotovo iste kao i današnje u odnosu na kinesku gripu: prostorno razdvajanje, održavanje osobne higijene, samoizolacije, karantene itd. Na žalost, ni tada se jedan dio građana, u to doba pretežito seljaka, nije držao propisanih mjera, kao što se ne drži ni danas.

Izrael i Eritreja

U Huntingtonovoj tipologizaciji „civilizacija“ Izraelu i Eritreji (u to doba pokrajini u Etiopiji) pripalo je zasebno mjesto.
Moglo bi se kazati da je i „Izraelski model“ borbe protiv pandemije specifičan jer se radi o svojevrsnom vojno-obavještajnome modelu kod kojega državne institucije uz suradnju teleoperatera osiguravaju potpuni nadzor nad međuljudskim kontaktima, putovanjima i boravcima građana, posebice onima koji su zaraženi ili se iz preventivnih razloga nalaze u samoizolaciji.

Kad je Eritreja u pitanju, zanimljivo je da je sadašnji generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus iz te zemlje. Zanimljiv je i detalj da je generalni direktor SZO član autokefalne Eritrejske pravoslavne crkve. Religijska i crkvena pripadnost koptskome pravoslavlju očito mu je vrlo važna jer u relativno kratkom službenom životopisu ponosno ističe da je 2016. odlikovan Ordenom srpske zastave (odlikovao ga je tadašnji srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić).

Iako zbog političke korektnosti i obzira (dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus je prvi Afrikanac na čelu SZO) nitko ne propituje njegovu osobnu odgovornost za širenje korona virusa iz Kine na svijet, osobno ga, kao bivši savjetnik SZO, smatram odgovornim zbog toga što nakon pretvaranja Wuhana u karantenu nije preporučio obustavu letova i dolazak kineskih turista u Europu.

Dakako, treba znati da je Eritreja, jedna od najsiromašnijih zemalja u svijetu (BDP po stanovniku je samo 396 dolara), uživala kinesku potporu na svome putu do nezavisnosti (sadašnji predsjednik Eritreje Isaias Afewerki završio je vojnu akademiju u Kini). Uz to, Kina je u doba kad je sadašnji predsjednik SZO bio ministar zdravstva, izgradila i opremila modernu bolnicu od 200 postelja u glavnom gradu Asmari; oprostila je dug Eritreji te financirala i financira čitav niz razvojnih projekta. Konačno, Kina je imala i važnu lobističku ulogu pri izboru dr. Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa za glavnoga direktora SZO.

Možda su upravo ti ljudski i patriotski obziri bili razlog što je SZO fatalno zakasnila u prevenciji širenja korona virusa po svijetu.

Sukob civilizacija i svjetska utrka u proizvodnji cjepiva protiv korona virusa

Već danas može se napisati da je najstrašnija virusna pandemija u posljednjih 100 godina koja će po svojim ekonomskim i civilizacijskim posljedicama biti znatno važnija od španjolske gripe, virusne zaraze koja je od ožujka 1918. godine do lipnja 1920. godine odnijela između 50 i 100 milijuna, uglavnom mladih, života.

Već danas je moguće također kazati da se nikada vjerojatno ne će doznati je li virus što ga je SZO „krstila“ kao SARS-CoV-2 slučajno „pobjegao“ s wuhanske tržnice na kojoj se prodaje „divljač“ (najčešće se radi o uzgojenim životinjama) ili je namjerno pušten iz nekoga laboratorija – zbog nečijih ekonomskih, geostrateških i inih interesa.
Bilo kako bilo, suvremeni je svijet masovno-psihološki doveden u stanje očekivanja sudnjega dana, stanje ekonomske, životne i opće neizvjesnosti.

U takvu svijetu, od samoga izbijanja zaraze traje trka najmoćnijih svjetskih farmaceutskih divova i malih inovativnih laboratorija za otkrićem cjepiva i lijeka protiv COVID-a 19.

Četvorica autora članka „Potraga za cjepivom za korona virus postala je globalnim natjecanjem“, objavljenoga u uglednom New York Timesu 19. ožujka 2020, pokazuju kako iza parole zajedničkog traganja za spasonosnim cjepivom traje trka za zaradom i zaštitom vlastitoga (ne nužno i tuđega) stanovništva od nove pošasti. Ta trka slična je ranijim natjecanjima – u doba Hladnoga rata – Amerike i SSSR-a u osvajanju svemira i nuklearnom naoružanju.

Bitna je razlika danas u tomu što su se javili novi „trkači“: Kina, Japan, Njemačka, Francuska, Europska unija kao navodna cjelina.

U kojoj je mjeri ta trka bezobzirna, pokazao je pokušaj Donalda Trumpa da kupi cjepivo od njemačke ili „europske“ farmaceutske tvrtke CureVac čiji je većinski vlasnik njemački milijarder i sportski mecena Dietmar Hopp, predsjednik nogometnoga kluba TSG 1899 Hoffenheim. Prema pisanju uglednoga njemačkog tjednika Der Spiegl, Trump je CureVacu ponudio milijardu dolara za ekskluzivna prava na proizvodnju i prodaju budućega cjepiva protiv korona virusa.

Uz izjavu "Njemačka nije na prodaju", Dietmar Hopp objasnio je motive zbog kojih on i CureVac ne mogu prihvatiti Trumpovu ponudu: "Ako želimo razviti učinkovito cjepivo protiv korona virusa, onda osoba koje ga primjenjuje kako bi zaštitila ljude mora pokazati više solidarnosti s njima. Odbio sam ovu i još neke ponude za prodajom ekskluzivnoga prava na cjepivo jer kada bude gotovo i uspješno, želim da bude na raspolaganju cijelom svijetu, a ne samo odabranima."



hinz 2 7

Dietmar Hopp, gospodin koji je rekao NE Donaldu Trumpu

Sukob civilizacija, o kojemu je tako uvjerljivo pisao Samuel Huntington, u uvjetima životne ugroženosti nacija i ljudske vrste pretvara se u mogući sukob svakoga sa svakim.
Sićušni, jedino elektronskim mikroskopom vidljivi virus, stavio je na kušnju sve: globalizaciju, regionalne asocijacije, znanstvenu i ljudsku savjest, ljudska prava i odgovornosti, demokraciju i slobodu. Treba se samo nadati da će iz ove drame čovječanstva nastati bolji svijet koji će shvatiti da robovanje stopama rasta vodi ljudsku vrstu i planet Zemlju u – propast.

Ako o opasnostima i posljedicama "putovanja" korona virusa iz Kine u ostarjelu Europu, ali i prijetnjama turskoga sultana Erdoğana da će u EU uputiti populacijsku "nuklearnu" bombu od nekoliko milijuna izbjeglica, podsjećam vas kako je to nekada izgledalo kad je (476.) propadalo – zbog kuga, kolera, korupcije, klimatskih promjena i ratnih najezdi – Zapadno Rimsko Carstvo.

hinz 2 9

Što bi rekao Ciceron: Historia (est) magistra vitae

dr. sc. Slaven Letica
Hrvatski tjednik

 

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.